Apokalipsa zdravlja: prosinca 2010

Genocid nad ženama



Godišnje u Hrvatskoj od raka maternice oboli oko 400 žena, a oko 100 ih umre. Prof. Zvonimir Singer, ginekolog, citopatolog i medicinski genetičar, te dr.sc. Eugen Šooš tvrde kako se ova bolest može u potpunosti izliječiti uporabom vaginaleta humanog leukocitarnog interferona, ali je ova terapija potisnuta i zapostavljena dok su prednost dobili neučinkoviti sintetski interferon i cjepiva


U jednom broju časopisa Nexus (br.40), dr.sc. Eugen Šooš i njegov kolega prof. Hrvoje Mazija upoznali su čitatelje sa izvarednim učincima prirodnog leukocitarnog interferona na cijeli niz bolesti - od tumora mjehura, dojke, glave, hepatitisa B i C do aktualne svinjske gripe. Na žalost, upoznali su nas i sa nevjerojatnom činjenicom da su daljnja istraživanja i proizvodnja prirodnog interferona u Hrvatskoj obustavljeni. (???)
Od umirovljenog prof. Zvonimira Singera, ginekologa, citopatokoga i medicinskog genetičara saznajemo nove neugodne pojedinosti o sudbini ovog izvarednog lijeka, posebno one vezane uz bolesti raka vrata maternice od koje u Hrvatskoj svake godine oboli 400 žena, a oko 100 ih umre.

Dr. Singer tvrdi kako je danas zapostavljeno i u stranu potisnuto liječenje vaginaletama prirodnog leukocitarnog interferona u potpunosti liječilo ovu bolest i njezinog uzročnika, famozni HPV (Humani papilloma virus) protiv kojega se upravo provodi široka kampanja cijepljenja. Po računici dr. Šooša, u 22 godine koliko se prirodni interferon potiskuje na račun neučinkovitog sintetskog, u Hrvatskoj je umrlo 2200 žena koje su danas trebale biti žive. Ali, prije svega, idemo se upoznati sa obe vrste interferona o kojima će ovdje biti riječ:

    Prirodni leukocitni interferon

Interferon je protein niske molekulske mase, a stvaraju ga stanice svih kralježnjaka. Davne 1957. godine Isaacs Lindenmann (rođen u Zagrebu!) u suradnji s Valentineom pojavi interferencije objasnili su stvaranjem jedne vrlo aktivne antivirusne supstancije koju su nazvali interferon. Tijekom ispitivanja i provjeravanja stvaranja dokazano je da je interferon jedan od glavnih čimbenika u obrani organizma za trajanja virusnih infekcija. Zato je interferon važan u profilaksi i liječenju virusnih bolesti. Nastaje iz leukocita dobivenih od krvi dobrovoljnih davalaca. Ono što je potrebno za proizvodnju interferona je transfuzijski balast.

U Hrvatskoj je proizvodnja humanog leukocitnog interferona započela 70-ih godina (Imunološki zavod), za što je od tada pa tijekom svih godina do 1994. najzaslužniji virolog dr.sc. Eugen Šooš kojeg i nazivaju "tvorcem interferona", bez obzira što nije on otkrio. Naime, on je kao producent istoga tijekom godina uspio tehnološki proizvesti prirodni interferon alfa - izuzetne kvalitete i djelovanja! Prema riječima prof. Mecsa (Mađarska), naš je interferon bio po broju subtipova (23) drugi na svjetskoj rang listi. Prirodni interferon alfa osim antivirusnog, antiproliferativnog i imunoregulacijskog svojstva posjeduje još i antisenzibilizirajuće radioprotektivno antitoksično , antibakterijsko svojstvo koje rekombinantni (sintetski) ima slabo izraženo ili ih uopće nema.

                                           Bočice sa ljudskim leukocitnim interferonom

- prirodni interferon alfa proizvodio se u ovim oblicima: ampule, mast, ulje, vaginalete

- danas dostupno: mast i povremeno vaginalete u vrlo malim količinama! Vaginalete se moraju kupiti i cijena jedne  kutije od 21 vaginalete je 2.127,00 kuna

-s obzirom na antitumorsko djelovanje, te antivirusno djelovanje, interferon je primjenjiv i djelotvoren kod:

gripa, HPV infekcija, tumora mjehura, dojke, glave, hepatitisa B i C, a preporučljiv je kao terapija paralelno s terapijama zračenja i kemoterapijama!

- nisu zabilježene ozbiljnije nuspojave

Međutim, s obzirom na nuspojave pri primjeni rekombinantnog, koje su ozbiljne, prirodni interferon alfa dolazi kao vrijedna pomoć jer može inducirati novi terapijski odgovor nakon stvaranja antitijela na rekombinantni.

Dakle, i u slučaju da se osoba već liječi sintetskim, liječenje se bez obzira na nuspojave može nastaviti prirodnim, dapače, on će ukloniti štetu nastalu nuspojavama.

  Rekombinantni interferon

Rekombinantni interferon nastao je sintetskim putem. Zbog toga stvara antitijela od 14,6% do 44,6%. To mu umanjuje djelotvornost, za razliku od prirodnog koji je kao lijek upravo zbog nepostojanja antitijela neusporediv s rekombinantnim. Naime, prirodni leukocitni interferon stvara antitijela samo u 1% slučajeva, po nekim mišljenjima, a po nekima i taj 1% vrlo rijetko. Rekombinantni interferon nema istu biološku aktivnost kao prirodni, odnosno skala bioloških svojstava je kod prirodnog šira. Objašnjenje zašto rekombinantni interferon ne može u potpunosti zamijeniti prirodni je u tome što prirodni sadrži kompleks proteina koje još nazivamo subtipovima interferona alfa i ima ih 23, dok rekombinantni interferon sadrži samo 1. Subtipovi posjeduju sposobnost mijenjanja i usklađivanja biološke aktivnosti, koje su rezultat sinergijskog djelovanja pojedinih subtipova.

- nuspojave rekombinantnog interferona: sindrom sličan gripi, gastrointestinalne smetnje, kardiovaskularne smetnje, gubitak kose, neuropsihijatrijske smetnje, suicidalnost

- rekombinantni interferon danas uvozimo za liječenje raznih bolesti, primjerice hepatitisa C (pegilirani  interferon oko kojeg su stalne zabrinutosti hoće li ga biti s obzirom da se radi o vrlo skupm lijeku!)

U razgovoru sa prof. Singerom, koji je za Nexus s njim vodila Tamara Vrančić Sokrač, prosudite sami dali je naslov članka i Singerovih memoara (Genocid nad ženama) pretjeran!

Nexus:  Gospodine Singer, u kojem postotku žena inficiranih HPV virusom dolazi do spontanog samoizlječenja, a u kojem do progresije bolesti?

Singer:  Za samoizlječenja zna dragi Bog, ja znam za slučajeve žena koje su bile moje pacijentice. A one koje su to bile, sve su izliječene terapijom vaginaleta humanog leukocitarnog interferona. Osim jedne skupine bolesnica kod kojih je zabilježena tzv. stabilna bolest. One koje nisu tretirane HLI (humani leukocitarni interferon) vaginaletama, na žalost doživljavale su progresiju bolesti.

