Apokalipsa zdravlja: 2013

Dobra sol, loša sol




Sve više ljudi shvaća da se svijet ne može održati uz trenutni prehrambeni sustav. Uz svu “prikladno” dostupnu hranu danas nije ni čudno da je većina osoba zapadnog svijeta bolesno. Više ne možemo samo sjediti i to ignorirati jer nam zuri izravno u lice. Čak su i vladine institucije prisiljene prilagoditi se ovoj nesretnoj stvarnosti. Kako bismo zaustavili tu plimu, potrebno je da promotrimo neke od osnovnih stvari koje pokreću ovu tendenciju, a kako bismo dobili bolju perspektivu, prvo moramo razmisliti o našim prehrambenim navikama.

Jedna od prvih stvari koju bismo mogli promotriti je – sol (natrij) koja se nalazi gotovo u svoj hrani koja je unaprijed zapakirana. S obzirom na sve proizvode koji nam se danas nude, nju je teško izbjeći. Sol, kako ju mnogi od nas nazivaju, se obično odnosi na kuhinjsku ili kamenu sol. Natrij (sol) je element metala koji se u periodičkom sustavu elemenata obilježava s Na i nosi atomski broj 11. Riječ je o mekanom, srebrno-bijelom, vrlo reaktivnom metalu koji je član alkalnih metala.


Preporučeni je dnevni unos postavljen na 1500 mg dnevno. Problem je što većina ljudi nadaleko premašuje ovu granicu, ponekad i do dva ili tri puta više. Uz količinu konzumirane soli, javlja se i problem vrste soli koja se unosi, a koja, sveukupno, nije nimalo dobra za ljudsko tijelo. Razlog tome jest taj što se “kuhinjska sol” uglavnom sastoji od natrijevog klorida što je tvar od koje nemamo mnogo koristi. Vjeruje se da velika količina potrošnje soli uzrokuje hipertenziju (visoki krvni tlak) čime se povećava rizik od moždanog ili srčanog udara. Izolirane soli, kao što je mononatrijev glutamanat i slične dominiraju u gotovim proizvodima koji se nalaze na policama u našim trgovinama.

Sol iz prehrane nije preporučljivo u potpunosti ukloniti, ali potrebno je razviti svjesnost o količini i vrsti soli koja se konzumira. Sol igra važnu ulogu u našem tijelu jer u svojem nepatvorenom obliku opskrbljuje organizam mnogim ključnim mikronutritijentima (mineralima). U mnogim se krugovima sol odnosi na elektrolite. Ona nam pomaže vratiti minerale izgubljene putem znoja i kroz fizičku aktivnost. U tom su smislu keltska morska, havajska sol iz dubokog mora ili himalajska sol pogodne za spojeve koji se troše, no uvijek je potrebno obratiti pažnju na količinu jer i ove soli sadrže natrij.

Navedene se soli smatraju zdravijom opcijom jer sadrže gotovo sve minerale od kojih se sastoji i ljudsko tijelo te se iz tog razloga ne procesuiraju i mogu se kupiti u svojem izvornom obliku. S druge strane, uobičajena kuhinjska sol je obrađena (grijana) čime se minerali prisutni u njoj, iskorjenjuju zbog čega se jod naknadno ponovo dodaje ovakvoj vrsti soli.

Sol, a osobito “loša sol” (ukoliko prethodno navedene soli smatramo “dobrima”) mogu uzrokovati pustoš tijela. Sol, u bilo kojem izoliranom obliku, kao što je kuhinjska ili kamena sol koje su procesuirane i lišene vitalnih hranjivih tvari. Kao rezultat toga, ne zadovoljavamo potrebe našeg tijela za hranjivim tvarima zbog čega nastavljamo konzumirati slanu, procesuiranu hranu što rezultira začaranim krugom.

Naravno, sol je energent. Odgovorna je za slanje poruka iz mozga do mišića kroz živčani sustav. To se naziva natrij – kalij ionska razmjena. Višak natrija se iz tijela izlučuje putem urina dok se njegov veći dio (oko 85%) nalazi u krvi i limfnoj tekućini. Razine natrija u tijelu se djelomično kontroliraju hormonom aldosteronom kojeg stvara nadbubrežna žlijezda. Aldosteron određuje hoće li bubrezi zadržati natrij u tijelu ili će ga izbaciti. Dr. David Browstein u vezi toga kaže: “Nitko ne pravi razliku između nerafinirane i rafinirane soli. Oni ‘u isti koš’ stavljaju svu sol kao lošu tvar. To je strašna pogreška…rafinirana je sol lišena svojih minerala i izbijeljena je kako bi dobila bijelu boju na koju smo navikli. Ali ona je izložena i mnogim otrovnim kemikalijama, a to su aluminij, ferocijanid i izbjeljivač. Vjerujem da ju taj proces obrade čini toksičnom i beživotnom tvari koju je nužno izbjegavati.”

“Nerafinirana sol, s druge strane,” nastavlja dr. Brownstein, ” nije prošla grubi kemijski proces. Ona sadrži prirodne minerale koji su izvorni dio proizvoda…boje nerafiniranih soli variraju ovisno o mjestu odakle su sakupljene. Minerali u nerafiniranoj soli pružaju korist našem tijelu jer ga opskrbljuju s više od 80 elemenata u tragovima potrebnih za održavanje zdravlja.” Uz to, minerali podižu pH tijela i smanjuju krvni tlak.


