Apokalipsa zdravlja: svibnja 2011

Istina o vitaminu B-17




Vitamin B17 (amygdalin ili laetrile) je lijek za rak.

Amygdalin je prvi put otkriven 1830.g. u gorkom bademu. Ernst. T. Krebs, Jr.  (1912 – 1996) je bio kemičar koji je prvi promovirao amygdalin kao lijek protiv raka početkom 1950 godine. Od amygdalina je napravio polusintetički destilat nazvavši ga vitaminom B17 ili Laetrile. Danas se često pod imenom leatrile ili vitamin B17 smatra i sam amygdalin u prirodnom obliku nađen u košticama kajsije, jabuke i ostalim prirodnim izvorima ovog vitamina. Teorija liječenja raka s vitaminom B17 se zasniva na tome da je rak odnosno pojava tumora posljedica neishranjenosti, konkretno nedostatka važnih vitamina (B17) i ostalih minerala, kao što je slično skorbut bio posljedica nedostataka vitamina C.

Činjenica je da je ‘moderni’ čovjek tzv. zapadne civilizacije izloženiji raku nego ‘primitivnije’ kulture. Krebs kao jedno od mogućih objašnjenja navodi podatak da primjerice pripadnici plemena Hunza dnevno konzumiraju od 250 do 3000 miligrama vitamina B17 za razliku od prosječnog Europljanina ili Amerikanca koji s uobičajenom ‘zapadnjačkom’ industrijski proseciranom hranom dobiva u prosjeku 2mg nitrilozida (vitamina B17).

Pleme  Hunza je staro pleme stacionarno u sjevernom Pakistanu čiji pripadnici u pravilu dožive preko 100 godina, a za rak kao bolest ne znaju. Njihova hrana ima bogati udio vitamina B17. Bogatstvo u plemenu Hunza se mjeri količinom stabala kajsije, što ima više stabala, pripadnik plemena je ugledniji i bogatiji, jer su osušene koštice kajsije posebna delicija. Osušene koštice kajsije su najbogatije nitrilozidom (vitaminom B17).


Nakon detaljnog istraživanja svojstava i djelovanja vitamina B17 na pacijente s rakom Krebs je skupio dovoljno dokaza da promovira vitamin B17 kao lijek za rak, registrirani su mnogobrojni uspješni slučajevi izlječenja raka s visokim dozama vitamina B17. Dr. John A. Richardson i Dr. Harold Manner  uspješno primjenjuju terapiju vitaminom B17 na pacijentima s rakom u terminalnoj fazi potvrđujući Krebsovu teoriju. Dean Burk ugledni biokemičar u američkom Nacionalom Institutu za istraživanje raka je podržao vitamin B17 nakon uspješnih pokusa na životinjama. Linus Pauling izjavljuje da podržava upotrebu vitamina B17 u liječenju raka (The New England Journal of Medicine, 8 July 1982).

Međutim, ovo je alarmiralo zaštitnike ‘industrije raka’ koja godišnje zarađuje miljarde dolara na ovoj bolesti. Najgora stvar za liječničko-farmaceutsku zločinačku udrugu je činjenica da je vitamin B17 efikasan u borbi protiv raka, ne može se patentirati, jeftin i lako dostupan svima.

Krebs je diskreditiran te biva proglašen varalicom. ‘Ugledni medicinski’ stručnjaci proglašavaju Laetril najsofisticiranijom i najpodlijom prijevarom na području liječenja raka u povijesti medicine. John Richardson biva čak i optužen. Kao epilog svega američka agencija za kontrolu hrane i lijekova FDA (Food and Drug Agency) proglašava laetril opasnom supstancom te zabranjuje prodaju, proizvodnju, uvoz i testiranje nad životnijama. Zabrana i dan danas vrijedi u SAD-u i u Australiji.