Nexus:  Ako usporedite klasičan način liječenja ranica na vratu maternice s liječenjem vaginaletama koje sadrže prirodni leukocitarni humani interferon, kojem dajete prednost i zašto?

Singer:  Ne želim razgovarati na taj način i ne želim ništa napadati, ali moram ponoviti da su u našim istraživanjima sve žene koje su bile tretirane HLI najvećim dijelom imale negativan nalaz poslije terapija. Isto tako, vrlo je važno reći da sam u liječenju trudnica imao izvrsne rezultate i da su te žene rađale zdravu djecu i nakon poroda bile izliječene. To je i bio jedan od razloga zašto sam krenuo u tu priču, naime sve te druge metode liječenja HPV virusa mogu ozbiljno štetiti ženama koje moraju sačuvati sposobnost rađanja. Ako nemaju zdrav cerviks postaje upitno hoće li trudnoću uspješno održati. Ukratko, kirurški način liječenja nije najbolji odabir za žene koje žele rađati. Znate, neka svatko dokazuje što hoće, osobno znam što sam radio i kakve sam rezultate imao. Liječenjem HLI žene su bile zdrave i one koje su željele bile su i dalje sposobne za reprodukciju.

Nexus:  Koje ste sve tipove virusa tretirali?

Singer:  U mojim istraživanjima dijagnosticirani su sljedeći tipovi HPV: 6, 11, 16, 18, 31, 33, 35 i odgovorno tvrdim da nema potrebe za bilo čim drugim u terapiji protiv ovih oblika virusa osim interferona. Ako netko može dokazati suprotno, neka dokaže, ali nisam siguran da može. Do danas praktički nema poznatog i znanstveno dokazanog lijeka za infekciju HPV-om i prisutnom CIN - OSIM HUMANOG LEUKOCITNOG INTERFERONA. U procjeni uspješnosti liječenja s HLI bitno je isključiti reinfekciju HPV-om i nedovoljan nadzor partnera. Prije liječenja također je potrebno riješiti eventualne infekcije drugim mikrobiološkim uzročnicima. Terapiju smo provodili vaginaletama tijekom četiri menstrualna ciklusa s 84 pojedinačne dnevne doze. Praćenje je obavljano kontrolnim pregledima svaka tri mjeseca tijekom 36 mjeseci. Kod 176 liječenih vaginaletama HLI značajna je eradikacija i ima manje persistencija CIN u odnosu na 240 ispitanica iz kontrolne skupine. Radili smo s ispitanicama čija je dob u prosjeku bila 31, a najčešće 20 godina.


   Nastavak - Genocid nad ženama 2.dio



Napomena: Kad nekome pomognete imate onaj predivni osjećaj neke ispunjenosti pomiješane sa zadovoljstvom samim sobom, posebno kad se radi o nečijem zdravlju, stoga vas molim da ovaj članak pokažete svojim sestrama, majkama, ženama i prijateljicama, svima koje volite na ovaj ili onaj način!


Novi napad na slobodu liječenja




Silnom kompliciranošću postojećih ili predloženih sustava autorizacije velikom se broju prirodnih ljekovitih pripravaka onemogućava pristup tržištu

Potaknute aktivnostima vezanima za usklađivanje pojedinačnih zakona o hrani, svjetske vlade  i transnacionalne korporacije uskladile su napore usmjerene na nadzor dostupnosti prirodnih lijekova potrošačima. Na globalnoj razini regulatorni okvir za to postavljen je osnivanjem komisije Codex Alimentarius.

U osnovi tim sustavom nadzora prirodni ljekoviti pripravci iz kategorije hrane prebacuju se u kategoriju proizvoda koji se ne mogu staviti na tržište bez prethodne autorizacije. Silnom kompliciranošću postojećih ili predloženih sustava autorizacije velikom se broju proizvoda onemogućava pristup tržištu.

Svi ti propisi donosili su se pod često proturječnim krinkama "zaštite potrošača" i "slobodne trgovine" i gotovo redovito dovodili do situacije u kojoj je, s jedne strane, krupni biznis dobivao što je htio dok se, s druge strane, naša sloboda izbora prirodnih lijekova dramatično smanjivala.


Europa postaje središnja platforma za globalno usklađivanje zakona o hrani, odnosno njihovih odredbi o prirodnim lijekovima. Dobar dio zakonske infrastrukture, stvorene da u što većoj mjeri zakomplicira ostatak sustava, već je uspostavljen. Njegovi konačni učinci tek će se utvrditi, budući da su ključni dijelovi europskih zakona i direktiva u prijelaznoj fazi.

Ne bude li interes za prirodno liječenje i dalje pozitivno utjecao na taj proces, mogli bismo doživjeti silna ograničenja po pitanju dopuštenih sastojaka, maksimalnih dopuštenih doza te po pitanju što se uopće smije reći o bilo kojem proizvodu s ljekovitim svojstvima.

Čitatelje koji žele doznati više o ovome napadu na slobodu liječenja (na svome području), potiče se da se informiraju a potom i pridruže i podupiru aktivne i učinkovite organizacije poput one navedene u nastavku teksta (u Izvoru).


Izvor:   Alliance for Natural Health Int.[Europe], 
          http://www.anh-europe.org/campaigns/freedom-health-choice





 

Dokaz da operacije raka povećavaju smrtnost, Rješenje

 


     Prirodno rješenje

Rezultati ovih novih istraživanja o vrijednosti prirodnih hranjivih tvari i metoda u sprečavanju metastaza i poboljšanju tretmana za rak potpuno se slažu s metodama koje se koriste u holističkim programima za rak.
Jedan od glavnih oslonaca holističke terapije protiv raka je crijevna higijena, pored sistemske antimikrobne terapije. Ova nova otkrića potvrđuju ne samo vrijednost crijevne higijene, nego i potrebu za antimikrobnom terapijom. Ova potonja usmjerena je protiv pleomorfnog mikroorganizma koji može uzrokovati autoimune bolesti i rak. Konvencionalna medicina ne prihvaća dokaze o postojanju tih mikroorganizama, tvrdeći da je u tim slučajevima imunološki sustav jednostavno krivo programiran i napada vlastite zdrave stanice.

Vođa tima koji je došao do ranije spomenutog otkrića o 'autoantitijelima' je rekao: "Ono za što smo mislili da su autoantitijela stvorena protiv samoga tijela, sada možemo smatrati antitijelima usmjerenim protiv skrivenih bakterija. Kod autoimunih bolesti, imunološki sustav ne napada sebe. On štiti tijelo od patogenih organizama.
Još jedan temeljni aspekt holističke terapije protiv raka predstavlja primjena dijeta ili posta radi uklanjanja proteinskog taloga i oksidiranih masti pohranjenih u stanicama, koji dovode do naseljavanja pleomorfnih mikroorganizama i blokiranja oksidativnog energetskog metabolizma, kao što se može vidjeti kod stanica raka i autoimunih bolesti.

