Apokalipsa zdravlja: veljače 2011

Ozdravite na Gersonov način




 Prije više od 80 godina dr. Max Gerson je razvio terapiju koja nudi rješenje za većinu bolesti koje danas u zapadnom svijetu odnose nebrojene živote i narušavaju kvalitetu življenja velikog dijela stanovništva


 Max Gerson, dr. med.,  prije više od 80 godina razvio je terapiju koja nudi rješenje za većinu bolesti koje danas u zapadnom svijetu odnose nebrojene živote i narušavaju kvalitetu življenja velikog dijela stanovništva. Njegov tretman temelji se na preplavljivanju tijela lako dostupnim hranjivim tvarima (hiperalimentacija) i čišćenju tijela od otrova (detoksifikacija) koje uključuje česte klistire. Mnogi ga smatraju ocem prehrambenih detoksifikacijskih terapija koje u novije vrijeme ponovno dobivaju na popularnosti.

  Djetinjstvo i mladost
  
Dr. Gerson je rođen 1881. u židovskoj obitelji u Wongrowitzu (Wagrowiec) u tadašnjoj Njemačkoj (danas Poljska). Još kao mali dječak pokazivao je sklonost prema proučavanju prirode i izvođenju zaključaka na temelju onoga što je u prirodi opažao. Doživljaj koji mu se duboko urezao u sjećanje zbio se u vrtu njegove bake koja je voljela uzgajati cvijeće i povrće. Baka je odlučila neke lijehe nagnojiti umjetnim gnojivom, proizvodom koji se tada tek pojavio na tržištu. Prateći što se događa s tim lijehama mali Max je primijetio kako gliste iz tla tretiranog umjetnim gnojivom bježe prema prirodno tretiranim gredicama. Zaključio je da je ta kemikalija morala sadržavati nešto što je smetalo glistama i tjeralo ih da bježe u prirodnu sredinu. Takva zapažanja utjecala su na njegov kasniji svjetonazor i sklonost jednostavnim i prirodnim rješenjima.

Školovao se u Wroclawu, Wuerzburgu, Berlinu i Freiburgu. Dok je stažirao njegove migrene koje su ga pratile od djetinjstva postale su nepodnošljive. Posjetio je mnoge liječnike i profesore kao pacijent, no nije našao pomoć. Jedino što su mu mogli ponuditi bila je utjeha da će migrene vjerojatno prestati kada uđe u pedesete godine života. Uvijek spreman za eksperimente, ako je potrebno i na sebi, odlučio je da sam mora pronaći rješenje. Poslije temeljitog istraživanja dostupne medicinske literature naišao je na jedan rad u kojem je opisan slučaj žene koja je bolovala od migrene, a kojoj je pomogla promjena prehrane. Razmišljanje da bi kronične bolesti mogle biti povezane s prehranom u to je vrijeme bilo nepoznato, pa on tijekom svog obrazovanja o tome nije naučio ništa. Zato je u potrazi za prehranom koja bi mu mogla pomoći morao krenuti gotovo od nule. Nakon nekog vremena i neuspješnih pokušaja utvrdio je da mu vegetarijanska prehrana bez soli omogućava život bez teških glavobolja i mučnina.

   Počeci terapije

Dr. Gerson je s vremenom i svojim pacijentima koji su bolovali od migrene počeo preporučivati promjenu prehrane. Svi koji su se pridržavali strogih prehrambenih pravila koja im je preporučio zaista su izliječili svoje migrene. Ali dogodilo se i nešto potpuno neočekivano. Jedan se bolesnik pohvalio da mu se, otkad je promijenio prehranu, počela povlačiti tuberkuloza kože (lupus vulgaris). Dr. Gerson je u početku bio skeptičan: «Ne, nemoguće je da ste imali tuberkulozu kože. Sigurno je bilo nešto drugo. To je neizlječiva bolest». Pacijent mu je na to pokazao svoje laboratorijske nalaze. Gerson je bio zbunjen jer nije vidio vezu između migrene i tuberkuloze kože. Ipak je svoju «prehranu protiv migrene» počeo preporučivati i bolesnicima s tuberkulozom kože, ponovno s uspjehom.

                                                                    Max Gerson

Kad je za njegove uspjehe čuo slavni minhenski specijalist za tuberkulozu pluća Ferdinand Sauerbruch, pozvao je Gersona da provede kliničko ispitivanje svoje terapije u Sauerbruchovom odjelu za tuberkulozu. Izabrano je 450 pacijenata s uznapredovalom tuberkulozom kože i na njima je primijenjen Gersonov prehrambeni režim. 446 pacijenata potpuno se oporavilo od ove tada «neizlječive» bolesti. Osim toga, pokazalo se da i drugi oblici tuberkuloze dobro reagiraju na taj tretman. Sauerbruch je tek tada stvarno povjerovao Gersonu, a rezultate objavio u mnogim znanstvenim radovima.