U nastavku ćemo upoznati četiri jedinstvene vrste soli i njihova svojstva kako bismo naučili kako ovaj mali dodatak jelima može imati utjecaj na zdravlje:

   Prirodna siva morska sol

Ona snabdijeva svih 92 minerala u tragovima te promiče lužnatost, poboljšava probavu, potiče otpornost prema infekcijama i ublažava kožne bolesti, uključujući alergije. Ukoliko je sušena na suncu i nije obrađena, ona zadržava sve svoje hranjive tvari.


   Kuhinjska sol

Kuhinjska sol sadrži više natrij klorida u odnosu na morsku sol (97% prema 99%). Ona se vadi iz podzemnih slanih depozita. To je sol koju obično nalazimo u restoranima i koja se često koristi. Većina ovih soli sadrže dodatke kao što su agensi protiv zgrudnjavanja i upijanja vlage iz okoliša, te dodani jod.


   Havajska crvena vulkanska sol

S više od 80 minerala, ovo je jedna od najgušćih hranjivih soli koje postoje. Njezina je ružičasta boja rezultat visokog sadržaja crvene vulkanske gline. Ona je također neobrađena i sušena na suncu. Havajci vjeruju da je sol iznimno iscjeljuća i pridonosi detoksikaciji te je stoga bila korištena i u ritualnim obredima pročišćenja.


   Crna indijska sol

Ova sol, koja varira od tamno ružičaste do vrlo tamno ljubičaste, ima jak miris i okus sumpora kada se nalazi u svojem izvornom stanju. Često se koristi u Ayurvedi i indijskoj kuhinji te je korisna za detoksikaciju.


   Himalajska ružičasta kristalna sol

Izvađena iz depozita drevnog morskog tla koje je staro oko 250 milijuna godina, ovo je iznimno netaknuta sorta soli. Smatra se soli punog spektra jer sadrži impresivna 84 minerala koji su u koloidnom obliku zbog čega stanice tijela lako iskorištavaju njezine hranjive vrijednosti. Uz to je blagog okusa koji ne preopterećuje hranu. Ljudi koji ju koriste često kažu da im je potrebno manje ove soli u odnosu na druge vrste.



Dr. Brownstein kaže: “Prije nekoliko su godina proizvođači soli odlučili da je bijela sol ugodnija oku zbog čega su ju počeli izbjeljivati. Također su dodali agense koji joj produžuju rok trajanja. Problem je u tome što se te razne kemikalije koje su dodane kako sol ne bi upijala vlagu miješaju s glavnom funkcijom soli, a to je reglulacija hidratacije tijela. Natrij klorid u kuhinjskoj soli je vrlo koncentriran, denaturiran i otrovan za tijelo. Jeste li ikada stavili sol na otvorenu ranu? To peče!”

Rafinirana sol ima jednak učinak na unutarnja tkiva i uzrokuje negativnu reakciju: tijelo zadržava vodu kako bi se zaštitilo dok stanice otpuštaju vodu kako bi razrijedile, neutralizirale i razbile sol. Ovaj gubitak vode dehidrira i slabi stanice tijela te može uzrokovati njihovu preuranjenu smrt.

Ukoliko ste osoba koja, iz raznih razloga, ne može ili ne smije konzumirati bilo kakvu sol, postoje opcije koje možete iskoristiti. Nju je moguće naći u mnogim namirnicama kao što su celer, blitva ili plodovi mora. Uz to, svakako je pri konzumaciji soli nužno održavati ispravan omjer unosa natrija i kalija (kalij sadrže namirnice kao što su banane, suhe šljive, marelice, avokado). Možda vam i vaš fizički izgled može pomoći u određivanju količine unesenog natrija ili kalija jer se u nekim krugovima smatra da osobe koje imaju velike vrećice ispod očiju koriste previše soli u hrani dok se kod viška kalija ispod očiju javljaju tamni krugovi.

U današnjem svijetu je količina konzumirane soli ogromna i tužno je vidjeti što ona čini populaciji. Pojave hipertenzije i srodnih bolesti su porasle u cijelom svijetu. Nakon što priznamo da je većina tih slučajeva vezana uz našu ishranu, možemo nadići taj trend. Kada ste u nedoumici – slušajte svoje tijelo i ne padajte pod utjecaje teorija ili zaključka iz vanjskog svijeta. Slijedite svoj instinkt.


Napomena: izvorni članak je objavljen u Matrix World-u!






Marihuana sprječava širenje HIV virusa u tijelu



Medicinska marihuana se obično propisuje kao lijek za liječenje boli i jačanje apetita kod pacijenata s AIDS-om. Međutim, znanstvenike s Mount Sinai medicinske škole proveli su prvo istraživanje koje je otkrilo kako kemikalije iz marihuane aktiviraju kanabinoidne receptore CB1 i CB2 ljudskih stanica imunološkog sustava koje izravno koče virus HIV.

Iako je marihuana kao lijek zabranjena u većem dijelu svijeta, njezina djelotvornost je poznata, dokazana pa čak i kontradiktorno – patentirana. Američka vlada je odobrila patent 6630507 kada su istraživači pronašli da kanabinoidi imaju specifična antioksidativna svojstva koja ih čine korisnim u liječenju i profilaksi raznih bolesti. Nađeno je da imaju posebnu primjenu kao neuroprotektori, u ograničavanju neuroloških oštećenja, nakon ishemičnih ozljeda poput moždanog udara ili u liječenju neurodegenerativnih bolesti, poput Alzheimerove i Parkinsonove bolesti i HIV demencije.


Na žalost, znanstvenici će i ovo istraživanje iskoristiti za razvoj novih lijekova za dobrobit farmaceutske industrije, i tako sve dok marihuana, kao biljka, ne bude javno priznata i odobrena kao lijek.

