Moderna medicina kao Industrija smrti
Ayurveda, herbalno liječenje pa i homeopatija su vrste uspješnih medicinskih pristupa liječenju koje su postojale puno prije takozvane moderne alopatske medicine koja je relativno mlada grana znanosti s osnovana početkom 19. stoljeća, a koja se zasniva na tretiranju simptoma bolesti, a ne na otklanjanju uzroka bolesti. Danas su homeopatija, bioenergija, ayurveda i slične medicinske znanosti proglašene kao znanstveno nedokazive i kao posljedica placebo efekta pa su čak okvalificirane kao nadriliječnička praksa i prevaranstvo iako su bile u službi ljudi tisućama godina.
Činjenica je da je današnja takozvana medicinska znanost jedna falsificirana znanstvena disciplina koja se temelji na postavci da ono malo znanja o ljudskoj anatomiji i fiziologiji što čovjek danas zna predstavlja ultimativni zakon u pristupu liječenja pacijenta, dok sve ostalo što je nepoznato, neobjašnjivo i što se ne uklapa u postojeće znanstvene modele i hipoteze valja odbaciti. Ovo je vrlo opasan pristup koji i dan danas uzrokuje nezamislive patnje i smrt na stotine tisuća ljudi radi pogrešnih tretmana liječenja.
Nadalje početkom 20. stoljeća i s rastom kemijske industrije, veliki moćnici su osjetili potrebu proširiti svoje tržište te su uvidjeli da bi kroz medicinski aparat mogli uspješno prodavati svoje kemijske otrove ili ostatke proizvodnog procesa (flour), danas općepoznate kao farmaceutski ‘lijekovi’. Bogatim financiranjem mediciniskih škola i ustanova kroz razne fondove, donacije i ostale institucije uspjeli su nametnuti obrazac i okvire u kojima i dan danas tzv. suvremena medicinska znanost djeluje, a zasniva se na masovnoj upotrebi raznih faramaceutskih pripravaka odnosno otrova koji nose ogroman profit industriji lijekova, a istovremeno nanosi patnju i smrt miljunima ljudi diljem svijeta svake godine.
Zbog ovakve politike na razini medicinske struke, ali i na državnom nivou (zakonodavstvo), liječnik je sveden na glupavog poslušnika i dilera droge koji najčešće ima ulogu prepisati određenu vrstu lijeka za pojedinu bolest. Ako pak doktor uvidi da konvecionalne metode liječenja ne odgovaraju pacijentu i ako pokuša prakticirati neke alternativne metode liječenja biva suočen s gubitkom licence, ugleda ili pak zatvorskom kaznom.
Međutim, ovo industriji smrti nije dovoljno već preko medija vode oštre kampanju protiv svih oblika alternativnog liječenja bolesti koje bi ima mogli oduzeti ‘dio’ profita. Najljući neprijatelji su im prirodni lijekovi koji su besplatni i lako dostupni svakome te se ne mogu patentirati i prodavati za prenapuhanu cijenu. Danas smo svjedoci kako se pod okriljem Codex Alimentariusa prodaja vitamina strogo ograničava i kontrolira. U SAD-u je donesen zakon (priprema se i u EU) kojim se zabranjuje uzgajanje vlastite hrane u vlastitom vrtlu, kao primjerice sadnja mente u vlastitom vrtu za vlastite potrebe jer navodno ima ljekovita svojstva (S 510 Food Safety Modernization Act).
Ovdje se ne radi o razdvojenim interesnim skupinama nego o globalnoj mafiji koja kroz institucije svih država na svijetu, UN-a i WHO-a gura zakone koji odgovaraju moćnim biotehničkim, kemijskim i farmaceutskim kompanijama, a nikako nisu predviđeni za zaštitu zdravlja ljudi. Na scenu stupaju razne državne institucije koje imaju moć donošenja odluke o onome što pojedinac smije konzumirati ili uopće raditi kako bi poboljšao svoje zdravlje ili bi se izlječio od bolesti, a sve pod okriljem za brigu za sigurnost i zdravlje ljudi. Najrazvikanija je američka FDA (Food and Drug Agency) čija je uprava sastavljena od bivših ili pak budućih zaposlenika farmaceutskih i ostalih kompanija čiji bi rad navodno trebali nadzirati, a stvarna im je uloga modernog inkvizitora koji ima zadatak sve spaliti i zabraniti što se kosi interesima velikih korporacija. (FDA je doslovno zapalila radove i knjige Wiliama Reicha, oca teorije o orgonskoj energiji).