Oba ta principa sada su dobila potvrdu konvencionalnih istraživanja. 
Pored toga, sada vidimo široko prihvaćene dokaze u prilog koristi od smanjenja emocionalnog stresa pomoću meditacije i zamjenjivanje straha pozitivnim emocijama. Sve to daje podršku široko prihvaćenih istraživanja jednom važnom principu u holističkoj terapiji protiv raka. Umjesto da se tumor izlaže stresu kroz pokušaje da ga se uništi, treba ga održavati zadovoljnim ispunjavanjem njegovih potreba, kako bi se mogao ponovo pridružiti zajednici zdravih stanica.

Kako bi ste ovo bolje razumjeli razmislite o sljedećoj alegoriji. Postoji, recimo, mitska zemlja s mnogo nezadovoljnih stanovnika. Jedan grad proglasio je svoju neovisnost i ogradio se bedemom kako bi se zaštitio. Vladar sada može izabrati: uništiti grad ili umiriti ga, kako bi se pridružio ostatku zemlje u mirnoj suradnji. Dođe li do uništenja grada, preživjeli pobunjenici pokušat će potaknuti ustanke u drugim dijelovimqa zemlje. Vladar ne zna koliku bi podršku pobunjenici mogli dobiti drugdje. Ako ne dobiju veliku podršku, onda nije važno hoće li pobunjeni grad biti uništen; bezopasan je u svakom slučaju. Ali ako postoji dovoljna podrška, vladar će vjerojatno biti svrgnut. Što je mudrija opcija: uništiti grad ili umiriti njegove stanovnike?


Isti izbor postoji u terapiji protiv raka. Konvencionalni tretmani biraju beskompromisno uništenje bez obzira na posljedice, dok holistička terapija pokušava s pristupom smirivanja. Većina tumora vjerojatno u početku ima nisku zloćudnost koja se može lako obratiti, ali prekomjeran ili stalan stres gurat će tumor prema sve većoj zloćudnosti i stvarati podršku u drugim dijelovima tijela. Taj stres može biti posljedica straha, ogorčenosti, emocionalnog šoka, loše prehrane, zračenja ili kemijskog napada. Suprotan pristup smanjit će zloćudnost i može uključivati normalizaciju metabolizma stanica raka, jačanje imunološkog sustava i smanjenje stresa meditacijom i emocionalnim terapijama.

U novije vrijeme predložen je čak i kemoterapijski protokol koji uspostavlja primirje s tumorom. Temelji se na ideji da se tumor ne uništava, nego se daje tek onoliko kemoterapije koliko je potrebno da se spriječi njegov daljnji rast. Istraživač je rekao: "Kod mišjeg modela raka jajnika, ako ga tretirate vrlo visokim dozama, tumor nestane. Izgleda kao da ste ga izlječili. Ali par tjedana kasnije vrati se i počne ubijati životinje. To je standardni ishod. Mi smo učinili to da smo koristili manje doze lijekova i primjenjivali ih kad je bilo nužno. Bili smo u stanju održavati tumore stabilnima a miševe živima neograničeno dugo".

Umjesto korištenja kemoterapije, u holističkoj terapiji alkaliziranje predstavlja metodu prvog izbora za stabilizaciju tumora i sprečavanje njegovog daljnjeg rasta. Nakon toga možete vaš tumor sve više usrećivati ispunjavanjem njegovih drugih potreba: normalizacijom njegovog metabolizma ponovnim pokretanjem oksidativnog stvaranja energije, uklanjanjem toksičnog taloga koji je pokrenuo sve te probleme, obranom od pleomorfnih mikroorganizama i, također, smanjenjem hormona stresa pomoću meditacije i emocionalnih terapija.

Tada će stanice koje su bile maligne ili ponovno povratiti normalne funkcije, ili će, ako su bile previše oštećene, dobrovoljno umrijeti (u procesu koji se zove apoptoza).
Uz to, timor se postupno rastvara ponavljanim razdobljima čišćenja sirovom hranom. Ali sve dok je tumor prisutan, posebno kao primarni tumor koji nije pod stresom, bit će vam prijatelj tako što će suzbijati razvoj opasnih metastaza. Čak i nakon uklanjanja primarnog tumora zbog neznanja, taj kooperativni pristup jedina je obećavajuća opcija.

Na temelju dostupnih podataka, zaključujem da su veći dio patnji i smrti povezanih s rakom posljedica medicinskih tretmana, a ne same bolesti. Uz toliko napora koji se trenutno ulažu kako bi medicina bila utemeljena na dokazima, uvjeren sam da neće trebati još 100 godina da trenutne nedjelotvorne i štetne a široko prihvaćene tretmane za rak zamijene kooperativne i djelotvorne prirodne terapije.

Autor: 

Walter Last  umirovljeni je biokemičar, istraživački kemičar, nutricionist i nanoterapeut koji je radio u Njemačkoj, SAD-u, Novom Zelandu i Australiji, gdje danas živi. Napisao je veliki broj članaka za časopise o zdravlju, kao i nekoliko knjiga. Za trenutno dostupne knjige, uključujući i novu  Heal Yourself the Natural Way (Izlječite se na prirodan način), pogledajte  http://www.the-healyourself-series.com

Detalji o članku se mogu naći u njegovoj knjizi  Overcoming  Cancer (Prevladati rak) i na njegovoj web stranici  http://www.health-science-spirit.com  gdje ujedno možete naći i informacije o zdrastvenim pitanjima.


Članak je izašao u časopisu Nexus br. 50, kolovoz 2010.

Posebna napomena: Još jednom molim sve čitatelje ovog i budućih članaka vezanih za zdravlje, neka ga pokažu svojim roditeljima, najbližima i prijateljima a u svrhu informiranja kojim će sačuvati i poboljšati svoje zdravlje!






  

Dokaz da operacije raka povećavaju smrtnost, 4.dio




-Neke organizacije nastoje nagovoriti žene na mamografske skrininge, pa im uskraćuju ovu informaciju o mogućoj šteti jer bi njeno objavljivanje bilo u suprotnosti s postizanjem njihovog cilja.

-Tijekom većeg dijela 20. stoljeća radikalna mastektomija bila je prihvaćena terapija za rak dojke. Nažalost, samo 23% pacijentica preživjelo bi 10 godina. Za kirurge je prirodna reakcija na taj neuspjeh bila da poduzimaju još radikalnije operacije.

-Sljedeći korak medicinskih onkologa bio je sličan onom kirurga: ako malo ne djeluje, probajmo s puno! Pokazalo se da su visoke doze kemoterapije s autolognom transplatacijom koštane srži promašaj - i, što se manje govori o toj žalosnoj epizodi u povijesti liječenja raka dojke, to bolje.

-Analiza patologije i obdukcijske studije navode na zaključak da većina skrivenih tumora u grudima (i prostati) možda nikad neće dosegnuti kliničku važnost.

-Stanice raka i mikrometastaze ostaju u stanju uspavanosti dok ih neki signal, možda čin operacije ili neki drugi negativan događaj u životu (emocionalan šok, prema dr.Hameru), ne potakne na brzi rast. Čin ranjavanja pacijenta stvara povoljnu sredinu za iznenadan prijelaz mikrometastaza iz latentne u aktivnu fazu.