Priča o vitaminu B17 je tipična borba malog poštenog čovjeka koji u nesebičnoj želji da pomogne bližnjem svom dolazi u sukob s mafijom. Ova priča je dosta vremena bila brižljivo skrivana ispod tepiha, iako postoji dosta članaka na Internetu na temu Leatrila, u svijetlu svakodnevnih apela u javnosti za pomoć onkološkim odjelima, humanitarnim akcijama za skupljanje novaca za istraživanje raka, apela za kupnju skupih lijekova pacijentima raka, mislim da vrijedi re-aktivirati priču o vitaminu B17.

   Način djelovanja

Vitamin B17 se sastoji od 1 molekule benzaldehida (benzaldehyde), 1 molekule hidrocijanida (HCN – hydrogen cyanide) i 2 molekule glukoze (šečera). Benzaldehid i cijanid su otrovni elementi, ali u spoju vitamina B17 s molekulama glukoze su inertni (zaključani) odnosno nemaju toksično djelovanje. Da bi se cijanid i benzaldehid mogli osloboditi iz vitamina B17 potrebno je da dođu kontakt s specifičnim enzimom beta-glikozidom (betaglucosidase). Ovaj enzim je prisutan svugdje u ljudskom tijelu, ali najviše ga ima u stanicama raka (do 3000 puta više).

Princip djelovanja je jednostavan: stanice raka za svoj rast trebaju ogromne količine energije, odnosno glukoze (šečera). Kad se vitamin B17 konzumira, stanice raka u potrazi za glukozom abosrbiraju molekule glukoze iz vitamina B17, a s enzimom beta-glikozidom ‘otključavaju’ benzaldehid i cijanid iz vitamina B17, uzrokujuči vlastitu smrt. Zahvaljujući velikoj koncentraciji enzima beta-glikozida i velikoj potražnji stanica raka za glukozom, može se reći da je vitamin B17 precizno navođeni lijek koji izrazito smrtonosan za stanice raka, dok za ostale zdrave stanice nije toksičan. Princip rada vitamina B17 podsjeća na trojanskog konja: stanice raka se polakome za glukozom, a kad je apsorbiraju bivaju terminirane.

Enzim beta-glikozid je prisutan svugdje u ljudskom tijelu, stoga je moguće da se ‘otključavanje’ toksičnih elemenata cijanida i benzaldehida u manjoj mjeri dogodi i tamo gdje su zdrave stanice. Ljudsko tijelo ima prirodne mehanizme za detoksifikaciju pomoću enzima rodenaze (rhodenase). Ovaj enzim omogućava zdravim stanicama da neutraliziraju cijanid i pretvore ga u tiocianat (thiocyanate), dok se benzaldehid konvertira u benzoičnu kiselinu. Oba nusprodukta se izlučuju kroz urin. Enzim rodenaze nije prisutan u stanicama raka stoga one nemaju ovakvu ‘zaštitu’.

Upravo na ovom mehanizmu sigurne neutralizacije toksičnih elemenata cijanida i benzaldehida iz vitamina B17 medicinski establišment temelji svoje napade na učinkovitost vitamina B17. Dapače postojanje molekule cijanida u vitaminu B17 je služilo kao opravdanje da se ovaj spoj proglasi visoko toksičnim i zabrani za ljudsku upotrebu. Ovo se dogodilo iako niti jedno istraživanje nije potvrdilo ovakve teze, dok su s druge strane nezavisna istraživanja potvrdila teze o sigurnoj detoksifikaciji cijanida i benzaldehida i njihovoj učinkovitosti protiv raka.




    Doziranje

Zbog mogućnosti organizma da sigurno neutralizira eventualne slobodne molekule cijanida i benzaldehida koji nisu potrošeni za uništavanje stanica raka, konzumiranje vitamina B17 se mora precizno dozirati. Vitamin B17 se može konzumirati u prirodnom obliku (koštice kajsije) što je najbolje, u pročišćenom stanju kao tablete ili pak intravenozno.