Kada razne organizacije tipa FDA ili ‘veliki ugledni medicinski stručnjaci’ proganjaju i zabranjuju pojedine supstance ili alternativne metode liječenja onda to za mene predstavlja dokaz da te metode imaju istinsku vrijednost jer predstavljaju opasnost za profit velikih korporacija.
Danas smo svjedoci trenda da se granice između zdravog i bolesnog čovjeka pomalo pomiću u smislu da se LAŽNO dijagnosticiraju bolesti. Na primjer spuštaju se granične vrijednosti pojedinih parametera krvi tako da je čovjek prije deset godina bio zdrav, a sad bolestan, odnosno morao bi piti neke lijekove. Više o ovome: Lidija Gajski. Isto tako u modi je izmišljanje novih bolesti što nikome normalnome ne bi palo na pamet kao na primjer ADHD sindrom kod djece ili poremećaj jedenja zdrave hrane. Tragikomično.
Hiperaktivnu djecu izmislili su američki psihijatri radi novca tvrdi John Virapen u svojoj knjizi Nuspojava smrt.
Zbog gladi za profitom, ali i zbog drugih razloga o kojima neću ovdje lamentirati vrše propagandni pritisak za neumoljivu kampanju cijepljenja djece iako za to nema prave potrebe. Dapače postoje opravdane sumnje kako je sve veći porast autizma kod djece rezultat ovih ‘cjepiva’ ili bolje rečeno neurološkoh bojnih otrova. Iako su sve veće i teže bolesti iskorijenjene davno prije masovne kampanje cijepljenja, nekim čudom ova praksa se nastavlja i dan danas. Kao rezultat svega, danas je protuzakonito ne cijepiti djecu s najmanje 20 vrsta cjepiva od kojih mnoga imaju ozbiljne nuspojave od kojih je najozbiljnija sama smrt djeteta.
Vrlo važan aspekt djelovanja farmaceutske industrije je propagadna. Propagandna se odvija direktnim oglašavanjem preko TV, Internet ili novinskih oglasa za pojedine lijekove, ali postoji i puno suptilnija metoda propagande u kojoj se osnivaju i financiraju razne udruge oboljelih od raka, dijabetičara i slične udruge koji iako imaju naočigled humani i edukativni karakter u pozadini promoviraju da je jedino pravo liječenje ono s farmaceutskim proizvodima unutar tzv. konvencionalne medicine. Tijekom godine, skoro svaki dan je posvećen nekoj bolesti, tako da imam dan borbe protiv AIDS-a, dan dijabetičara i slično. S ovim tihim pristupom, ove mračne spodobe nas žele podsjetiti koliko sve raznih i opakih boleština ima, te kako je možda bolje ići svako malo na razne skupe sistematske preglede ili čak eventualno piti razne lijekove kao preventivu. Žalosno je živjeti u društvu u kojem je svaki dan u godini posvećen borbi protiv neke bolesti.
Farmaceutske kompanije posluju na način da direktno i svjesno uzrokuju smrt i patnju ljudi. Logika je brutalno jednostavna i okrutna: ako na testiranju lijek pokaže da ima vrlo ozbiljne nuspojave, takve nuspojave se prikriju. Kompanija ide svjesno u rizik (‘risk assesment’) plasiranja potencijalno opasnog lijeka na način da se odvagne koliko se može zaraditi novca, a koliko može izgubiti potencijalnom tužbom. Ako se pokaže da bez obzira na posljedice, potencijalna tužba ne može ‘pojesti’ sav profit od prodaje lijeka onda se ide s prodajom lijeka. Činjenica je da svaka veća farmaceutska kompanija za sobom ima ogromne tužbe i presude u kojima su isplatili na miljarde dolara, ali oni dalje nastavljaju jednakom politikom jer im sustav omogućava da na kraju ipak izvuću profit.
Postoji još jedan mračni aspekt ovih tvornica smrti, a to je neprestano izmišljanje novih lijekova. Iako tvrde da troše miljarde dolara na istraživanja novih, boljih i efikasnijih lijekova činjenica je da farmaceutske industrije najčešće repliciraju stare formule za lijekove na koje je istekao patent na način da je samo malo promijene i lansiraju kako sasvim nov i senzacionalan produkt. Večina lijekova su sami po sebi sintetički kemijski proizvodi čija je proizvodnja vrlo jeftina što u konačnici rezultira ogromnim profitom.