-Veliki primarni tumor inhibira razvoj i rast udaljenih metastaza! Uklanjanje primarnog tumora dovodi do razvijanja i brzog rasta velikog broja latentnih metastaza, od kojih bi većina ostala uspavana ili bi nestala da primarni tumor nije bio uklonjen. Učinak postoperativne stimulacije rasta otprije postojećih latentnih metastaza posljedica je uklanjanja primarnog tumora.

-Druge vrste raka također treba pažljivo proučiti. Postoje podaci koji pokazuju znakove slične aktivnosti, posebno kod melanoma i osteosarkoma.

    Inhibiranje metastaza

Autori ovog pregleda predlažu da bi davanje inhibitora angiogeneze u vrijeme prve operacije moglo biti odgovor za prevenciju metastaza. Ti lijekovi inhibiraju razvoj krvnih žila - uključujući one u tumorima, tako da oni ne mogu rasti. Ali sada je otkriveno da ti lijekovi dovode do smanjenja tumora samo u početku. Tumori nakon toga uđu u fazu naglog rasta, formirajući lokalne i udaljene metastaze. Jedan od istraživača je komentirao: "Dobro vaskulariziran tumor dobro je hranjen i zadovoljan. Ništa ga ne potiče da postane invanzivniji. Naša je hipoteza ... da ako tumoru prekinete opskrbu krvlju, to potiče rak da postane invazivniji - skloniji metastaziranju - jer traži više kisika i hranjivih tvari."

Ipak postoji izlaz. Pojavljuje sa sve veći broj prirodnih metoda koje inhibiraju i održavaju tumore zadovoljnima.


Evo par primjera istraživanja koja potvrđuju holističke principre o uzroku i lijeku za rak:

-Vitamin D poboljšava ishode operacija

Pacijenti s najvišim unosom vitamina D koji su imali operaciju tijekom ljeta imaju trostruko bolju stopu preživljavanja bez bolesti i četverostruko bolju ukupnu stopu preživljavanja od pacijenata s najnižim unosom vitamina D koji su imali operaciju tijekom zime.

-Antioksidanti inhibiraju metastaze

Reaktivni oblici kisika, poput superoksida i vodikovog peroksida, koje stvara tijelo, imaju ključnu ulogu u stvaranju staničnih ispupčenja povezanih s migracijom stanica raka i metastazama tumora. Antioksidanti inhibiraju takvo invazivno ponašanje stanica raka.

-Bikarbonat inhibira metastaze

Oralni natrijev bikarbonat inhibira rast tumora i stvaranje spontanih metastaza u mišjim modelima metastatskog raka dojke. Također smanjuje stopu uključenosti limfnih čvorova i metastaza na jetri.

-Bikarbonat čini limfnu tekućinu alkalnijom, što inhibira upalu

Da bi se tumor širio, mora rastvarati okolno vezivno tkivo; ali to se događa samo ako je to tkivo dovoljno kiselo da aktivira proteolitičke enzime tumora

-Papaja suzbija tumore

Čaj od suhih listova papaje ima dramatičan učinak protiv širok raspona tumora koji se uzgajaju u laboratoriju, uključujući rak grla maternice, dojke, jetre, pluća i gušterače. Djelovanje protiv raka jače je uz veće doze čaja.

-Ginkgo biloba djeluje protiv stresa

Ekstrakt ginka značajno usporava rast stanica agresivnog raka dojke i inhibira rast implantiranih tumora za više od 80%. Ginko također smanjuje hormone stresa koji se oslobađaju zbog straha od dijagnoze raka, kako tumor ne bi postao invanzivan.

-Meditacija smanjuje stres

Žene s rakom dojke mogu smanjiti stres i poboljšati svoje mentalno zdravlje i emocionalno blagostanje kroz meditaciju, npr. transcendentalnu meditaciju.

-Kancerogeni utjecaji iz okoliša uzrokuju rak

Predsjednikov Odbor za rak u SAD-u izvjestio je da je "pravi teret raka izazvanog okolišem strahovito podcijenjen" i odlučno je pozvao na poduzimanje koraka u pravcu smanjenja izloženosti ljudi kancerogenim utjecajima. Takvo izlaganje ne potiče samo nastanak primarnih tumora, nego i vjerojatnost metastaza.

-Rizik od raka se nasljeđuje

Kćeri gravidnih ženki štakora koje su bile hranjene nezdravom prehranom imaju veću vjerojatnost obolijevanja od raka sisa. Ali čak i ako se te kćeri onda hrane zdravo, njihovi potomci i dalje imaju povećan rizik za ovu bolest.

-Povremene dijete najbolje su za prevenciju raka

Povremene dijete mnogo su djelotvornije od trajnog ograničenja kalorija, dok je neograničen unos hrane najgora opcija za prevenciju raka dojke, prema eksperimentalnim studijama na miševima. U tim eksperimentima s prehranom, kalorije su bile smanjene za 25% u usporedbi s kontrolnim miševima. Učestalost tumora sisa bila je 71% kod kontrolnih miševa koji su jeli hranu koliko su god htjeli, 35% među onima koji su imali kronično ograničene kalorije, i samo 9% kod onih koji su imali povremeno ograničene kalorije.

-Loša crijevna higijena uzrokuje rak

Nedavna istraživanja daju zaključiti da crijevna disbioza ili nezdrava flora gastro-intestinalnog trakta može uzrokovati rak.

-'Autoantitijela' se mogu stvarati kao reakcija na skrivene bakterije

Sada je dokazano da kod autoimunih bolesti imunološki sustav ne napada zdrave stanice, već napada mikroorganizme koji se kriju u tim stanicama. Oni su također glavni uzrok raka, a u ranijim istraživanjima zvali su ih "mikrobi raka".

-Uzrok raka je proteinski otpad unutar stanica

Stanice moraju uklanjati oštećene bjelančevine, ili nagomilani otpad može dovesti do toga da se razviju u kancerozni tumor. Ako se taj otpad ne izbacuje, to može dovesti do zatrovanosti, oštećenja genoma i upale, što pak može potaknuti napredovanje raka i drugih degenerativnih bolesti.

-Post pomaže u liječenju raka

Post smanjuje rast tumora, čini stanice raka osjetljivijima na kemoterapiju i štiti normalne stanice od toksičnih učinaka kemoterapije. Utvrđeno je da je post od 48 sati dovoljan da znatno suzbije napredovanje tumora u modelu raka dojke na miševima. U jednom mišjem modelu, sam post (bez kemoterapije) uzrokovao je smanjenje rasta tumora za prako 50%. Kad je post bio kombiniran s kemoterapijom, rast tumora smanjio se do 90% u usporedbi s netretiranim kontrolnim miševima. In vitro studije u kojima su korištene stanice raka dojke dale su slične rezultete. Usporedivi rezultati dobiveni su gliomom, neuroblastomom i melanomom; također, vrijeme preživljavanja se povećalo i metastaze su se smanjile. Sada istraživači žele pronaći i koristiti lijek koji će oponašati pozitivne učinke posta.