Dr. Krebs preporučuje uzimanje vitamina B17 u prirodnom obliku. Koštice kajsije su najbolji izvor vitamina B17 jer osim samog vitamina B17 sadrži i druge hranjive tvari. Generalna preporuka je da se ne jede više koštica kajsija od onoliko koliko možemo cijelih kajsija pojesti unutar jednog sata. Prevedeno, to znači maksimalno 5 koštica kajsije unutar jednog sata ili maksimalno 35 koštica u jednom danu za odraslu osobu. Dnevna doza je 1koštica/2.5kg tjelesne težine. Za preventivu se prepruča konzumacija 5 koštica kajsije dnevno.

Međutim, sama konzumacija koštica kod pacijenata s rakom ima manji efekt bez provedbe potpune metaboličke terapije koja se temelji na intravenoznom unosu vitamina B17 zajedno s određenim enzimama i drugim vitaminima. Ova terapija je skupa i provodi se samo u klinici doktora Dr. Ernesto Contreras Rodrigueza u klinici OASIS of Hope Hospital u Tijuani Meksiko.

   Izvori vitamina B17

Vitamin B17 se nalazi u prosu, kukuruzu, lanu, gorkom bademu, indijskim oraščićima, sjemenju jabuke, limuna trešnje, šljive, kruške i breksve. Skoro sve koštice iz familije ruža (Rosaceae) imaju B17. Najveći izvor vitamina B17 su koštice od kajsije  (marelica) i manioka (kasava). Često nailazim na podatak da je lan (flax seed) izuzetan izvor zdravlja, a evo sad ga se spominje kao i izvor vitamina B17. Lan je skoro neiskoristiv ako se sjemenke samo progutaju, preporuka je da se sjemenke prije jela samelju.

Koštice kajsije se nažalost ne mogu nabaviti u Hrvatskoj, već samo izvana kao na primjer:

http://www.creative-nature.co.uk
http://buyapricotseeds.com

  



Moderna medicina kao Industrija smrti


Ayurveda, herbalno liječenje pa i homeopatija su vrste uspješnih medicinskih pristupa liječenju koje su postojale puno prije takozvane moderne alopatske medicine koja je relativno mlada grana znanosti s osnovana početkom 19. stoljeća, a koja se zasniva na tretiranju simptoma bolesti, a ne na otklanjanju uzroka bolesti. Danas su homeopatija, bioenergija, ayurveda i slične medicinske znanosti proglašene kao znanstveno nedokazive i kao posljedica placebo efekta pa su čak okvalificirane kao nadriliječnička praksa i prevaranstvo iako su bile u službi ljudi tisućama godina.

Činjenica je da je današnja takozvana medicinska znanost jedna falsificirana znanstvena disciplina koja se temelji na postavci da ono malo znanja o ljudskoj anatomiji i fiziologiji što čovjek danas zna predstavlja ultimativni zakon u pristupu liječenja pacijenta, dok sve ostalo što je nepoznato, neobjašnjivo i što se ne uklapa u postojeće znanstvene modele i hipoteze valja odbaciti. Ovo je vrlo opasan pristup koji i dan danas uzrokuje nezamislive patnje i smrt na stotine tisuća ljudi radi pogrešnih tretmana liječenja.

Nadalje početkom 20. stoljeća i s rastom kemijske industrije, veliki moćnici su osjetili potrebu proširiti svoje tržište te su uvidjeli da bi kroz medicinski aparat mogli uspješno prodavati svoje kemijske otrove ili ostatke proizvodnog procesa (flour), danas općepoznate kao farmaceutski ‘lijekovi’. Bogatim financiranjem mediciniskih škola i ustanova kroz razne fondove, donacije i ostale institucije uspjeli su nametnuti obrazac i okvire u kojima i dan danas tzv. suvremena medicinska znanost djeluje, a zasniva se na masovnoj upotrebi raznih faramaceutskih pripravaka odnosno otrova koji nose ogroman profit industriji lijekova, a istovremeno nanosi patnju i smrt miljunima ljudi diljem svijeta svake godine.