Uz Sauerbruchovu podršku za Gersona i njegovu terapiju brzo se pročulo diljem Europe. Među mnogim pacijentima koje je izliječio od tuberkuloze bila je i supruga dr. Alberta Schweitzera, dobitnika Nobelove nagrade. Schweitzer je za Gersona izjavio da je «jedan od najzaslužnijih genija u povijesti medicine» koji je «postigao više nego što se činilo mogućim u teškim okolnostima.» Gerson je i samog Alberta Schweitzera izliječio od dijabetesa kad mu je bilo 70 godina, omogućivši ovom velikom filozofu, liječniku i humanistu da nastavi sa svojim radom do 90.

Ponovno su mnogi Gersonovi pacijenti, koji su se u prvom redu liječili od tuberkuloze, ozdravljali i od drugih zdravstvenih problema: alergija, astme, poremećaja tlaka i drugih poteškoća. Gerson je sada uviđao da njegov način prehrane zapravo ne liječi određene bolesti nego poticanjem metabolizma i imunološkog sustava vraća zdravlje cijelom tijelu. To je otvorilo put liječenju svih «neizlječivih» kroničnih bolesti.

   Prva iskustva s rakom

Gerson je tijekom svog rada modificirao i usavršavao svoju terapiju na način da je ona obuhvaćala sve širi spektar kroničnih degenerativnih bolesti. Prvi korak prema liječenju raka dogodio se 1928. kad ga je k sebi pozvala jedna gospođa koja je bila operirana zbog raka. Ona mu je skrenula pozornost na knjigu o narodnoj medicini u kojoj su bile Hipokratove tvrdnje o važnosti detoksifikacije pacijenata određenom juhom i klistirima. Iako Gerson nije gajio velike nade u mogućnost njenog oporavka, pristao je dati sve od sebe da pomogne gospođi. Šest mjeseci kasnije bila je izliječena! Sljedeća dva pacijenta s rakom također su ozdravila. ali onda je uslijedio niz od nekoliko neuspjeha.

Gerson se spremao objaviti veliku studiju koja bi dokumentirala mogućnost liječenja tuberkuloze prehrambenom terapijom. U tome ga je međutim omeo uspon nacizma. Najprije se iz Njemačke 1933. preselio u tada sigurniji Beč. Kasnije je morao pobjeći u Pariz, pa London i na kraju se 1936. skrasio u Sjedinjenim Državama. Pritom je morao ostaviti za sobom gotovo sav svoj istraživački materijal. Njegovi roditelji i sedmero braće i sestara stradali su u koncentracijskim logorima.

Dr. Gerson je po dolasku u SAD usmjerio svoju pažnju na otkrivanje povezanosti između prehrane i raka. Mučilo ga je to što je, nakon početnih uspjeha, u Beču i Parizu imao i nekoliko neuspješnih pokušaja liječenja raka. Tijekom narednih nekoliko godina, prikupljajući izravna iskustva uz bolesničke postelje i dodatno usavršavajući svoj protokol, razvio je uspješan tretman koji je djelovao čak i kod terminalno bolesnih pacijenata. Otkrio je da pacijenti s rakom ne mogu u potpunosti probaviti i asimilirati masnoće. Činilo se kao da te neprobavljene masnoće izravno hrane kancerozna tkiva. Također je utvrdio da je kod pacijenata s rakom jetra posebno zatrovana. Do dvadesetog stoljeća rak je uglavnom bio bolest starih ljudi kod kojih jetra nije dobro radila zbog iscrpljenosti i otrova koji su se nakupljali s godinama. Tek se u posljednjih stotinjak godina počeo masovno javljati kod sve mlađih i mlađih ljudi.

Gersonova stopa uspjeha kod liječenja raka kretala se oko 30%. Iako to može izgledati malo treba znati da je velik dio pacijenata k njemu dolazio u terminalnoj fazi bolesti, nakon što bi konvencionalna medicina digla ruke od njih i poslala ih kući da umru. Kod ranih stadija bolesti uspjeh je bitno veći. Dr. Gerson je jednom prilikom na kongresno saslušanje doveo pet svojih bivših pacijenata, vraćenih u život iz terminalne faze raka, kako bi svjedočili o svom izlječenju.