   Nastavak - Dokaz da operacije raka povećavaju smrtnost - Rješenje


Napomena: izvor i ime autora izvornog članka bit će objavljen na samom kraju .

Posebna napomena: Još jednom molim sve čitatelje ovog i budućih članaka vezanih za zdravlje, neka ga pokažu svojim roditeljima, najbližima i prijateljima a u svrhu informiranja kojim će sačuvati i poboljšati svoje zdravlje!





Dokaz da operacije raka povećavaju smrtnost, 3.dio




-Trenutnu kirurgiju raka možemo smatrati drugim Semmelweisovim fenomenom!
(Dr. Ignaz Semmelweis zalagao se da kirurzi peru ruke kako bi prestali ubijati žene prilikom poroda.)

- Manipuliranje tumorom, poput snažnog opipavanja i stiskanja (kao u proceduri mamografije), biopsije ili operacije, rezultira naglim povećanjem broja stanica tumora oslobođenih u krv, s većom vjerojatnošću nastanka metastaza.

- Veza između operacija i nastanka metastaza bila je posebno impresivna u jednom promatranom slučaju: kod pacijenta sa sarkomom, stvaranje metastaza dogodilo se nakon operacije primarnog tumora i svaki put nakon četiri naredne operacije lokalnih recidiva tumora.

- U medicini se odavna uči da se melanom ne smije ozljeđivati, budući da bi rane uzrokovale gotovo eksplozivan rast metastaza.

- Metastaze mogu biti potaknute ne samo ozljeđivanjem tumora, nego i nepovezanim operacijama na drugim dijelovima tijela.

- Kako tumor postaje sve veći, sve sporije raste, a neka promatranja upućuju na zaključak da s vremenom prestane rasti.

- Zračenje i kemoterapija tumora prije i nakon operacije su neuspješni.

- Prilika da se uvjerljivo poveća postotak izlječenja javlja se samo jednom tijekom razvoja raka: točnije, u vrijeme prvog tretmana.

   Nezgodna istina

Kao što pokazuje sljedeći pregled, studije redovito pokazuju da je za pacijente bolje da ne diraju tumore. Ali to nije u interesu industrije raka, kojoj su invazivni tretmani financijska žila kucavica. Uvijek se pojavljuje novi lijekovi i novi načini kombiniranja kemoterapije i radioterapije s kirurgijom - praćeni tvrdnjama da je sada pronađen način da se produži život pacijenata.


Razvojem metoda ranog otkrivanja i klasificiranjem malih, prekanceroznih, neinvazivnih i uspavanih tumora kao raka - tumora koji nebi postali maligni da ih se ostavi na miru - neke statistike zaista mogu ukazivati na povećane stope izlječenja. To se sada promijenilo s opsežnim pregledom koji je izradio tim vodećih istraživača raka. Evo sažetaka rada pod nazivom "Operacije potiču javljanje latentne udaljene bolesti kod raka dojke: Nezgodna istina?".

"Napravili smo pregled našeg rada tijekom proteklih 14 godina, koji je započeo kad smo se prvi put sreli s bimodalnim uzorcima recidiva u dvjema bazama podataka o raku dojke iz različitih zemalja. Uz prihvaćenu paradigmu o neprekidnom rastu tumora, ti su podaci bili neobjašnjivi. Kako bismo podatke objasnili, predložili smo da rast metastatskog raka dojke obično uključuje razdoblja privremene uspavanosti kako u fazi jedne stanice, tako i u fazi avaskularnih mikrometastaza. Također smo predložili da operacije uklanjanja primarnog tumora često prekidaju uspavanost, dovodeći do ubrzanih recidiva. Čini se da su ti jatrogeni događaji vrlo česti, jer se na taj način razvija preko polovice svih matastatskih recidiva. Pod pretpostavkom da je to istina, trebalo bi postojati obilje jasnih dokaza u kliničkim podacima.

Ovdje se osvćemo na paradigmu o raku dojke iz raznih povijesnih, kliničkih i znanstvenih perspektiva i razmatramo kako bi se uspavanost i operacijom izazvan prekid uspavanosti mogli promatrati i što bi to značilo. U ovim raznolikim podacima može se prepoznati uspavanost, ali najupadljiviji je iznenadni sinkronizirani bijeg iz uspavanosti nakon primarne operacije. Na temelju naših rezultata, predlažemo novu paradigmu za rane stadije raka dojke. Također predlažemo novi tretman koji je usmjeren na stabiliziranje i očuvanje uspavanosti umjesto na pokušaje da se ubiju sve stanice raka kao što je slučaj s trenutnom strategijom."

Bimodalni uzorci recidiva koji se spominju u ovom sažetku znače da postoje dva vremenska vrhunca kada se metastaze pojavljuju nakon operacije primarnog tumora. Prvi vrhunac javlja se nakon 18 mjeseci; nakon toga slijedi pad kod 50 mjeseci i široki vrh kod 60 mjeseci, s dugim repom  koji se proteže 15-20 godina. Oko 50 do 80% svih recidiva javlja se u prvom vrhuncu.

Recidivi velikih tumora uglavnom se javljaju u prvom vrhuncu, dok su recidivi manjih tumora jednaki u oba vrhunca. U prvom vrhuncu također postoji struktura. Recidivi u prvih 10 mjeseci posljedica su mikrometastaza koje su otprije postojale s primarnim tumorom i stimulirane su da rastu. Taj je oblik najčešći kod pacijentica prije menopauze s pozitivnim limfnim čvorovima, a preko 20% njih dobije recidiv. Ostatak prvog vrhunca posljedica je pojedinačnih stanica raka koje su u početku uspavane, ali ih operacije potakne na dijeljenje. Drugi je vrhunac onda posljedica pojedinačnih stanica raka koje su se raširile prilikom operacije, a kasnije se postupno razvijaju u metastaze.

Ta dinamika također objašnjava povećanu smrtnost premenopauzalnih žena u trećoj godini pokusa s mamografskim skriningom: metastaze su se pojavile 10 mjeseci nakon skrininga, a kako je vrijeme između recidiva i smrti kod raka dojke približno dvije godine, to znači da je do smrti dolazilo oko tri godine nakon skrininga. Sjećam se mlade i naizgled zdrave pacijentice kojoj je upravo bila odstranjena dojka nakon što je mamogram otkrio sičušan tumor. Bila je uvjerena da ju je spasilo to što je otkriven tako rano, ali tri godine kasnije bila je mrtva.

Drugi zanimljivi dokazi u ovom pregledu potječu iz jednog danskog izvještaja. Forenzičke obdukcije pokazale su da je 39% žena u dobi od 40 do 49 godina imalo skriven i uspavan rak dojke, dok je rizik od kliničkog raka dojke tijekom života u Danskoj bio samo 8%. To znači da je samo oko 20% pozitivnih mamografa bilo točno, ostatak je ili bio potpuno bezopasan i popravljao medicinski postotak izlječenih, ili su u drugim slučajevima kasnije operacije potaknule metastaze pa su te žene na kraju umrle zbog svog tretmana.