Zbog ovakve politike na razini medicinske struke, ali i na državnom nivou (zakonodavstvo), liječnik je sveden na glupavog poslušnika i dilera droge koji najčešće ima ulogu prepisati određenu vrstu lijeka za pojedinu bolest. Ako pak doktor uvidi da konvecionalne metode liječenja ne odgovaraju pacijentu i ako pokuša prakticirati neke alternativne metode liječenja biva suočen s gubitkom licence, ugleda ili pak zatvorskom kaznom.

Međutim, ovo industriji smrti nije dovoljno već preko medija vode oštre kampanju protiv svih oblika alternativnog liječenja bolesti koje bi ima mogli oduzeti ‘dio’ profita. Najljući neprijatelji su im prirodni lijekovi koji su besplatni i lako dostupni svakome te se ne mogu patentirati i prodavati za prenapuhanu cijenu. Danas smo svjedoci kako se pod okriljem  Codex Alimentariusa  prodaja vitamina strogo ograničava i kontrolira. U SAD-u je donesen zakon (priprema se i u EU)  kojim se zabranjuje uzgajanje vlastite hrane u vlastitom vrtlu, kao primjerice sadnja mente u vlastitom vrtu za vlastite potrebe jer navodno ima ljekovita svojstva (S 510 Food Safety Modernization Act).

Ovdje se ne radi o razdvojenim interesnim skupinama nego o globalnoj mafiji koja kroz institucije svih država na svijetu, UN-a i WHO-a gura zakone koji odgovaraju moćnim biotehničkim, kemijskim i farmaceutskim kompanijama, a nikako nisu predviđeni za zaštitu zdravlja ljudi. Na scenu stupaju razne državne institucije koje imaju moć donošenja odluke o onome što pojedinac smije konzumirati ili uopće raditi kako bi poboljšao svoje zdravlje ili bi se izlječio od bolesti, a sve pod okriljem za brigu za sigurnost i zdravlje ljudi. Najrazvikanija je američka FDA (Food and Drug Agency) čija je uprava sastavljena od bivših ili pak budućih zaposlenika farmaceutskih i ostalih kompanija čiji bi rad navodno trebali nadzirati, a stvarna im je uloga modernog inkvizitora koji ima zadatak sve spaliti i zabraniti što se kosi interesima velikih korporacija. (FDA je doslovno zapalila radove i knjige Wiliama Reicha, oca teorije o orgonskoj energiji).

Kada razne organizacije tipa FDA ili ‘veliki ugledni medicinski stručnjaci’ proganjaju i zabranjuju pojedine supstance ili alternativne metode liječenja onda to za mene predstavlja dokaz da te metode imaju istinsku vrijednost jer predstavljaju opasnost za profit velikih korporacija.

Danas smo svjedoci trenda da se granice između zdravog i bolesnog čovjeka pomalo pomiću u smislu da se LAŽNO dijagnosticiraju bolesti. Na primjer spuštaju se granične vrijednosti pojedinih parametera krvi tako da je čovjek prije deset godina bio zdrav, a sad bolestan, odnosno morao bi piti neke lijekove. Više o ovome: Lidija Gajski.  Isto tako u modi je izmišljanje novih bolesti što nikome normalnome ne bi palo na pamet kao na primjer ADHD sindrom kod djece ili poremećaj jedenja zdrave hrane. Tragikomično.
Hiperaktivnu djecu izmislili su američki psihijatri radi novca tvrdi John Virapen u svojoj knjizi Nuspojava smrt.

Zbog gladi za profitom, ali i zbog drugih razloga o kojima neću ovdje lamentirati vrše propagandni pritisak za neumoljivu kampanju cijepljenja djece iako za to nema prave potrebe. Dapače postoje opravdane sumnje kako je sve veći porast autizma kod djece rezultat ovih ‘cjepiva’ ili bolje rečeno neurološkoh bojnih otrova. Iako su sve veće i teže bolesti iskorijenjene davno prije masovne kampanje cijepljenja, nekim čudom ova praksa se nastavlja i dan danas. Kao rezultat svega, danas je protuzakonito ne cijepiti djecu s najmanje 20 vrsta cjepiva od kojih mnoga imaju ozbiljne nuspojave od kojih je najozbiljnija sama smrt djeteta.

