Dokaz da operacije raka povećavaju smrtnost, 3.dio

-Trenutnu kirurgiju raka možemo smatrati drugim Semmelweisovim fenomenom!
(Dr. Ignaz Semmelweis zalagao se da kirurzi peru ruke kako bi prestali ubijati žene prilikom poroda.)

- Manipuliranje tumorom, poput snažnog opipavanja i stiskanja (kao u proceduri mamografije), biopsije ili operacije, rezultira naglim povećanjem broja stanica tumora oslobođenih u krv, s većom vjerojatnošću nastanka metastaza.

- Veza između operacija i nastanka metastaza bila je posebno impresivna u jednom promatranom slučaju: kod pacijenta sa sarkomom, stvaranje metastaza dogodilo se nakon operacije primarnog tumora i svaki put nakon četiri naredne operacije lokalnih recidiva tumora.

- U medicini se odavna uči da se melanom ne smije ozljeđivati, budući da bi rane uzrokovale gotovo eksplozivan rast metastaza.

- Metastaze mogu biti potaknute ne samo ozljeđivanjem tumora, nego i nepovezanim operacijama na drugim dijelovima tijela.

- Kako tumor postaje sve veći, sve sporije raste, a neka promatranja upućuju na zaključak da s vremenom prestane rasti.

- Zračenje i kemoterapija tumora prije i nakon operacije su neuspješni.

- Prilika da se uvjerljivo poveća postotak izlječenja javlja se samo jednom tijekom razvoja raka: točnije, u vrijeme prvog tretmana.

   Nezgodna istina

Kao što pokazuje sljedeći pregled, studije redovito pokazuju da je za pacijente bolje da ne diraju tumore. Ali to nije u interesu industrije raka, kojoj su invazivni tretmani financijska žila kucavica. Uvijek se pojavljuje novi lijekovi i novi načini kombiniranja kemoterapije i radioterapije s kirurgijom - praćeni tvrdnjama da je sada pronađen način da se produži život pacijenata.

Razvojem metoda ranog otkrivanja i klasificiranjem malih, prekanceroznih, neinvazivnih i uspavanih tumora kao raka - tumora koji nebi postali maligni da ih se ostavi na miru - neke statistike zaista mogu ukazivati na povećane stope izlječenja. To se sada promijenilo s opsežnim pregledom koji je izradio tim vodećih istraživača raka. Evo sažetaka rada pod nazivom "Operacije potiču javljanje latentne udaljene bolesti kod raka dojke: Nezgodna istina?".

"Napravili smo pregled našeg rada tijekom proteklih 14 godina, koji je započeo kad smo se prvi put sreli s bimodalnim uzorcima recidiva u dvjema bazama podataka o raku dojke iz različitih zemalja. Uz prihvaćenu paradigmu o neprekidnom rastu tumora, ti su podaci bili neobjašnjivi. Kako bismo podatke objasnili, predložili smo da rast metastatskog raka dojke obično uključuje razdoblja privremene uspavanosti kako u fazi jedne stanice, tako i u fazi avaskularnih mikrometastaza. Također smo predložili da operacije uklanjanja primarnog tumora često prekidaju uspavanost, dovodeći do ubrzanih recidiva. Čini se da su ti jatrogeni događaji vrlo česti, jer se na taj način razvija preko polovice svih matastatskih recidiva. Pod pretpostavkom da je to istina, trebalo bi postojati obilje jasnih dokaza u kliničkim podacima.

Ovdje se osvćemo na paradigmu o raku dojke iz raznih povijesnih, kliničkih i znanstvenih perspektiva i razmatramo kako bi se uspavanost i operacijom izazvan prekid uspavanosti mogli promatrati i što bi to značilo. U ovim raznolikim podacima može se prepoznati uspavanost, ali najupadljiviji je iznenadni sinkronizirani bijeg iz uspavanosti nakon primarne operacije. Na temelju naših rezultata, predlažemo novu paradigmu za rane stadije raka dojke. Također predlažemo novi tretman koji je usmjeren na stabiliziranje i očuvanje uspavanosti umjesto na pokušaje da se ubiju sve stanice raka kao što je slučaj s trenutnom strategijom."

Bimodalni uzorci recidiva koji se spominju u ovom sažetku znače da postoje dva vremenska vrhunca kada se metastaze pojavljuju nakon operacije primarnog tumora. Prvi vrhunac javlja se nakon 18 mjeseci; nakon toga slijedi pad kod 50 mjeseci i široki vrh kod 60 mjeseci, s dugim repom  koji se proteže 15-20 godina. Oko 50 do 80% svih recidiva javlja se u prvom vrhuncu.

Recidivi velikih tumora uglavnom se javljaju u prvom vrhuncu, dok su recidivi manjih tumora jednaki u oba vrhunca. U prvom vrhuncu također postoji struktura. Recidivi u prvih 10 mjeseci posljedica su mikrometastaza koje su otprije postojale s primarnim tumorom i stimulirane su da rastu. Taj je oblik najčešći kod pacijentica prije menopauze s pozitivnim limfnim čvorovima, a preko 20% njih dobije recidiv. Ostatak prvog vrhunca posljedica je pojedinačnih stanica raka koje su u početku uspavane, ali ih operacije potakne na dijeljenje. Drugi je vrhunac onda posljedica pojedinačnih stanica raka koje su se raširile prilikom operacije, a kasnije se postupno razvijaju u metastaze.

Ta dinamika također objašnjava povećanu smrtnost premenopauzalnih žena u trećoj godini pokusa s mamografskim skriningom: metastaze su se pojavile 10 mjeseci nakon skrininga, a kako je vrijeme između recidiva i smrti kod raka dojke približno dvije godine, to znači da je do smrti dolazilo oko tri godine nakon skrininga. Sjećam se mlade i naizgled zdrave pacijentice kojoj je upravo bila odstranjena dojka nakon što je mamogram otkrio sičušan tumor. Bila je uvjerena da ju je spasilo to što je otkriven tako rano, ali tri godine kasnije bila je mrtva.

Drugi zanimljivi dokazi u ovom pregledu potječu iz jednog danskog izvještaja. Forenzičke obdukcije pokazale su da je 39% žena u dobi od 40 do 49 godina imalo skriven i uspavan rak dojke, dok je rizik od kliničkog raka dojke tijekom života u Danskoj bio samo 8%. To znači da je samo oko 20% pozitivnih mamografa bilo točno, ostatak je ili bio potpuno bezopasan i popravljao medicinski postotak izlječenih, ili su u drugim slučajevima kasnije operacije potaknule metastaze pa su te žene na kraju umrle zbog svog tretmana.

Evo još nekih (parafraziranih) važnih izvadaka iz tog pregleda:



   Nastavak - Dokaz da operacije raka povećavaju smrtnost 4.dio