Evo još nekih (parafraziranih) važnih izvadaka iz tog pregleda:



   Nastavak - Dokaz da operacije raka povećavaju smrtnost 4.dio
 


Dokaz da operacije raka povećavaju smrtnost, 2.dio




   Tamoxifen povećava rizik od agresivnih tumora

Upotreba Tamoxifena kod pacijentica s rakom dojke smanjuje njihov rizik od dobivanja češćeg i manje opasnog tipa sekundarnog raka dojke, ali više nego učetverostručuje rizik od uzrokovanja agresivnijeg i smrtonosnijeg tumora.

   Biopsije uzrokuju metastaze

Biopsije mogu aktivno poticati širenje metastaza. Biopsije iglom uzrokovale su 50% povećanje metastatskog širenja tumora dojke na obližnje limfne čvorove u usporedbi sa uklanjanjem kvržica.

   Stres potiče rak

Hormoni stresa štite stanice raka od samouništenja i potiču širenje i rast tumora izravno i neizravno slabeći imunološki sustav i potičući rast novih krvnih žila u tumoru. Pacijentov stres bio je povezan s bržim napredovanjem bolesti.

   Stres ubija

Hormoni stresa oslobađaju se u velikim količinama kod straha i za vrijeme operacije. Oni uvelike slabe imunološki sustav i potiču širenje metastaza. Dokazano je da blokiranje hormona stresa na životinjskim modelima uzrokuje povećanje dugoročnih postoperativnih stopa preživljavanja za 200 do 300%.

  Hormonska nadomjesna terapija povećava rizik od metastaza raka dojke

Ranije je dokazano da hormonska nadomjesna terapija povećava rizik od raka dojke. Sada je jedna nova studija utvrdila da također povećava vjerojatnost metastaziranja, ili širenja, na limfne čvorove.



   Nagli pad stopa raka dojke

Posljednjih godina stope raka dojke naglo su pale zbog odgovarajućeg naglog pada korištenja hormonske nadomjesne terapije.

Ernest H. Krokowski, dr.sci.med. (1926.-1985.), bio je profesor radiologije u Njemačkoj. Njegova istraživanja pružila su prvi uvjerljivi dokaz da operacije raka potiču metastaze. Iako su mnogi od njegovih članaka o različitim temama i dalje lako dostupni javnosti, njegova istraživanja o odnosu između operacija i metastaza teško se pronalaze, čak i u Njemačkoj.

Njegov jedini rad o toj temi na engleskom jeziku nije na popisu PubMeda, a časopis u kojem je bio objavljen više ne postoji. Zbog očigledne važnosti tog istraživanja objavljen je taj članak na web-lokaciji  http://www.health-sciencespirit.com/Krokowski.pdf. Također se može preuzeti i predavanje o toj temi na njemačkom jeziku.

U sažetku rada dr. Krokowskog iz 1979. piše:

"Više se ne može sumnjati u to da pod određenim uvjetima dijagnostički ili kirurški postupci mogu dovesti do metastaza. Analiza stopa rasta metastaza pokazala je da je od 30% (kod hipernefroma) do 90% (kod sarkoma i seminoma) dijagnosticiranih metastaza bilo izazvano takvim postupcima. To je utvrđeno u mnogim pokusima na životinjama i kliničkim promatranjima te zahtijeva promjene u trenutno prihvaćenom konceptu terapije protiv raka. Ranije primjenjenim i dokazanim tretmanima kirurgijom i zračenjem mora prethoditi profilaksa metastaza. Predložena su tri različita načina za postizanje takve profilakse."

Pomoću radiološkog snimanja dr.Krokowski je mjerio brzinu rasta 2893 metastatska tumora kod 568 pacijenata s različitim vrstama raka. Iz toga je izvukao sljedeće zaključke:

1.  Metastaze nastaju samo iz primarnih tumora ili iz njihovih lokalnih recidiva; rašire se ili odjednom ili u samo par mahova.

2.  Metastaze u limfnim čvorovima ponašaju se biološki različito od metastaza u organima (metastaze u limfnim čvorovima relativno su bezopasne; metastaze u organima vrlo su opasne).

3.  Preko 3000 krivulja rasta (uključujući podatke iz eksperimenata na životinjama) mogu se opisati formulom rasta. Krivulje rasta vrlo velikog broja metastaza, od 30 do 90 posto, ovisno o tipu tumora, mogu se pratiti unatrag do vremena prvog tretmana.

Evo nekih ključnih zapažanja iz njegovog članka:

- Napuhani postoci uspješnosti (operacija raka) rezultat su ili selektivnog sastavljanja proučavanih grupa pacijenata ili odgovarajuće prilagođenih tj. ispravljenih statistika.

- Izlječenja povezana sa istim stadijem i veličinom tumora nisu se poboljšala u zadnjih 20 do 25 godina (zapravo, od 1950-ih).

- Netretirane žene u postmenopauzi s rakom dojke žive duže od medicinski tretiranih pacijentica.

- Metastaze se kod brzorastućih tumora javljaju prije nego kod spororastućih tumora. To upućuje na zaključak da te metastaze započinju svoj razvoj u isto vrijeme kad i operacija.




 
   Nastavak - Dokaz da operacije raka povećavaju smrtnost 3.dio




Dokaz da operacije raka povećavaju smrtnost



Istraživanja upućuju na zaključak da operacije i druge medicinske intervencije stimuliraju rast i širenje tumora, dok holističke terapije protiv raka imaju inhibirajuće djelovanje


U istraživanjima raka  općenito se smatra prihvaćenim da golema većina pacijenata, ili oko 90% njih, umre od metastaza ili sekundarnih tumora, a samo mala manjina od primarnog tumora. Zato bi terapeute, kao i pacijente, trebalo uvelike zabrinjavati što je prije 30 godina dr.sci.med. Ernest H. Krokowski (1926.-1985.) nepobitno dokazao da su operacije raka glavni uzrok metastaza. Međutim, struka je potpuno ignorirala to istraživanje i pacijenti nikad nisu saznali za nj.

Otada  na vidjelo izlazi sve više uznemirujućih podataka, i sada je međunarodni tim vodećih istraživača raka objavio opsežan pregled sa zaključkom koji je jasan iz naslova: "Operacije potiču javljanje lantentne udaljene bolesti kod raka dojke: Nezgodna istina? ("Latent Distant Disease in Breast Cancer: An Inconvenient Truth?", Cancers 2010; 2:305-337; http://www.mdpi.com/2072-6694/2/2/305/pdf).

Zbog neospornog ugleda članova tog tima, medicinska struka više ne može ignorirati njihove zaključke, iako izazivaju veliku strku. Očekujem da se napori u ovom trenutku fokusiraju na sprečavanje da ova informacija postane općepoznata širokoj javnosti.