Vrlo važan aspekt djelovanja farmaceutske industrije je propagadna. Propagandna se odvija direktnim oglašavanjem preko TV, Internet ili novinskih oglasa za pojedine lijekove, ali postoji i puno suptilnija metoda propagande u kojoj se osnivaju i financiraju razne udruge oboljelih od raka, dijabetičara i slične udruge koji iako imaju naočigled humani i edukativni karakter u pozadini promoviraju da je jedino pravo liječenje ono s farmaceutskim proizvodima unutar tzv. konvencionalne medicine. Tijekom godine, skoro svaki dan je posvećen nekoj bolesti, tako da imam dan borbe protiv AIDS-a, dan dijabetičara i slično. S ovim tihim pristupom, ove mračne spodobe nas žele podsjetiti koliko sve raznih i opakih boleština ima, te kako je možda bolje ići svako malo na razne skupe sistematske preglede ili čak eventualno piti razne lijekove kao preventivu. Žalosno je živjeti u društvu u kojem je svaki dan u godini posvećen borbi protiv neke bolesti.

Farmaceutske kompanije posluju na način da direktno i svjesno uzrokuju smrt i patnju ljudi. Logika je brutalno jednostavna i okrutna: ako na testiranju lijek pokaže da ima vrlo ozbiljne nuspojave, takve nuspojave se prikriju. Kompanija ide svjesno u rizik (‘risk assesment’) plasiranja potencijalno opasnog lijeka na način da se odvagne koliko se može zaraditi novca, a koliko može izgubiti potencijalnom tužbom. Ako se pokaže da bez obzira na posljedice, potencijalna tužba ne može ‘pojesti’ sav profit od prodaje lijeka onda se ide s prodajom lijeka. Činjenica je da svaka veća farmaceutska kompanija za sobom ima ogromne tužbe i presude u kojima su isplatili na miljarde dolara, ali oni dalje nastavljaju jednakom politikom jer im sustav omogućava da na kraju ipak izvuću profit.

Postoji još jedan mračni aspekt ovih tvornica smrti, a to je neprestano izmišljanje novih lijekova. Iako tvrde da troše miljarde dolara na istraživanja novih, boljih i efikasnijih lijekova činjenica je da farmaceutske industrije najčešće repliciraju stare formule za lijekove na koje je istekao patent na način da je samo malo promijene i lansiraju kako sasvim nov i senzacionalan produkt. Večina lijekova su sami po sebi sintetički kemijski proizvodi čija je proizvodnja vrlo jeftina što u konačnici rezultira ogromnim profitom.

Danas je industrija lijekova, medicinskih pomagala i takozvana istraživačka medicinska industrija jedna od najprofitabilnijh gospodarskih grana u svijetu dok s druge strane imamo povećani broj bolesti i bolesnika te povećani broj takozvanih smrtonosnih bolesti (rak, AIDS). Sama ova činjenica dokazuje da suvremeni medicinski sustav nije dizajniran za opće dobrostanje i blagodat svih ljudi već za nemilosdrno bogaćenje pojedinaca na bijedi, muci i agoniji bolesnika, te da njihov primarni cilj nije smanjiti broj bolesnika već povećati broj bolesnika u ovom slučaju potencijanih ‘mušterija’.   S obzirom na ovakvo stanje, sasvim je normalno da postoji određeni krug ljudi u koje se i ja ubrajam, a koji opravdano sumnjaju da su mnogobrojne bolesti i virusi u zadnjih stotinjak godina umjetno kreirani ili modificirani (AIDS, SARS, ebola, tzv. svinjska gripa H1N1).