To potvrđuje i izjava autorice studije dr. Cristine Costantino:

“Znali smo da kanabinoidni lijekovi poput marihuane mogu imati terapeutski učinak kod AIDS bolesnika, ali nismo razumijeli kako oni utječu na širenje samog virusa. Željeli smo istražiti kanabinoidne receptore kao metu za farmaceutske intervencije koje liječe simptome u kasnoj fazi AIDS-a i sprječavaju daljnje napredovanje bolesti bez nepoželjnih nuspojava medicinske marihuane.”

HIV inficira aktivne imunološke stanice koje nose viralni receptor CD4, što sprječava ove stanice u borbi protiv infekcije. Da bi se proširio, virus zahtijeva aktiviranje neaktivnih stanica imunološkog sustava. Kod uznapredovalog AIDS-a, HIV mutira tako da može zaraziti ove “uspavane” stanice, ulazeći u stanicu pomoću signalnog receptora CXCR4. Tretirajući stanice s kanabinoidnim agonistom koji potiče CB2, dr. Costantino i Mount Sinai tim otkrili su da CB2 blokira signalni proces i potiskuje infekciju u imunološkim stanicama koje miruju.


Istraživači su zarazili zdrave stanice imunološkog sustava u HIV-om, a zatim su ih tretirali s kemikalijom koja aktivira CB2. Otkrili su da je lijek smanjio infekciju preostalih stanica.

Dr. Costantino navodi:

“Razvijanje lijeka koji aktivira samo CB2 kao dodatni tretman standardnim antivirusnim lijekovima može pomoći ublažiti simptome u kasnom stadiju AIDS-a i spriječiti širenje virusa.”

Budući da HIV ne koristi CXCR4 za poboljšanje infekcije imunoloških stanica u ranim fazama infekcije, čini se da je CB2 agonist kao antivirusni lijek učinkovit samo u kasnoj fazi bolesti. Sada istraživači planiraju razviti model miša u kasnoj fazi AIDS-a, kako bi se testirala učinkovitost lijeka koja izaziva CB2 in vivo.


   Otkriće endokanabinoidnog sustava od presudnog značaja

Već dugi niz godina, vlada SAD-a subvencionira ispitivanja o marihuani kako bi dokazali njene nepostojeće negativne učinke, a blokira istragu o njenim mogućim prednostima. Ironično, isti ti programi doveli su do znanstvenih spoznaja koje objašnjavaju zašto je kanabis svestran lijek i zašto je najtraženija nedopuštena tvar na planeti.


Istraživanje o učincima marihuane izravno je dovelo do otkrića molekularnog signalnog sustava u ljudskom mozgu i tijelu – endokanabinoidnog sustava, koji igra važnu ulogu u reguliranju širokog spektra fizioloških procesa

Kanabis i njegovi jedinstveni kemijski spojevi proizvedeni u biljci, pod nazivom kanabinoidi, su u središtu jednog od najuzbudljivijih i nepriznatih zbivanja u modernoj znanosti. Istraživanje o učincima marihuane izravno je dovelo do otkrića molekularnog signalnog sustava u ljudskom mozgu i tijelu – endokanabinoidnog sustava, koji igra važnu ulogu u reguliranju širokog spektra fizioloških procesa poput gladi, sna, upala, stresa, krvnog tlaka, tjelesne temperature, metabolizma glukoze, gustoće kostiju, jakosti crijeva, reproduktivne plodnosti, cirkadijskih ritmova, raspoloženja i još mnogo toga.

Unutar znanstvene zajednice, otkriće endokanabinoidnog sustava sve se više prepoznaje kao sjeme napretka u našem razumijevanju ljudske biologije. Rubikon je prijeđen 1988., kada je provedena studija, koju je financirala država, na Medicinskom fakultetu Sveučilišta St. Louis koja je utvrdila da mozak sisavaca ima obilje stanica receptora, specijaliziranih molekula proteina ugrađenih u stanične membrane, koji odgovaraju farmakološki na spojeve u kanabisu.

Više od 100 jedinstvenih kanabinoida je identificirano u kanabisu, od toga, najpoznatiji je tetrahidrokanabinol (THC), glavni psihoaktivni sastojak marihuane. Također, postoje i endogeni kanabinoidi koji se prirodno pojavljuju u ljudskom mozgu i tijelu, kao i snažni sintetički kanabinoidi koji su umjetno stvoreni.


Znanost o kanabinoidima je u razvoju, činjenice se prikupljaju, gomilaju se dokazi iz provedenih studija:

1. THC i drugi biljni kanabinoidi nisu samo učinkoviti za upravljanje simptomima raka (bol, mučnina, gubitak apetita, umor itd.), oni također daju izravan anti-tumorski učinak, prema recenziranim studijama znanstvenika s Kalifornijskog pacifičkog medicinskog centra u San Franciscu i Sveučilišta Complutense u Madridu, Španjolska.

2.Istraživači sa Scripps istraživačkog instituta u La Jolli, Kalifornija, otkrili su da THC inhibira enzim uključen u akumulaciju beta amiloid plaka koji ometa komunikaciju između moždanih stanica, što je karakteristika demencije povezane s Alzheimerovom bolesti.

3.Prema istraživačima s Kings Koledža u Londonu signalizacija kanabinoidnih receptora upravlja neurogenezom (stvaranje novih stanica mozga) kod odraslih sisavaca, a također regulira migracije i diferencijacije matičnih stanica.