  Kasniji rad

Iako je Gerson zbog svojih nekonvencionalnih metoda još u Europi nailazio na negodovanje struke, pravi napadi počeli su po dolasku u SAD. Nakon što je uz pomoć svojih zahvalnih, izliječenih pacijenata otvorio vlastitu kliniku teško je nalazio pomoćnike. Mladi liječnici koji bi s entuzijazmom došli u njegovu kliniku ubrzo bi počeli primati prijetnje da će im, nastave li s njim raditi, biti zabranjen pristup bolnicama, da im drugi liječnici neće slati pacijente i slično. Kako su bili u dugovima zbog kredita za školovanje, mladi liječnici nisu si mogli dopustiti da se dovedu u takvu situaciju. Unatoč svim Gersonovim naporima, medicinski časopisi odbijali su objavljivati njegove radove. Istovremeno, pacijentima koji su se u Američkom udruženju liječnika raspitivali o Gersonu govorili su da je njegova metoda «tajna» jer je «odbijao objavljivati radove». Gerson je na kraju prikupio svoje materijale i objavio ih 1958. u svojoj posljednjoj knjizi A Cancer Therapy: Results of 50 Cases (Terapija za rak: Rezultati 50 slučajeva). Umro je sljedeće godine.

Gersonova najmlađa kći Charlotte, koja je bila uključena u njegov rad i pomagala mu u klinici, tvrdi da je jedan od liječnika koji su radili u njihovoj klinici bio agent establišmenta. Navodno je za vrijeme dok je radio u njihovoj klinici nestalo nekoliko važnih dokumenata. Isti je liječnik kasnije povukao svoje pozitivne izjave o Gersonovoj terapiji iz medicinskih časopisa.

Charlotte ujedno tvrdi da je njen otac umro od posljedica trovanja arsenom koji mu je netko podmetnuo u kavu. Forenzički dokazi podupiru njene tvrdnje jer mu je u urinu zaista pronađen arsen. Oslabljen trovanjem obolio je od upale pluća koju nije preživio. Establišment tvrdi da je umro od raka pluća.

   Gersonova terapija danas

Charlotte Gerson nastavila je popularizirati očev rad objavljujući niz knjiga i video materijala o liječenju Gersonovom terapijom. I dalje je aktivna i drži predavanja. Danas vodi Gersonov institut u San Diegu u Kaliforniji (www.gerson.org). Institut pruža obuku za liječnike i za njegovatelje pacijenata. Charlotte vodi i centar za poboljšanje zdravlja Charlotte Gerson Health Restoration Center u San Diegu (nije namijenjen osobama s rakom i teškim bolestima).

Trenutno postoje dva licencirana centra za liječenje pacijenata Gersonovom terapijom, Baja Nutri Care blizu Tijuane u Meksiku (http://www.bajanutricare.com/) i Gerson Health Centre u blizini Budimpešte u Mađarskoj (http://www.egeszsegforras.org/).
Max Gerson je 14. svibnja 2005. primljen u Kuću slavnih Međunarodnog društva za ortomolekularnu medicinu. 


    Nastavak - Ozdravite na Gersonov način 2.dio


 

Istina o dijabetesu, kraj




   Priroda ove bolesti

Dijabetes se označava kao nesposobnost tijela da pravilno metabolizira karbohidrate. Njegov glavni simptom je visoki nivo glukoze u krvi. Dijabetes tip 1, nastaje kao posljedica nedovoljne proizvodnje insulina od strane pankreasa. Dijabetes tip 2, nastaje usljed nedjelotvornosti insulina. U oba ova slučaja nivo glukoze u krvi ostaje povišen. U slučajevima nedovoljne količine insulina ili njegove nedjelotvornosti, nivo šećera u krvi se ne može održavati unutar normalnih granica. U slučaju Dijabetesa tipa 2, visok nivo šećera je praćen sa jednim hronično visokim nivoom insulina, kao i ozbiljnim endokrinim poremećajima.

Nedjelotvorni insulin se nimalo ne razlikuje od djelotvornog insulina. Njegovo nedjelotvornost leži u nesposobnosti ćelija da adekvatno reaguju na njega. Ne radi se ni o kakvom biohemijskom nedostatku samog insulina. Odatle proistiće da se ovdje radi o jednom oboljenju koje ima odraza na skoro svaku ćeliju, od oko 70 triliona njih, u tijelu čovjeka. Sve ove ćelije zavise od hrane koju mi jedemo, odnosno, hranljivih materija koje su im potrebne za njihov rad, obnovu i održavanje.

Klasifikacija dijabetesa kao jednog poremećaja u metabolizmu karbohidrata je jedna tradicionalna klasifikacija koja potiće iz početka 19-tog vijeka kada se veoma malo toga bilo poznato o metaboličkim poremećajima.(15) Danas, kada znamo mnogo više o ovim procesima, mnogo više bi odgovaralo da definišemo dijabetes tip-2 kao jedan poremećaj u metabolizmu masti i ulja. Taj poremećaj se manifestuje nedjelotvornošću insulina i konsekventnim poremećajima u metabolizmu karbohidrata. Ova zaostavština iz 19-tog vijeka još uvijek doprinosi stvaranju konfuzije u vezi ove bolesti.