Ovaj je pregled pokazao da su buduće metastaze na organimaneovisne o veličini primarnog tumora, njegovoj prividnoj malignosti ili zahvaćenosti bilo kojeg limfnog čvora. Čini se da metastaze uglavnom ovise o razini stresa koji trpe tumor i pacijent, o stimulaciji rasta zbog mehanizma zarastanja rana potaknutog operacijom te o zdravlju imunološkog sustava.
Osim toga, kao što pokazuju sljedeći primjeri, operacija nije jedina medicinska procedura koja povećava metastaze. Posljednjih godina redovito se objavljuju istraživanja koja pokazuju da praktično sve medicinske intervencije mogu potaknuti metastaze.


Dok većinu istraživanja raka financiraju farmaceutske kompanije s ciljem povećanja svojih profita, u porastu je broj nezavisnih studija koje pokazuju negativnu stranu konvencionalne terapije protiv raka. Evo malog izbora zanimljivih rezultata istraživanja.

   Sukobi interesa u istraživanju raka 

Ova analiza pokazuje zašto je tako teško doći do istine u medicinskim istraživanjima. U značajnom broju članak o istraživanju raka objavljenih u medicinskim časopisima postoje sukobi interesa, a između istraživača i farmaceutskih kompanija postoji visok stupanj financijskih veza. Ti sukobi daju pristrane tezultate s povoljnijim ishodima za istražene lijekove i tehnologije.

  Stručnjaci žele prekinuti skrining

Skrining raka dojke i prostate nije doveo do pada broja smrti od tih bolesti. Umjesto toga, programi skrininga vode do prekomjerne detekcije i prekomjernog tretiranja.

  Morfij stimulira rak i skraćuje život

Morfij se koristi u tretiranju raka zadnjih dva stoljeća. Danas istraživanja pokazuju da stimulira rast i širenje stanica raka i skraćuje vrijeme preživljavanja pacijenata.

  Dijagnostičke rendgenske zrake uzrokuju rak

Procjenjuje se da dijagnostičke rendgenske zrake tijekom životnog vijeka uzrokuju do 3,2% dodatnih slučajeva raka u stanovništvu. Japan, s 3,3%, i Njemačka spadaju među zemlje sa najvećom stopom raka od rendgenskih zraka, kao i Australija s 1,3%, dok Ujedinjeno Kraljestvo i Poljska imaju najniži rizik od 0,6% tijekom životnog vijeka.

  Radijacijska terapija oštećuje kosti

Znanstveni svijet je uzdrmao izvještaj da jedna terapijska doza zračenja može uzrokovati znatan gubitak koštanog tkiva. Nekoliko godina kasnije mogu se razviti osteoporoza, osteonekroza ili rak kostiju.

  Zračenje pokreće rak

Poznato je da izlaganje ionizirajućem zračenju uzrokuje genetska oštećenja koja stanice mogu učiniti kanceroznima. Jedna nova studija otkrila je da zračenje možeizmjeniti okolinu koja okružuje stanicu, tako da buduće stanice imaju veću vjerojatnost da će postati kancerogene.

  Kemoterapija potiče metastaze

Kemoterapijski lijek Taxol* uzrokuje da mikrokrakovi stanica raka narastu duži i da se stanice tumora brže prilijepe. Kod tretiranja Taxolom prije operacije radi smanjenja primarnog tumora, razina tumorskih stanica u cirkulaciji poraste 1000 do 10.000 puta, potencijalno povećavajući metastaze.



  Nastavak - Dokaz da operacije raka povećavaju smrtnost 2.dio

    

 

Junk -food potiče blaženstvo






Proizvođači stvaraju kombinacije masti, šećera i soli koje su toliko ukusne da ih mnogi ljudi ne mogu prestati jesti, čak ni kad su siti.

David Kessler, bivši vodeći čovjek američke Uprave za hranu i lijekove, upozorio je da znanstvenici prehrambene industrije kreiraju grickalice, žitarice i gotove obroke tako da djeluju na centre u mozgu na isti način kao što djeluje duhan. On kaže da proizvođači nastoje aktivirati "točku blaženstva" kada ljudi jedu određene proizvode, ostavljajući ih u želji da jedu još.

Studija koju je Kessler proveo s istraživačima sa Sveučilišta Yale, uz pomoć tehnika snimanja funkcionalnom magnetnom rezonancijom, pokazala je da je oko 50% pretilih ljudi i oko 30% ljudi s prekomjernom težinom sklono takozvanoj "prekomjernoj aktivaciji".

"Prava kombinacija okusa potiče veliki broj neurona, od čega se oni više aktiviraju", rekao je Kessler.


"Poruka da trebate jesti postaje jača, motivirajući vas da tražite još hrane."

U drugom istraživanju znanstvenici su utvrdili da različite kombinacije masti, šećera i soli potiču oslobađanje neurotransmitera u moždanim centrima za ugodu. Najsnažnija kombinacija uključivala je saharozu (šećer) pomiješanu s čokoladom i alkoholom - kombinaciju koja se može naći u desertima kao što je tiramisu.

Kessler je rekao: "Mnogi od nas imaju ono što zovemo 'točkom blaženstva' - točku u kojoj nam šećer, masti ili sol pružaju najveći užitak. Kako se dodaje više šećera, hrana postaje ugodnija dok ne dosegnemo točku blaženstva, nakon čega postaje preslatka i užitak počinje opadati. Isto se događa i s mastima i soli." U optimalnoj točki hrana kod mnogih ljudi stimulira apetit, umjesto da ga utaži, tvrdi Kessler.



Izvor:  The Sunday Times, 28.lipnja 2009, http://tinyurl.com/Izx5ph



Tajne cjepiva, 2. dio



Kim-Farley et al. (1984.) opisali su epidemiju slučajeva dječje paralize (1.031) koja se dogodila između 29.svibnja i 31.listopada 1982. nakon što sedam godina nije bilo većih epidemija.Već do 1.rujna epidemija je postala jedna od najvećih zabilježenih u povijesti Tajvana.Važno je spomenuti da je prije te epidemije približno 80% dojenčadi primilo barem dvije doze trivalentnog oralnog polio cjepiva prije svog prvog rođendana.Budući da se epidemija dogodila usprkos visokim razinama procijepljenosti u cijeloj zajednici, Centri za kontrolu bolesti (Atlanta,Georgija,SAD) pozvani su da pomognu u utvrđivanju razmjera epidemije, zašto se dogodila i je li OPV djelotvorno zaštitno sredstvo. (Ne sumnjam da je ta epidemija izazvala šok u taboru zagovornika cijepljenja, posebno zato što je bila otvoreno priznata i objavljena, pa ju nije bilo moguće pomesti pod tepih.) Dobro je poznato da se većina slučajeva paralize izazvane cjepivom javlja nakon prve doze bilo kojeg polio cjepiva.


Označiti slučajeve paralize kod primatelja prve doze unutar 28 dana od cijepljenja kao "necijepljene" ne samo što je velika prijevara - nesumnjivo smišljena kako bi se "popravila" djelotvornost cjepiva - nego se također kosi s definicijom peralize uzrokovane cjepivom koju je utvrdio Specijalni savjetodavni odbor SAD-a.Nepobitna realnost onoga što se dogodilo na Tajvanu je da je 65% cijepljenih osoba dobilo paralizu unutar 28 dana od prve doze cjepiva, time potvrđujući zapažanja drugih da se većina slučajeva paralize uzrokovane cjepivom javlja nakon prve doze bilo kojeg cjepiva, pri čemu polio cjepivo nije izuzetak. Smrtnost kod slučajeva bila je 9%.