4.Kineski znanstvenici su pokazali da su učinci protiv boli usljed akupunkture posredovani istim kanabinoidnim receptorima koji su aktivirani THC-om.

5.Farmaceutske tvrtke istražuju načine kako potaknuti terapeutske rezultate manipuliranjem razina tjelesnih kanabinoida. Istraživanja na životinjama pokazuju da je moguće prigušiti široki spektar patoloških stanja (uključujući hipertenziju, kolitis, neuropatske boli) sprečavanjem ili odgađanjem enzimske razgradnje endogenih kanabinoida.


Ni kanabidiol (CBD) ne posustaje u ljekovitim efektima, obećava kao tretman za mnoga patološka stanja, uključujući kardiovaskularne bolesti, dijabetes, depresiju i psihoze. Pretklinička ispitivanja ukazuju na to da može smanjiti maligne tumore, promjene ekspresije gena, poboljšati osjetljivost na inzulin, normalizirati nepravilan rad srca i štititi mozak od trovanja alkoholom.

Osim toga, CBD se može suprotstaviti psihoaktivnim učincima THC-a, jer upravo oni zabrinjavaju većinu ljudi koji razmatraju alternativne načine liječenja.

Iz svega navedenog možemo zaključiti da je marihuana, kao cjelovita biljka izuzetno efikasna u borbi protiv mnogih bolesti i stanja. Naravno, farmaceutske tvrtke će nastojati sintetizirati njene djelove, jer ne mogu patentirati cjelu biljku, no to nikada neće nadmašiti mogućnosti koje pruža sama biljka. U svakom proizvodu prirode se nalazi čitav niz spojeva koji reagiraju jedan s drugim, neki poništavaju loša djelovanja određenih sastojaka, a neki pojačavaju dobre sastojke. Stoga je cjelovita biljka uvijek najbolji izbor, a zasigurno i najjeftiniji, što je zapravo i jedina prepreka zbog čega kanabis nije legalan.

No, vjerujem da se uz brojne znanstvene dokaze ne može dugo odlagati zasluženo priznanje ovoj biljci te da će kao lijek biti službeno priznata u cijelom svijetu.










Terapija vitaminom C - čudo iz prirode



Dr Frederick Klenner Sr., pionir na polju istraživanja o vitaminu C, bio je uspješan u liječenju mnogih bolesti uz pomoć primjene ovog vitamina. Klenner je dokaz da “big pharma” itekako pazi da javnost brzo zaboravi prirodne lijekove i čudotvorne aspekte vitamina C.

1949 u SAD-u je harala dječja paraliza. Dr. Klenner je svojom terapijom vitaminom C izliječio 60 pacijenata u roku od 5 dana, čak i one koji su već bili zahvaćeni grčevima. Naravno, terapija se nije proslavila jer je neprofitabilna za „Big Pharma“ ili velike farmaceutske kompanije.

Iznosimo detalje jednostavne terapije dr. Klenera vitaminom C:

1. Prvih 24 sata uzima se svaka 2 sata po 2 grama čistog vitamina C u obliku natrij askorbata. Ukoliko se pojavi dijareja (vitamin C pojačava stolicu), uzimanje se produži na 4 sata. Dijareja se znak da ste dostigli dozu koja je maksimalna za vaše tijelo, to znači da vaše tijelo više ne apsorbira vitamin C, već ga izbacuje kroz probavni trakt. Dijareja uzrokovana vitaminom C je bezbolna i ne nadražuje stjenku crijeva jer sam vitamin C poboljšava sluzokožu probavnog trakta i ojačava ga.

2. Narednih 48 sati uzimati po 2 grama vitamina C u periodu od po 12 sati.


3. Kod djece od 4 do 12 godina doza je duplo manja. Djeca do 4 godine ne mogu uzimati veće količine vitamina C oralno. Kod njih se vitamin C mora davati intramuskularno (injekcijama). Upozorenje: vitamin C ne smije biti Calcijum Askorbat jer može izazvati bubrežni kamen, a ne smije biti ni umjetno napravljena askorbinska kiselina (najjeftiniji masivno proizvedeni vitamin C). Vitamin OBAVEZNO mora biti u obliku sodijum askorbata (nartij askorbat).

4. Vitamin C se najbolje apsorbira putem prirodnih bobičastih sokova (borovnica, kupina, jagoda, malina…) ili prirodnog svježe iscjeđenog soka limuna, naranče ili limete da biste poboljšali prirodnu apsorpciju vitamina C.

5. Natrij askorbat se ne prodaje u ljekarnama jer je previše djelotvoran. Može se naručiti preko Interneta ali ga možete napraviti sami miješanjem sode bikarbone i soka od limuna u odnosu 2:1. Jedna litra iscijeđenog limuna (bez miješanja s vodom) sadržava oko 47 grama askorbinske (limunske) kiseline. Na tih 47 grama se dodaje 23 grama sode bikarbone. To treba dobro izmiješati – izmućkati u većoj tegli jer će doći do burne reakcije (pjene kao kod piva). Nakon miješanja, to jest mućkanja tegle, otvorite poklopac i pustite da ispari H2CO3, koji je nusproizvod reakcije. Ono što ostane popijte. Primijetit ćete da će ukus limunovog soka biti pomalo slan i neće biti kiselkast. Ovako dobiven vitamin C treba koristiti u većim količinama 50-100 grama dnevno. To je poptuno prirodna i neškodljiva supstanca.