Tako, dijabetes tip-2, i njegovi rani hiperinsulinemični simptomi predstavljaju simptome cjelokupnog organizma koji se manifestuju usljed nesposobnosti ćelija da metaboliziraju glukozu, kako treba. Svaka ćelija tijela, iz razloga koji postaju jasniji, zatiće se u jednoj situaciji kada ona nije više u stanju da preuzima glukozu iz krvi i transportuje ju u svoju unutrašnjost. Glukoza tako ostaje u krvotoku, skladišti se u obliku masti ili glikogena u tijelu, ili biva izbačena iz organizma uz pomoć mokraće.
Kada se insulin veže za receptor na memebrani jedne ćelije, on onda prouzroku u njoj jednu kompleksnu seriju biohemijskih reakcija. To onda podstiće jednu vrstu molekula-transportera glukoze koji su poznati pod imenom GLUT4 da napuste svoje parkiralište koje je smješteno unutar ćelije i otputuju do unutrašnje površine njene plazmatske membrane.

Kad stignu do membrane, oni onda migriraju do jednog područja unutar nje koje se naziva kaveole.(16) Tamo oni uz pomoć jedne druge serije biohemijskih reakcija identifikuju molekule glukoze, kače ih za sebe i transportuju u unutrašnjost ćelije uz pomoć jednog procesa koji se naziva endocitoza. Kada se nade unutar ćelije, glukoza onda postaje gorivo koje prilikom svog sagorijevanja u mitohondrijama oslobađa energiju koja se koristi za pogon svih ćelijskih aktivnosti. Tako ovi GLUT4 transporteri smanjuju količinu glukoze u krvi preuzimajući je iz nje i transportujući je u ćelije tijela.

Mnoge molekule koje se nalaze na ovom putu za transport glukoze su lipidi; to znači, oni su masne kiseline. Jedna zdrava ćelijska membrana za koju sada znamo da igra aktivnu ulogu u transportu glukoze, sadrži i jednu supstancu tzv. komplement cis-tipa w=3 nezasićene masne kiseline(17) čija je uloga da naprave ćelijsku membranu tečnijom, odnosno, ‘klizavom’. Kada ove cis-masne kiseline postanu hronično nedostupne usljed naše loše ishrane, onda se njihova nestašica u ćelijskoj membrani nadomijesta uz pomoć kratkolančanih i srednjelančanih zasićenih masnih kiselina. Prisustvo ove vrste masnih kiselina dovodi do toga da ćelijska membrana postane čvršća i ljepljiva što onda ometa normalan transportni mehanizam koji se odvija kroz nju.(18)

Tako, u nedostatku dovoljnih količina masnih kiselina tipa cis omega 3 u našoj ishrani, smanjuje se pokretljivost transportera GLUT4, mijenja se biohemijska struktura ćelije a nivo glukoze u krvi ostaje povišen.
Na drugim mjestima u tijelu, pankreas stvara povečanu količinu insulina, jetra prizvodi mast od suvišnog šećera, masne ćelije skladište suvišnu mast, mokraća se stvara u većim količinama, količina ćelijske energije postaje nedovoljna da bi se obavljale normalne tjelesne aktivnosti i dolazi do poremećaja cjelokupnog endrokrinog sistema. Na kraju dolazi do otkazivanja rada pankreasa, prekomijernog rasta tjelesne težine, te se počne da stvara jedno stanje u čovjekovom organizmu koje je poznato kao - dijabetička kriza.



   Klasični medicinski tretman

Nakon što se uspostavi dijagnoza dijabetesa, moderna klasična medicinska terapija sastoji se ili od oralnih hipoglikemičnih preparata ili od insulina.

• Oralni hipoglikemicni preparati

Oralni hipoglekemični preparati su uvedeni u 1955. godini. Prema njihovom biofizičkom načinu djelovanja, ovi preparati se dijele na pet klasa.(19) Te klase su: bigvanidi; inhibitori glukozidaze; meglitidinidi; sulfonilureaze; i tiazolidindioni.

Bigvanidi  snižavaju nivo šećera u krvi na tri načina. Oni sprečavaju njegovo normalno lučenje od strane jetre tj. iz njenih skladišta glikogena, koče apsorpciju glukoze iz crijeva, iz hranom unesenih karbohidrata, a tvrdi se da oni povećavaju i periferno preuzimanje glukoze.