Međutim, taj je postotak izračunat na temelju ukupne populacije, iako je definicija poliomijelitisa "dječja paraliza". Trebao je biti izračunat na temelju broja djece u relevantnim dobnom grupama. Gotovo ista stvar kakva je opisana na Tajvanu dogodila se u Omanu. Sutter et al. (1991.) i Sutter et al. (1992.) opisali su epidemiju paralitičkog poliomijelitisa tipa I (118 slučajeva) između siječnja 1988. i ožujka 1989. Napisali su: "Učestalost poliomijelitisa bila je najveća među djecom mlađom od dvije godine (87/100.000) usprkos programu imunizacije koji je nedavno podigao pokrivenost s 3 doze oralnog polio cjepiva (OPV) među 12-mjesečnom djecom sa 67% na 87%." Usprkos???

Nije bilo korelacije između procijepljenosti i stopa pobola po regijama; regija s tada najvišom stopom pobola (Batinah, 117/100.000) imala je jednu od najviših procijepljenosti (88%), dok je regija s najnižom procijepljenošću (glavni grad,71%) imala najnižu stopu pobola." Nije bilo korelacije? U stvari, postojala je savršena korelacija koja je pokazivala da su cjepiva izazvala epidemiju, s najvećom učestalošću paralize ondje gdje je bilo najviše cijepljenih.


Izvor: članak izašao u časopisu "NEXUS" br.39, rujan 2009. Ovaj post donosi samo dijelove izvornog članka .


Autor:

Dr.sc.Viera Scheibner umirovljena je glavna istraživačka znanstvenica s doktoratom iz prirodnih znanosti. Istražuje cjepiva i cijepljenje od kasnih 1980-ih i autorica je brojnih radova i nekoliko knjiga uključujući Vaccination: 100 Years of Orthodox Research Shows that Vaccines Represent a Medical Assault on the System (Cijepljenje: 100 godina ortodoksnih istraživanja pokazuju da cjepiva predstavljeju medicinski napad na sustav) (1993)

Dr.Scheibner može se kontaktirati e-mailom na viera.scheibner@gmail.com.



Napomena: Molim sve čitatelje ovog članka, a i svih budućih članaka vezanih za zdravlje, da ga pokažu svojim roditeljima, najbližima i prijateljima a u svrhu informiranja kojim će sačuvati i poboljšati svoje zdravlje!

Budite mi zdravi, veseli i informirani!



Tajne cjepiva



Upoznati ću vas sa nekim od tajni cjepiva protiv dječje paralize. Povjest cijepljenja poliovirusom pokazuje da su očiglednu izravnu uzročnu vezu između cjepiva i paralize istraživači namjerno zamaskirali, iskrivljujući brojke i zapažanja. Zagovornici cijepljenja tvrde da su dvije bolesti uspješno iskorijenjene upravo cjepivima: velike boginje i dječja paraliza (poliomijelitis).
Problem je u tome što su obe tvrdnje neistine, ali mnogi ljudi u njih vjeruju. Istina je sasvim drukčija, čudne slučajnosti da se izravno nakon programa masovnog cijepljenja u razvijenim zemljama i zemljama u razvoju, pojavljuju epidemije paralitičkog poliomijelitisa, kako je objavljeno u oficijelnim medicinskim časopisima. Kada je 1954.-55. prvo, injekcijsko, Salkovo cjepivo protiv dječje paralize testirano na otprilike 1,8 milijuna djece u SAD-u slučajevi paralize kod cijepljene djece kao i kod nekih osoba s kojim su bili u kontaktu počeli su se javljeti unutar nekoliko dana (Francis et al, 1955., Peterson et al, 1955.).

Slučaj je postao poznat kao Cuttereov incident. Cutter Laboratories optužen je za distribuiranje cjepiva koje je sadržavalo žive polioviruse.

Iako se paraliza javljala i nakon ubrizgavanja drugih cjepiva protiv dječje paralize koje su proizveli različiti proizvođači, Cutter Laboratories postao je žrtvani jarac te je zatraženo da povuče sve serije svojih cjepiva.
Čini se da su katastrofe s injekcijskim polio cjepivom koje uzrokuje paralizu bile jedna od glavnih motiva iza razvoja oralnog polio cjepiva (OPV) za koji se vjerovalo da simulira prirodnu infekciju. Stvarnost je pokazala da su takva očekivanja pogrešna.

Dokumentirana obolijevanja od dječje paralize unutar 30 dana od provedbe cijepljenja u nebrojenim zemljama dovoljna su da bude vidljivo kako polio cjepiva svih vrsta (OPV,IPV)zaista izazivaju epidemije paralitičkog poliomijelitisa, nakon programa cijepljenja, na područjima gdje godinama nije bilo nijednog slučaja dječje paralize.

Konstantne su tvrdnje zagovornika cijepljenja da nema poznatih metoda liječenja kojima bi se djelotvorno suzbijale dječje zarazne bolesti i da ih zato nastaviti sprječavati cijepljenjem. Oni potpuno previđaju očiglednu i dokumentiranu nedjelotvornost cjepiva u sprječavanju bilo koje bolesti, kao i beskrajan niz katasrofa i vrlo teških imunoloških, autoimunih i degenerativnih bolesti, usput izazvanih modernom medicinom koja zarađuje milijarde dolara od cjepiva.

Možda je najindikativnija informacija ona koja je nenamjerno iznesena u članku Schonbergera et al.(1984.). Njihova slika 1 prikazuje prijavljene godišnje stope paralitičkog poliomijelitisa u SAD-u za razdoblje od 1951.-1982. Dijagram prikazuje ravnomjeran pad učestalosti paralitičkog poliomijelitisa do 1974.-75. kada se ona naglo utrostručila i ostala visoka (uz male fluktuacije gore i dolje) do 1979; tada je učestalost, kako se čini, ponovo pala na razinu iz 1974.

Taj je dijagram praktično identičan dijagramima učestalosti hripavca koje su objavili Hutchins et al. (1988.). Njihovi dijagrami pokazuju konstantan silazni trend učestalost (i mortaliteta od) hripavca do 1976. kada je učestalost iznenada trostruko porasla. To se podudaralo s "nacionalnom inicijativom imunizacije u djetinjstvu", kada su pojedine države postupno usvojile zakone prema kojima su za upis u školu obavezne tri doze DTP (difterija-tetanus-pertussis) cjepiva i OPV, čemu je nesumnjivo prethodila reklamna kampanja koja se neko vrijeme prije toga provodila. Inicijativu je pratila intezivirana vakcinacija. Učestalost i hripavca i dječje paralize očigledno je porasla za tri puta kad je cijepljenje postalo praktički obavezno. Ja to vidim kao jasan dokaz da su cijepljenja kod primatelja izazvala bolesti koje su cjepiva trebala spriječiti.


   Nastavak - Tajne cjepiva 2. dio




Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...