Danas je industrija lijekova, medicinskih pomagala i takozvana istraživačka medicinska industrija jedna od najprofitabilnijh gospodarskih grana u svijetu dok s druge strane imamo povećani broj bolesti i bolesnika te povećani broj takozvanih smrtonosnih bolesti (rak, AIDS). Sama ova činjenica dokazuje da suvremeni medicinski sustav nije dizajniran za opće dobrostanje i blagodat svih ljudi već za nemilosdrno bogaćenje pojedinaca na bijedi, muci i agoniji bolesnika, te da njihov primarni cilj nije smanjiti broj bolesnika već povećati broj bolesnika u ovom slučaju potencijanih ‘mušterija’. S obzirom na ovakvo stanje, sasvim je normalno da postoji određeni krug ljudi u koje se i ja ubrajam, a koji opravdano sumnjaju da su mnogobrojne bolesti i virusi u zadnjih stotinjak godina umjetno kreirani ili modificirani (AIDS, SARS, ebola, tzv. svinjska gripa H1N1).
Takozvana industrija raka je posebno značajna grana ove industrije smrti, a temelji se na istim principima kao i cijela današnja medicinska struka: profit za farmaceutske kompanije, centre za istraživanja, kvazi-humanitarne udruge, a smrt i patnja za pacijente. U igri su skupi CT uređaji, mamografi, aparati za zračenje tumora, skupi i neefikasni lijekovi za kemoterapiju, citostatici i slični ‘lijekovi’ koji su neefikasni, ali zato vrlo skupi i vrlo otrovni. Činjenica je da je kemoterapija smrtonosna i da nije pitanje da li će pacijent umrijeti ako se unedogled podvrgne ovoj terapiji nego kada će umrijeti. Najveći moralni poraz za takozvane doktore smrti u bijelom je anketa onkologa s pitanjem da li bi se sami podvrgli tretmanu kemoterapije ukoliko bi dobili rak. Velika večina je odgovorila negativno.
Moderna alopatska medicina se danas skriva iza ‘znanosti’ kao nekog svetog štita koji im daje apsolutni autoritet i moć da odbace sve ono što im ne odgovara (što ne nosi profit). Činjenica da se rezultati svakog istraživanja mogu vrlo dobro falsificirati ili namjerno prikazati u drukčijem svjetlu kako bi ‘dokazali’ upravo ono što istraživač i nastoji dokazati. Charles Fort je odavno govorio o tankoj crti između znanosti i pseudoznanosti i o utjecaju istraživača na krajnji rezultat eksperimenta.
Na osnovu svega mogu argumentirano ustvrditi da prosječni čovjek ne treba vjerovati konvecionalnoj medicini kada se suoči s bolešću, dapače ako voli svoj život treba ih izbjegavati u širokom luku. Isto tako ne preporučam na odazivanje na bilo kakve humanitarne akcije ili prikupljanja sredstava za istraživanje raka ili drugih bolesti, jer time direktno pomažemo naše iskonske neprijatelje: medicinsko-farmaceutsku mafiju.
Kako bih dodatno argumentirao sve ove navode, samo ću podastrijeti podatke o profitima koje pojedine faramaceutske ili kompanije uključene u zdravstvenu ‘zaštitu’ zarađuju, a koje se obvezno nađu na Fortune 500 listi najbogatijih kompanija koja se svake godine objavljuje. Isto tako ću navesti i podatke o broju oboljelih u svijetu. Mislim da pametnome ne treba više.
Brutto zarada 2010.g. u miljardama dolara:
1. McKesson 108
2. Cardinal Health 99
3. Pfizer 67
4. Novartis 50
5. Eli Lilly 23
6. GlaxoSmithKline 21
Raširenost pojedinih bolesti na svjetskoj razini:
1. Dijabetes je imalo 171 miljun ljudi 2000.g., a predviđa se da će do 2030.g. ova brojka biti uduplana.
2. S HIV virusom živi oko 33 miljuna ljiudi (podaci iz 2009.g.)
3. S rakom se bori oko 12.7 miljuna ljudi (podaci iz 2008.g.)
Izvor: Portal 2012, http://2012-transformacijasvijesti.com/
Primjedbe