Inhibitori glukozidaze su napravljeni tako da blokira encim amilazu, koju stvara pankreas, i koji normalno igra jednu veoma važnu ulogu u probavi karbohidrata. Prema toj teoriji, ukoliko se blokira probava karbohidrata, onda ne može doći ni do povećanja količine šećera u krvi.

Meglitinidi su stvoreni tako da stimuliraju pankreas na proizvodnju insulina kod pacijenata koji vjerovatno već imaju povišen nivo insulina u njihovoj krvi. Samo u rijetkim slučajevima doktori mjere nivo insulina. Ovi preparati se veoma često stvarno prepisuju bez prethodne provjere i znanja o nivou insulina u krvi. Činjenica da povećana količina insulina može da bude isto tako stetna kao i povećana količina šećera, uveliko se ignorira.

Sulfonilureaze su samo još jedan stimulans čija je svrha da podstiće proizvodnju insulina. Doktori rijetko kada određuju nivo insulina u serumu prije nego što propišu ove preparate. Oni se često propisuju ljudima koji pate od dijabetesa tip-2, od kojih većina već ima povišen i nedjelotvoran insulin. Ovi preparati su poznati po tome izazivaju hipoglikemiju kao jedan sporedni efekat.

Tiazolidindioni su poznati po tome što uzrokuju rak jetre. Jedan od njih, Rezulin, bio je odobren u SAD uz pomoć odredenih političkih mahinacija, međutim, u Velikoj Britaniji je odbijen zbog toga što je već bilo poznato da on izaziva rak jetre. Doktor koji je bio odgovoran za njegovo odobrenje u FDA, odbio je da to učini. Tek nakon što je on smijenjen, Rezulin je odobren od strane jednog poslušnijeg službenika ove organizacije. Ovaj preparat je ubio preko stotinu pacijenata i onesposobio mnogo više njih, prije nego što je dobijena bitka za njegovo povlačenje sa tržišta. Rezulin je trebao da stimuliše preuzimanje glukoze iz krvi od strane perifernih ćelija i da blokira normalno lučenje glukoze od strane jetre. Politika u vezi plasmana ovog preparata na tržište kao i njegovo zadržavanje na tržištu toliko dugo vremena, nije sasvim jasna.(20) U aprilu 2000.g. počeo je sudski proces koji bi trebao da rasvijetli pozadinu svega toga.(21)

• Insulin

Danas, insulin se propisuje za oba tipa dijabetesa. Insulin u obliku injekcija zamjenjuje insulin kojeg tijelo nije više u stanju da proizvodi. Naravno, dok je ovaj tretman potreban da bi se očuvao život onih koji pate od dijabetesa tipa-1, njegova upotreba kod onih koji boluju od dijabetesa tipa-2 je veoma diskutabilna.

Veoma je bitno za naglasiti da ni insulin niti bilo koji drugi oralni hipoglikemični preparat nemaju nikave veze sa liječenjem nekog od ova dva tipa dijabetesa.
Prognoza koja ide zajedno sa ovim klasičnim tretmanom podrazumijeva postepeno pogoršavanje opšteg zdravstvenog stanja pacijenata i preuranjena smrt usljed otkazivanja srca ili bubrega; ili otkazivanja nekog drugog vitalnog organa.

   Alternativni Medicinski Tretman

Treći korak ka izlječenju od ove bolesti podrazumijeva informisanost o tome kako preduzeti alternativne mjere koje su bazirane na dobroj i poštenoj nauci.

Efikasan tretman koji direktno vodi do izlječenja, danas je dostupan za neke dijabetičare koji boluju od dijabetesa tipa-1, i mnoge koji boluju od dijabetesa tipa-2. Oko 5% od svih dijabetičara pati od dijabetesa tipa1, dok 95% njih ima dijabetes tipa-2.(22) Gestacioni dijabetes je jednostavno obični dijabetes, ukoliko od njega oboli žena za vrijeme trudnoće.

Jedna alternativna metodologija za liječenje dijabetesa tipa1 razvijena je u nekim modernim bolnicama u Madrasu, u Indiji a nekoliko studija koje su do sada sprovedene potvrđuju efikasnost ove metode.(23) Tu se radi o obnavljanju funkcije beta ćelija pankreasa, tako da pankreas moze opet početi sa proizvodnjom insulina. Ovaj pristup se pokazao efikasan u preko 60% slučajeva od svih pacijenata na kojima je bio sproveden. Najveća komplikacija leži u tome da li su u organizmu pacijenta još uvijek prisutni isti oni antigeni koji su doveli do autoimunog unistenja beta ćelija. Ukoliko jesu, onda je izlječenje manje vjerovatno. Iz razloga koje smo već naveli, ova metodologija se sigurno neće pojaviti u SAD u skoroj budućnosti.
Cilj svakog efikasnog alternativnog tretmana je popravljanje i ponovno uspostavljanje vlastitog tjelesnog mehanizma za kontrolu šećera u krvi. Poremećaji u radu ovog mehanizma vremenom se manifestuju sve većim brojem različitih simptoma pogoršanog zdravlja, čiji klasični medicinski tretman donosi enorman profit industriji dijabetesa.