6. Prema drugom uputstvu dr. Klennera, natrij askorbat se može spravljati i sa vitaminom C – askorbinskom kiselinom kojeg kupujete u ljekarni sa sodom bikarbonom u omjeru 89/11 tk 89 grama askorbinske kiseline i 11 grama čiste sode bikarbone (nju morate kupiti u ljekarni, ne u prodavaonicama hrane). To sve otopiti u destiliranoj vodi.

7. NATRIJ askorbat 1000 mg, sadrži: 889 mg askorbinske kiseline i 111 mg sodij bikarbonata.

Ovu metodu je dr. Klenner koristio sa velikom uspješnošću za detoksikaciju ljudi koji su se skidali sa opijata čak i metadona i heroina. On je tretirao narkomane u periodu od 30-60 dana tako što je davao dnevno po 200-400 grama natrij askorbata (sol askorbinske kiseline).

Zdravoj osobi natrij askorbat nije nužan, ali su mu potrebne veće količine PRIRODNOG vitamina C, bez obzira da li ga uzima u hrani ili dodacima (tabletama). Namirnice koje najviše sadržavaju vitamin C su naranče, limuni, šipak, bobičasti plodovi, kivi, višnje, trešnje..

Organizam prirodnim vitaminom C uklanja infekcije, te zaglađuje i pomlađuje tkivo. Vitamin C je jedan od najboljih antioksidanata i de-stres potpomagala. Naš organizam, za razliku od većine životinja, nema enzime kojima sam može proizvoditi vitamin C u jetri. Zato nam je potreban svakodnevan unos ovog neprocjenjivog vitamina.


Otkriveno je da vitamin C ne pravi samo detoksikaciju tijela već i prednjeg moždanog režnja kod ljudi koji su se oslobađali od opojnih droga: natrij askorbat je izbacivao umjetne neuro transmitere iz prednjeg moždanog režnja koji su se tamo spojili sa moždanim stanicama. Organizam koristi vitamin C kao jednostavan detoksikator jer tijelo uvijek daje prednost prirodnim neurotransmiterima (kao što je sol limunske kiseline), dok štetne i umjetne izbacuje. Nakon što su ljudi koji su koristili opijate očistili svoje tijelo do štetnih neuro transmitera, tijelo im se očistilo i potreba za uzimanjem opijata je prestala.

Dr. Klenner je umro 1984 godine, a njegovi uspješni i jeftini preparati vitamina C nikada nisu postali popularni zbog jednostavne i jeftine priprave.

Dr. Klenner je vitaminom C upješno liječio slijedeće bolesti:

1. Virusnu upalu pluća

2. Poliomylitis

3. Hepatitis

4. Herpex Simplex i Zoster

5. Boginje

6. Kozice

7. Mononukleozu

8. Difteriju

9. Pankreatitis

10. Reumatsku groznicu

11. Trihinozu

12. Tetanus

13. Uretitis

14. Kronični cistitis


Prevencija od: artritisa i raka.

Pitanje koje se sasvim prirodno nameće: zašto javnost ne zna ništa o čudima i mogućnostima vitamina C? Zašto je dr. Klenner ignoriran od strane medicinske znanosti? Je li za njegovo „bacanje ispod otirača“ kriva i odgovorna farmaceutska „mafija“ koja ne želi jeftine lijekove i zdrave ljude? Ostavljam vam da sami odlučite.












Češnjak spašava živote



U hipnotiziranom svijetu prepunom lažnih obećanja raznih farmaceutskih kompanija o našem boljem zdravlju uz lijekove i cjepiva, mnogi na žalost na teži način dolaze do spoznaja o štetnosti istih. No ohrabrujuća je vijest da postoje prirodni lijekovi, od kojih se neki, poput češnjaka, nalaze i u našoj kuhinji. Naime, istraživanja ukazuju da bijeli luk može pružiti idealnu jeftinu i sigurnu alternativu za lijekove i cjepiva te smanjuje broj smrtnih slučajeva kod tri najučestalija uzroka smrti u svijetu.

Jeftini, testirani zubom vremena, sigurni i ukusni, mnogi začini dobivaju priznanja za doslovno spašavanje života, što je vjerojatno jedan od razloga zašto su, u davna vremena, mnogi imali vrijednost zlata.

U današnje doba, češnjak se ne plaća svojom protutežom u zlatu, a bez obzira na milijune ljudi koji su dokazali njegovu učinkovitost jednostavnim sistemom – isprobavanjem, danas se ona dokazuje znanstvenim metodama u laboratoriju. Zapravo, možemo reći, vrijednosti bijelog luka se potvrđuju, konačno.


Primjerice, samo MEDLINE, Nacionalna knjižnica medicine, sadrži 4.245 studije o češnjaku, a literatura ispisana o češnjaku ukazuje da češnjak ima značajnu ulogu u sprječavanju ili liječenju više od 150 zdravstvenih stanja, od raka do dijabetesa, infekcija s plakovima u arterijama, oštećenja DNA do trovanja živom.

Broj 1 uzrok smrti u svijetu - loši zdravstveni, prehrambeni i higijenski uvjeti u siromašnim zemljama

Postoje jaki argumenti da bi dostupnost češnjaka diljem svijeta i kao hrana i kao lijek mogla spriječiti milijune smrtnih slučajeva godišnje. Prema statističkim podacima Svjetske zdravstvene organizacije, populacije siromašnijih zemalja umiru pretežno od uzroka izravno povezanih sa zaraznim bolestima, koji usput nisu uzrokovani nedostatkom cjepiva, nego prije svega zbog neuhranjenosti i nepravilne ishrane, nedostatka sanitarnih i higijenskih uvjeta, kao i nepovoljnih fizioloških posljedica depresije i stresa povezanih sa siromaštvom. Veća uporaba i dostupnost češnjaka može osigurati savršenu alternativu globalnoj inicijativi cijepljenja, čije su koristi upitne jer su studije koje dokazuju njihove navodne prednosti dobivene manje na osnovu uvjerljivih znanstvenih istraživanja, a više na osnovu političkih i ekonomskih sila. Češnjak je lakše dobiti i distribuirati, a često ga mogu uzgajati osobe ili zajednice pogođene navedenim problemima, što je u biti besplatno.


