Tajne cjepiva | Apokalipsa zdravlja

Tajne cjepiva



Upoznati ću vas sa nekim od tajni cjepiva protiv dječje paralize. Povjest cijepljenja poliovirusom pokazuje da su očiglednu izravnu uzročnu vezu između cjepiva i paralize istraživači namjerno zamaskirali, iskrivljujući brojke i zapažanja. Zagovornici cijepljenja tvrde da su dvije bolesti uspješno iskorijenjene upravo cjepivima: velike boginje i dječja paraliza (poliomijelitis).
Problem je u tome što su obe tvrdnje neistine, ali mnogi ljudi u njih vjeruju. Istina je sasvim drukčija, čudne slučajnosti da se izravno nakon programa masovnog cijepljenja u razvijenim zemljama i zemljama u razvoju, pojavljuju epidemije paralitičkog poliomijelitisa, kako je objavljeno u oficijelnim medicinskim časopisima. Kada je 1954.-55. prvo, injekcijsko, Salkovo cjepivo protiv dječje paralize testirano na otprilike 1,8 milijuna djece u SAD-u slučajevi paralize kod cijepljene djece kao i kod nekih osoba s kojim su bili u kontaktu počeli su se javljeti unutar nekoliko dana (Francis et al, 1955., Peterson et al, 1955.).

Slučaj je postao poznat kao Cuttereov incident. Cutter Laboratories optužen je za distribuiranje cjepiva koje je sadržavalo žive polioviruse.

Iako se paraliza javljala i nakon ubrizgavanja drugih cjepiva protiv dječje paralize koje su proizveli različiti proizvođači, Cutter Laboratories postao je žrtvani jarac te je zatraženo da povuče sve serije svojih cjepiva.
Čini se da su katastrofe s injekcijskim polio cjepivom koje uzrokuje paralizu bile jedna od glavnih motiva iza razvoja oralnog polio cjepiva (OPV) za koji se vjerovalo da simulira prirodnu infekciju. Stvarnost je pokazala da su takva očekivanja pogrešna.

Dokumentirana obolijevanja od dječje paralize unutar 30 dana od provedbe cijepljenja u nebrojenim zemljama dovoljna su da bude vidljivo kako polio cjepiva svih vrsta (OPV,IPV)zaista izazivaju epidemije paralitičkog poliomijelitisa, nakon programa cijepljenja, na područjima gdje godinama nije bilo nijednog slučaja dječje paralize.

Konstantne su tvrdnje zagovornika cijepljenja da nema poznatih metoda liječenja kojima bi se djelotvorno suzbijale dječje zarazne bolesti i da ih zato nastaviti sprječavati cijepljenjem. Oni potpuno previđaju očiglednu i dokumentiranu nedjelotvornost cjepiva u sprječavanju bilo koje bolesti, kao i beskrajan niz katasrofa i vrlo teških imunoloških, autoimunih i degenerativnih bolesti, usput izazvanih modernom medicinom koja zarađuje milijarde dolara od cjepiva.

Možda je najindikativnija informacija ona koja je nenamjerno iznesena u članku Schonbergera et al.(1984.). Njihova slika 1 prikazuje prijavljene godišnje stope paralitičkog poliomijelitisa u SAD-u za razdoblje od 1951.-1982. Dijagram prikazuje ravnomjeran pad učestalosti paralitičkog poliomijelitisa do 1974.-75. kada se ona naglo utrostručila i ostala visoka (uz male fluktuacije gore i dolje) do 1979; tada je učestalost, kako se čini, ponovo pala na razinu iz 1974.

Taj je dijagram praktično identičan dijagramima učestalosti hripavca koje su objavili Hutchins et al. (1988.). Njihovi dijagrami pokazuju konstantan silazni trend učestalost (i mortaliteta od) hripavca do 1976. kada je učestalost iznenada trostruko porasla. To se podudaralo s "nacionalnom inicijativom imunizacije u djetinjstvu", kada su pojedine države postupno usvojile zakone prema kojima su za upis u školu obavezne tri doze DTP (difterija-tetanus-pertussis) cjepiva i OPV, čemu je nesumnjivo prethodila reklamna kampanja koja se neko vrijeme prije toga provodila. Inicijativu je pratila intezivirana vakcinacija. Učestalost i hripavca i dječje paralize očigledno je porasla za tri puta kad je cijepljenje postalo praktički obavezno. Ja to vidim kao jasan dokaz da su cijepljenja kod primatelja izazvala bolesti koje su cjepiva trebala spriječiti.


   Nastavak - Tajne cjepiva 2. dio




Nema komentara:

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...