Za liječenje dijabetesa tipa-2, koraci su sljedeći:(24)

• Popravak stanja poremećenog mehanizma za kontrolu šećera u krvi.  To se čini jednostavno tako što se iz ishrane izbacuju veoma lijepo upakovana ali otrovna ulja koja nalazimo na policama supermarketa. Njih moramo zamijeniti čistim, zdravim i korisnim masnoćama. To podrazumijeva konzumiranje samo lanenog, ribljeg ulja i povremeno ulja od jetre bakalara, sve dok se nivo šećera u krvi ne počne da stabilizuje. Onda možemo u ishranu ubaciti puter, kokosovo ulje, maslinovo ulje i čiste masti životinjskog porijekla. Čitajte naljepnice; prestanite sa konzumiranjem jeftinih ulja, čak i kada su ona zastupljena u prehrambenim prerađevinama ili u hrani u nekom restoranu. Dijabetičari hronično pate od nedostatka minerala; tako da oni moraju da ih nadomjeste u obliku mineralnih dodataka ili kvalitetnih tableta širokog spektra.

• Manuelna kontrola šećera u krvi za vrijeme oporavka.  Pod medicinskim nadzorom postepeno se prekida korištenje oralnih hipoglikemičnih preparata zajedno sa svim ostalim preparatima koji su propisani za svrhu kontrolisanja njihovih sporednih efekata. Uspostavi prirodnu kontrolu šećera u krvi uz pomoć glikemičnih tableta, čestog konzumiranja hrane u malim obrocima (uključujući hranu bogatu biljnim vlaknima), rednovnih vježbi nakon jela i potpunog izbjegavanja svih šećera uz korištenje netoksičnih zaslađivaća (aspartam i slične preparate ni u kom slučaju koristiti!!!).(25) Alkohol treba izbjegavati sve dok se šećer ne stabilizuje u normalnim granicama. Njega treba redovno mjeriti i istovremeno voditi jedan medicinski dnevnik u koji treba bilježiti sve te podatke.

• Ponovno uspostavljanje pravilne ravnoteže zdravih ulja i masnoća nakon što ponovo proradi prirodni tjelesni mehanizam za kontrolu šećera u krvi. Sve jeftine i toksične masnoće i ulja moramo za stalno odstraniti iz naše ishrane, kao i hranu iz restorana koja ih sadrži. Kada mehanizam za kontrolu šećera ponovo pravilno proradi postepeno ćemo uvoditi u našu ishranu ostale zdrave namirnice a istovremeno nastaviti sa provjeravanjem kako se one odražavaju na nivo šećera u krvi. Sve te podatke moramo bilježiti u naš medicinski dnevnik.

• Nastavljanje programa sve dok se takođe ne uspostave normalne vrijednosti insulina u krvi, nakon što se nivo šećera počinje da stabilizira u normalnim granicama. Kada nivo šećera padne na jedan normalan nivo, pankreas će postepeno prestati da prekomijerno proizvodi insulin. Ovaj proces tipično traje malo duže i on se mora kontrolisati tako što ćemo preko svog doktora u nekoliko navrata poslati uzorke krvi na analizu da bi se odredio nivo insulina u serumu. Lijepo je to kada je nivo šećera u krvi u normalnim granicama; a još je ljepše kada se to ostvari bez suvišnog insulina u našem krvotoku.

• Popravak kolateralne štete koju je uzrokovala bolest.  Oštećenja krvnih sudova koja su izazvana hroničnim povišenjem nivoa glukoze sama će se zalječiti bez nekon svjesnog napora s naše strane. Takođe će se i posljedice retinopatije (oštećenja mrežnjače oka, prim. prev.) i periferne neuropatije obično same sanirati. Međutim, kada sitni kapilari u bubrežnoj opni počnu da ‘cure’ usljed hroničnog povećanja glukoze, bubreg pokušava da to kompenzira stvarajući ožiljačno tkivo kako bi ono to spriječilo. Ti ožiljci ostaju nakon što se dijabetes izlječi, jer se čini da bubreg nije u stanju da sam popravlja oštećenja na sebi.