Broj 2 i 3 uzrok smrti u svijetu – kardiovaskularne bolesti i rak

Osim što posjeduje jaka protu – upalna svojstva, koja djeluju kod zaraznih bolesti i stanja koje se pojavljuju kod ljudi koji žive u lošim zdravstvenim, prehrambenim i higijenskim uvjetima u siromašnijim zemljama, on ima iznimnu ulogu u prevenciji i/ili liječenju kardiovaskularnih bolesti i raka, dvije osnovne skupine uzroka smrti u zemljama s visokim dohotkom.

Ovo je zanimljiv nalaz, naime industrije lijekova maštaju o kombiniranom lijeku, što uključuje miješanje raznih patentiranih lijekova zajedno za stanja bolesti srca (npr. krvni tlak, kolesterol, razrjeđivanje krvi), ali bez uspjeha. Patentirane kemikalije imaju daleko previše brojnih nuspojava, pa kada ih se miješa zajedno, samo se dodatno kompliciraju njihove mnogobrojne kemijske toksičnosti. S druge strane, čini se da prirodne tvari, a posebno one koji igraju ulogu u kulinarskoj tradiciji kao “začini”, imaju sasvim suprotno djelovanje. Naime, oni imaju daleko više “popratnih prednosti” nego “nuspojava.”


       Kao lijek, češnjak je puno djelotvorniji od farmaceutskih pripravaka, i to bez štetnih nuspojava

Češnjak, poput mnogih drugih složenih namirnica, sadrži široki spektar fito spojeva koji utječu na najmanje 150 različitih fizioloških reakcija u tijelu sisavaca. Kako to može biti?

Jedno od objašnjenja je da sve namirnice sadrže ne samo ugljikohidrate, proteine, masti i nisu samo izvor energije (kalorija), već sadrže i regulatorne informacije gena i epigena. Postoje “paketi” energije i informacija sadržanih unutar konformacijskog stanja biomolekula unutar biljnih tkiva. Naš paralelni razvoj s biljnim kraljevstvom tijekom proteklih pola milijarde godina rezultirao je određenom genetskom/molekularnom građom tkiva našeg tijela, ovisno o nekim ključnim spojevima iz biljaka u našoj prehrani, koje se nalaze u prirodnom obliku. Sposobnost češnjaka da djeluje kod mnogih bolesti i stanja, što je nemoguće mnogim lijekovim, odražava beskonačno složen odnos između biljnih i životinjskih vrsta. To nam govori koliko je određena hrana zapravo važna, ne samo kao lijek, već od nje naše tjelesno zdravlje raste organski, a bez nje su bolesti prirodna posljedica.

Češnjak je, kao što je poznato, bogat sumpornim spojevima, a ti elementi su ono što češnjaku daje miris, no i mnoge zdravstvene prednosti. Njegovi sulfidi stvaraju plin sumporovodik (H2S), koji pomaže u širenju krvnih žila. Ova dilatacija pomaže u održavanju krvnog tlaka pod kontrolom. Osim toga, ti isti sumporni elementi pomažu u u metabolizmu željeza i moćan su zaštitnik od oksidativnih oštećenja i visokog kolesterola.

Što se tiče raka, epidemiološke studije ukazuju da konzumiranje češnjaka smanjuje rizik od raka želuca i debelog crijeva. U studiji provedenoj na 40.000 žena u postmenopauzi, one koje su imale dosljedan unos češnjaka su imale gotovo 50% smanjenje rizika od raka debelog crijeva. Stanice raka su osjetljive na sumporni spoj alin iz češnjaka, koji usporava, pa čak i sprečava rast tumora.


Ostale zdravstvene prednosti češnjaka

Iako je skoro sve otkriveno o češnjaku, a i potvrđeno, ipak ćemo ponoviti gradivo i istaknuti i njegove druge zdravstvene prednosti.


Jača imunološki sustav

Jednostavno, češnjak povisuje ukupan nivo antioksidansa u tijelu. Osim sumpornih spojeva također sadrži i vitamin C, B6, selen, magnezij, kalij, kalcij, magnezij i flavonoide.


Iznimno jako djeluje protiv raznih patogena

Još 1858. Louis Pasteur zapisao je da se bakterije tretirane čašnjakom uništavaju. Korišten je i protiv gangrene tijekom drugog svjetskog rata, djeluje na razne gljivice i parazite, poznato je da štiti i od virusa te se koristi i protiv prehlada i gripe, a i protiv bakterija jer je moćan antibiotik, o čemu smo i pisali u tekstu “Češnjak pokazuje 100 puta učinkovitiju djelotvornost u odnosu na antibiotike“.