Takozvana industrija raka je posebno značajna grana ove industrije smrti, a temelji se na istim principima kao i cijela današnja medicinska struka: profit za farmaceutske kompanije, centre za istraživanja, kvazi-humanitarne udruge, a smrt i patnja za pacijente. U igri su skupi CT uređaji, mamografi, aparati za zračenje tumora, skupi i neefikasni lijekovi za kemoterapiju, citostatici i slični ‘lijekovi’ koji su neefikasni, ali zato vrlo skupi i vrlo otrovni. Činjenica je da je kemoterapija smrtonosna i da nije pitanje da li će pacijent umrijeti ako se unedogled podvrgne ovoj terapiji nego kada će umrijeti. Najveći moralni poraz za takozvane doktore smrti u bijelom je anketa onkologa s pitanjem da li bi se sami podvrgli tretmanu kemoterapije ukoliko bi dobili rak. Velika večina je odgovorila negativno.

Moderna alopatska medicina se danas skriva iza ‘znanosti’ kao nekog svetog štita koji im daje apsolutni autoritet i moć da odbace sve ono što im ne odgovara (što ne nosi profit). Činjenica da se rezultati svakog istraživanja mogu vrlo dobro falsificirati ili namjerno prikazati u drukčijem svjetlu kako bi ‘dokazali’ upravo ono što istraživač i nastoji dokazati.  Charles Fort je odavno govorio o tankoj crti između znanosti i pseudoznanosti i o utjecaju istraživača na krajnji rezultat eksperimenta.


 U cijeloj ovoj priči najviše mi je žao dobrih i poštenih liječnika i medicinskih sestara koji nažalost imaju pogrešno obrazovanje i iskrivljenu sliku o tome kako najbolje pomoći pacijentu, tako da nenamjerno rade ogromnu štetu ljudima. Iako ja volim upotrebljavati sintagme tipa ‘doktori smrti u bijelom’ odavno sam naučio da ne valja paušalno ocijenjivati cijele skupine ljudi tj. da ništa nije crno-bijelo. Dapače najveći ‘zviždači’, odnosno ljudi koji su pomogli da prava istina dođe do ušiju šireg kruga ljudi upravo potječe iz liječničke struke. Ovi hrabri pojedinci su žrtvovali svoju karijeru i ugled da bi obznanili istinu svijetu i istinski pomogli ljudima.

Na osnovu svega mogu argumentirano ustvrditi da prosječni čovjek ne treba vjerovati konvecionalnoj medicini kada se suoči s bolešću, dapače ako voli svoj život treba ih izbjegavati u širokom luku. Isto tako ne preporučam na odazivanje na bilo kakve humanitarne akcije ili prikupljanja sredstava za istraživanje raka ili drugih bolesti, jer time direktno pomažemo naše iskonske neprijatelje: medicinsko-farmaceutsku mafiju.

Kako bih dodatno argumentirao sve ove navode, samo ću podastrijeti podatke o profitima koje pojedine faramaceutske ili kompanije uključene u zdravstvenu ‘zaštitu’ zarađuju, a koje se obvezno nađu na Fortune 500 listi najbogatijih kompanija koja se svake godine objavljuje. Isto tako ću navesti i podatke o broju oboljelih u svijetu. Mislim da pametnome ne treba više.

Brutto zarada 2010.g. u miljardama dolara:

  1.  McKesson   108

  2.  Cardinal Health   99

  3.  Pfizer   67

  4.  Novartis   50

  5.  Eli Lilly   23

  6.  GlaxoSmithKline   21

Raširenost pojedinih bolesti na svjetskoj razini:

1.  Dijabetes  je imalo 171 miljun ljudi 2000.g., a predviđa se da će do 2030.g. ova brojka biti uduplana.
2. S HIV virusom živi oko 33 miljuna ljiudi (podaci iz 2009.g.)
3. S rakom  se bori oko 12.7 miljuna ljudi (podaci iz 2008.g.)


  Izvor: Portal 2012, http://2012-transformacijasvijesti.com/






Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...