Upozorenje… kada se razvije retinopatija može doći do iskušenja da se taj problem riješi uz pomoć laserske hirurške intervencije. Ta tehnika uz pomoć korištenja lasera zaustavlja krvarenja na mrežnjači stvarajući ožiljno tkivo tamo gdje dolazi do ispuštanja krvi. To ožiljno tkivo može da spriječi normalno iscjeljenje sitnih kapilara oka, nakon što se dijabetes izliječi. Liječenjem dijabetesa umjesto pokušavanjem rješavanja problema uz pomoć lasera povećavaju se šanse da se oštećenja na očima potpuno iscijele.

Međutim, ukoliko se napravi hirurška intervecija laserom, onda će ožiljci koji ostaju nakon nje komplikovati potpuno ozdravljenje očiju. Oštećenja krvnih sudova koja su nastala usljed jednog dugogodišnjeg povećanja količine šećera i insulina, kao i proliferacije kandide (candida, - gljivica, prim. prev.) u krvotoku, polako će se otkloniti uz pomoć poboljšane ishrane. Međutim, ponekad potraje nekoliko godina da se oštećenja na arterijama uspješno saniraju uz pomoć oralnih čelata. Oštećenja na arterijama se mnogo brže mogu sanirati intravenoznom terapijom čelatima.(26) Ono što se može napraviti za nekoliko godina samo uz pomoć ispravne ishrane, može se učiniti za nekih 6 mjeseci uz pomoć intravenozne terapije i efekasno je u preko 80% slučajeva. Iz očiglednih razloga, nemojte očekivati od doktora da će se oni složiti s tim, pogotovo ako se radi o kardiolozima.

   Period Oporavka

Prognoza obično podrazumijeva jedno brzo ozdravljenje od ove bolesti i obnavljanje normalnog zdravlja i energije, za nekoliko mjeseci do godinu dana ili više. Dužina tog vremena uveliko zavisi od toga koliko dugo je bolest trajala.
Za one koji brzo reaguju nakon otkrivanja ove bolesti, i odmah preduzmu odgovarajuće mjere, radi se o periodu od par mjeseci ili manje. Za one koji boluju od ove bolesti tokom jednog dugogodišnjeg perioda, vrijeme liječenja može potrajati do godinu dana ili više. Tako, postoji mnogo razloga da se počne sa liječenjem ove bolesti odmah nakon što se ona otkrije.

Do ovog momenta kada ste došli do kraja ovog članka i ukoliko smo mi uspjeli da pravilno objasnimo ovu našu epidemiju dijabetesa, vi bi trebali da znate kakvi su njeni uzroci, kakva je pozadina klasičnog medicinskog tretmana, i zašto dijabetes predstavlja jednu nacionalnu i internacionalnu sramotu.
Ono što je još važnije, vi ste sada upoznati sa jednim programom uz pomoć kojeg svako može da pomogne samom sebi i koji otkriva jedan veliki potencijal za stvarno izlječenje ove bolesti.


O autoru:

Thomas Smith je jedan neumorni medicinski istraživać koji je bio natjeran da izliječi sam svoj dijabetes jer je bilo očigledno da njegov doktor nije htjeo ili nije mogao da ga izliječi.

On je objavio rezultate svojih istraživanja dijabetesa u priručniku pod imenom Insulin, Naš Tihi Ubojica (Insulin: Our Silent Killer), koji je pisan na način razumljiv za laike a takođe je visoko ocjenjen od strane nekih medicinskih radnika. Taj priručnik u detalje opisuje svaki korak koji je potrebno učiniti kako bi se izliječio dijabetes tip-2, a daje i dosta detalja u vezi onoga što je do danas učinjeno na području uspješnog liječenja dijabetesa tipa-1.

Ova knjiga se može kupiti od autora na sljedećoj adresi: PO Box 7685, Loveland, Colorado 80537, USA (Stanovnici Sjeverne Amerike trebaju poslati $US25.00; dok oni iz drugih zemalja prethodno trebaju da kontaktiraju autora u vezi cijene knjige i načina isporuke).

Thomas Smith je takođe objavio dosta korisnih informacija na temu liječenja dijabetesa na njegovom vebsajtu,http://www.Healingmatters. com. On se može kontaktirati telefonom: +1 (970) 669 9176 i e-mail-om: http://valley@healingmatters.com.