                          Svoj vlastiti češnjak možete uzgojiti i na balkonu ili terasi

Uništava i rezistentu bakteriju tuberkuloze kao i zlatni stafilokok (MRSA), uzročnika dizenterije Entamoeba histolytica, bakteriju Clostridium koja može uzrokovati plinsku gangrenu (myonecrosis), tetanus i botulizam. Također je djelotvoran i kod dermatofitoze (gljivične infekcije), bakterije Helicobacter pylori, virusa Herpes simplex tip 1i 2, Klebsielle koja uzrokuje teške respiratorne infekcije, Haemophilus influenzae tip b (Hib) koja može uzrokovati gnojni meningitis, upale pluća i zglobova te sepsu, virusa parainfluence koji uzrokuje od prehlade do laringitisa, bronhiolitisa i pneumonije, E. coli i Salmonele te kod mnogih drugih patogena.


Pobjeđuje upale

Češnjak ima protuupalna svojstva, sumporni spojevi pomažu pri smanjenju upala, stoga bi ljudi koji pate od autoimunih bolesti trebali uključiti češnjak u svoju prehranu.


Stari narodni trikovi

Djeluje i kod atletskog stopala te na kurje oči. Njegov miris tjera komarce.


Čišćenje organizma

Kod hormonalnih poremećaja pomaže u radu jetre pri razgradnji viška hormona, također zbog djelovanja sumpora uklanja i teške metale. Kako obiluje vitaminom E, može pomoći u prevenciji katarakte i drugih oblika sljepoće štiteći stanice oka od UV zračenja. 


Nemoguće je navesti neki slučaj kod kojeg bi češnjak mogao pokazati suprotno, odnosno štetno djelovanje. Ako ste pomislili da djeluje loše na vaš dah, i za to ima rješenje, nakon konzumacije žvačite malo peršinovog lišća, to će eliminirati miris.

Na kraju, treba napomenuti da drobljenje ili usitnjavanje aktivira enzimski proces koji pretvara alin u alicin. Alicin je komponenta koja je odgovorna za većinu zdravstvenih prednosti češnjaka. Za maksimalnu aktivaciju alicina, dopustite mljevenom, drobljenom ili sjeckanom češnjaku da odstoji deset minuta za dovršetak enzimskog procesa. Izbjegavajte kuhanje cijelih češnja češnjaka, jer to deaktivira enzime. Ako je potreban za kuhanje, ne izlažite ga grijanju duže od 5 minuta.

I uživajte u bogatstvu okusa, mirisa i zdravstvenih prednosti!





Aluminij, kancerogeni metal u svakodnevnoj upotrebi



Zdravstveni autoriteti smatraju da je sasvim u redu jesti aluminij, ubrizgavati ga u tijelo putem cjepiva, nanositi na sebe kao antiperspirant, i to bez obzira što istraživanja ukazuju da ima svojstva koja uzrokuju rak, čak i u razinama nižim 100.000 puta od razina nađenih u nekim potrošačkim proizvodima. Također, poznati je neurotoksin te ima štetno djelovanje na imunološki sustav. Postao je sveprisutan metal u našoj svakodnevici, iako našem tijelu biološki uopće nije potreban. Budući da smo pretrpani aluminijem, jedino što možemo je umanjiti njegovo štetno djelovanje.

   Kancerogeni aluminij

Nova studija objavljena u časopisu “Journal of Inorganic Biochemistry” jasno pokazuje da izlaganje aluminiju može povećati migracije i invazivna svojstva ljudskih stanica raka dojke. Ova spoznaja ima iznimno važan utjecaj, jer je smrtnost od raka dojke uzrokovana širenjem tumora, a ne od prisutnosti primarnog tumora na dojci. Ova duboka razlika je i razlog zašto je novi Nacionalni institut za rak pozvao na potpunu reklasifikaciju nekih vrsta ne-progresivnih raka dojke i prostate, u suštini benignih, što je gorka vijest za milijune koji su već krivo dijagnosticirani i liječeni od raka u posljednjih 30 godina.


Aluminij se dodaje u dezodoranse kao antiperspirant, čime se povećava rizik od raka dojke, on također može povećati migracije i invazivna svojstva ljudskih stanica raka dojke

Još je jedno nedavno relevantno istraživanje, također objavljeno u istom žurnalu, našlo povišene razine aluminija u neinvazivno prikupljenim tekućinama iz bradavica kod 19 bolesnica s rakom dojke u usporedbi sa 16 zdravih ispitanica.

Istraživači su komentirali svoje nalaze:


“U prilog rastućim dokazima, naši rezultati podupiru mogući angažman iona aluminija u oksidativnim i upalnim stanjima poremećaja mikrookoliša raka dojke, sugerirajući da je nakupljanje aluminija u mikrookolišu dojke mogući faktor rizika za oksidativno – upalni fenotip stanica dojke.”

Ključna implikacija ovog istraživanja je da ukupan unos aluminija, kroz dodatake hrani, putem cjepiva i kao antiperspirant, može pridonjeti rastućoj epidemiji raka. S obzirom na ovu mogućnost, daljnje korištenje aluminija u hrani, kozmetici i lijekovima treba zaustaviti dok se ne provedu adekvatne procjene rizika.


   Aluminij u kozmetici

Kad je u pitanju nazočnost aluminija u antiperspirant formulama, istraživanje objavljeno prošle godine u časopisu “Journal of Applied Toxicology” identificiralo je da primarni oblik aluminija, aluminij klorid, koji se koristi u kozmetici ima sposobnost mijenjanja stanica raka tako da pretvara zdrave stanice u kancerogene. Još je više uznemirujući njihov nalaz da ove promjene, što uključuje “kontaktne inhibicije i učvršćujući neovisan rast” (dva markera malignosti), su uzrokovane koncentracijama “… do 100 000 puta manjim od onih u antiperspirantima i u rasponu onih izmjerenih u ljudskim grudima.”