[Napomena prevodioca:  prema nekim novijim saznanjima, prerano izlaganje novorođenčadi kravljem mlijeku može da uzrokuje kod njih jednu auto-imunu reakciju, usljed koje dolazi do oštećenja tzv. beta ćelija pankreasa koje proizvode insulin, odnosno, do pojave dijabetesa tipa 1 (D. mellitus)]

Bibliografija:

1. National Center for Health Statistics, "Fast Stats", Deaths/Mortality Preliminary 2001 data

2. Dr Herbert Ley, in response to a question from Senator Edward Long about the FDA during US Senate hearings in 1965

3. Eisenberg, David M., MD, "Credentialing complementary and alternative medical providers", Annals of Internal Medicine 137(12):968 (December 17, 2002)

4. American Diabetes Association and the American Dietetic Association, The Official Pocket Guide to Diabetic Exchanges, McGraw-Hill/Contemporary Distributed Products, newly updated March 1, 1998

5. American Heart Association, "How Do I Follow a Healthy Diet?", American Heart Association
National Center (7272 Greenville Avenue, Dallas, Texas 75231-4596, USA), http://www.americanheart.org

6. Brown., J.A.C., Pears Medical Encyclopedia Illustrated, 1971, p. 250

7. Joslyn, E.P., Dublin, L.I., Marks, H.H., "Studies on Diabetes Mellitus", American Journal of Medical Sciences 186:753-773 (1933)

8. "Diabetes Mellitus", Encyclopedia Americana, Library Edition, vol. 9, 1966, pp. 54-56

9. American Heart Association, "Stroke (Brain Attack)", August 28, 1998, http://www.amhrt.org/ScientificHStats98/05stroke.html;
American Heart Association, "Cardiovascular Disease Statistics", August 28, 1998, http://www.amhrt.org/Heart_and_Stroke_A_Z_Guide/cvds.html;
"Statistics related to overweight and obesity",
http://niddk.nih.gov/health/nutrit/pubs/statobes.htm;
http://www.winltdusa.com/about/infocenter/
healthnews/articles/obesestats.htm

10. "Diabetes Mellitus", Encyclopedia Americana, ibid., pp. 54-55

11. The Veterans Administration Coronary Artery Bypass Co-operative Study Group, "Eleven-year survival in the Veterans Administration randomized trial of coronary bypass surgery for stable angina", New Eng. J. Med. 311:1333-1339 (1984); Coronary Artery Surgery Study (CASS), "A randomized trial of coronary artery bypass surgery: quality of life in patients randomly assigned to treatment groups", Circulation 68(5):951-960 (1983)

12. Trager, J., The Food Chronology, Henry Holt & Company, New York, 1995 (items listed by date)

13. "Margarine", Encyclopedia Americana, Library Edition, vol. 9, 1966, pp. 279-280

14. Fallon, S., Connolly, P., Enig, M.C., Nourishing Traditions, Promotion Publishing, 1995;
Enig, M.C., "Coconut: In Support of Good Health in the 21st Century",  http://www.livecoconutoil.com/maryenig.htm

15. Houssay, Bernardo, A., MD, et al., Human Physiology, McGraw-Hill Book Company, 1955, pp. 400-421

16. Gustavson, J., et al., "Insulin-stimulated glucose uptake involves the transition of glucose transporters to a caveolae-rich fraction within the plasma cell membrane: implications for type II diabetes", Mol. Med. 2(3):367-372 (May 1996)

17. Ganong, William F., MD, Review of Medical Physiology, 19th edition, 1999, p. 9, pp. 26-33

18. Pan, D.A. et al., "Skeletal muscle membrane lipid composition is related to adiposity and insulin action", J. Clin. Invest. 96(6):2802-2808 (December 1995)

19. Physicians' Desk Reference, 53rd edition, 1999

20. Smith, Thomas, Insulin: Our Silent Killer, Thomas Smith, Loveland, Colorado, revised 2nd
edition, July 2000, p. 20

21. Law Offices of Charles H. Johnson & Associates (telephone 1 800 535 5727, toll free in North America)

22. American Heart Association, "Diabetes Mellitus Statistics", http://www.amhrt.org

23. Shanmugasundaram, E.R.B. et al. (Dr Ambedkar Institute of Diabetes, Kilpauk Medical College Hospital, Madras, India), "Possible regeneration of the Islets of Langerhans in Streptozotocin-diabetic rats given Gymnema sylvestre leaf extract", J. Ethnopharmacology 30:265-279 (1990);
Shanmugasundaram, E.R.B. et al., "Use of Gemnema sylvestre leaf extract in the control of blood glucose in insulin-dependent diabetes mellitus", J. Ethnopharmacology 30:281-294 (1990)

24. Smith, ibid., pp. 97-123

25. Many popular artificial sweeteners on sale in the supermarket are extremely poisonous and dangerous to the diabetic; indeed, many of them are worse than the sugar the diabetic is trying to avoid; see, for example, Smith, ibid., pp. 53-58.

26. Walker, Morton, MD, and Shah, Hitendra, MD, Chelation Therapy, Keats Publishing, Inc., New Canaan, Connecticut, 1997, ISBN 0-87983-730-6





Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...