Ova nova studija usklađena je s nedavnim istraživanjima koja pokazuju da se aluminij veže na stanične receptore estrogena, što znači da može omesti i / ili dovoditi do širenja kod hormonski osjetljivih tkiva. Jedan istraživački tim je skovao novi termin – “metaloestrogeni”, to je posve nova klasa endokrinih razarača, što uključuje i aluminij, antimon, arsenit, barij, kadmij, krom, kobalt, bakar, olovo, živu, nikal, selenit, kositar i vanadat. Ova reklasifikacija onoga što se nekad smatralo da su hormonski inertne tvari trebala bi upozoriti potrošače na značajan zdravstveni rizik vezan uz uporabu neprirodnih proizvoda koji sadrže ove elemente.


   Sveprisutan aluminij

Aluminij se prirodno nalazi u rudi boksit, i u tom stanju u kojem se nalazi prirodno nije štetan za ljude. Boksit se pretvara u glinicu, te se elektrolizom dobiva čisti aluminij, koji se koristio primarno u elektronici i nekim drugim dijelovima industrija. Civilizacijskim razvojem i tehnološkim napretkom, počeo se pretjerano koristiti i u druge svrhe, čime je i dospio u ljudski organizam, gdje mu nije mjesto, te smo se tako doveli do toga da se svakodnevnim izlaganjem kontinuirano trujemo.


Desetodnevna biljka koja je uzgajana u tlima koja su selektirana prema sadržaju aluminijuma. Slika gledana s lijeva na desno prikazuje razvoj korijena u tlima s najviše aluminija ka najmanjim sadržajima

Aluminij, naravno, je široko distribuiran u našem okruženju (u ovom trenutku, dostiže najvišu razinu u dokumentiranoj povijesti), čak je impliciran u atmosferskim aerosolima (chemtrails), što može biti jedan od razloga zašto naše tlo postaje zasićeno ovim metalom u razinama toksičnim za bilje, te je i razlog zašto biotehnološke korporacije trenutno rade na razvoju aluminij-tolerantnih GM biljaka.


   Aluminij u prehrani

Iako ne postoji poznata fiziološka potreba ili pozitivna biološka uloga aluminija u ljudskom tijelu, regulatorne agencije su savršeno zadovoljne što ga stanovništvo unosi kao aditiv u hrani. Osim toga, unosimo ga i putem raznih pakiranja za hranu te posuđa. Zapravo, svijet je njime zaražen jednako kao i plastikom.

Aluminijsko posuđe kao i folija su također od aluminija, na žalost, ne možemo znati koliko se aluminija ispušta u hranu prilikom termičke obrade, ali se to događa kada se kuha hrana ili su pohranjene vrlo lužnate namirnice (soda bikarbona) ili vrlo kisele (kao što je umak od rajčice, sok od limuna, naranče ili ocat). Na primjer, pokazalo se da umak od rajčice sadrži 3-6 mg aluminija (u porciji od 100 g) nakon kuhanja u aluminijskom posuđu. Neko aluminijsko posuđe je anodizirano, odnosno elektro kemijski obrađeno kako se aluminij ne bi ispuštao, no ako ne možemo utvrditi je li to slučaj s folijama ili posuđem koje imamo, najbolje ih je izbjegavati. To vrijedi za svo posuđe, ne samo za ono u kojima se termički obrađuje hrana, već i za razne sokovnike i slično.

Budući da nigdje ni na jednom proizvodu nećete pročitati – opasnost, sadrži kancerogeni aluminij, jedini način da se zaštitite jest da se informirate te da širite ovakve podatke kako bi što više ljudi poboljšalo svoje šanse da ostanu dobrog zdravlja.

Tehnički, postoji 8 oblika aluminija za koje vlada SAD-a smatra da su dovoljno benigni za dobivanje statusa GRAS (Generally Recognized As Safe), odnosno – općenito priznat kao siguran, što je oznaka koja u osnovi oslobađa tvar od odgovarajućeg ispitivanja sigurnosti.

Tih osam oblika su: aluminij amonijev sulfat, aluminij kalcijev silikat, aluminijev hidroksid, aluminij oleat, aluminij palmitat, aluminij kalij sulfat, aluminij natrijev sulfat, aluminij sulfat.

Ako primjerice pogledamo toksikološke podatke s Liste podataka o sigurnosti materije za aluminij sulfat, naći ćemo sljedeće:


“UPOZORENJE! Štetno ako se proguta ili udahnune. Uzrokuje iritaciju kožu lica, očiju i dišnih puteva.”
Ovaj materijal hidrolizira u vodi te formira sumpornu kiselinu, koja je odgovorna za iritajuće učinke u nastavku:
Udisanje: Uzrokuje iritaciju dišnih puteva, simptomi mogu uključivati ​​kašalj, otežano disanje…
“Gutanje: Uzrokuje iritaciju probavnog trakta, simptomi mogu uključivati ​​mučninu, povraćanje i proljev. Zabilježeni su slučajevi dvaju fatalnih ljudskih otrovanja gutanjem 30 grama aluminija…”


Suprotno modernom “stručnom” mišljenju, smanjenje doze otrovne tvari ne čini je netoksičnom, već je samo manje akutno otrovna, znači upravo suprotno, ima kronične, suptilne i kumulativne toksičnosti koje se teže utvrđuju i klinički dokazuju, a ipak postoje.

Zastrašujuće je da dječje mliječne formule sadrže iznimno visoke doze aluminija, i to potvrđuje nova studija, koja pak potvrđuje prethodne nalaze iz 2010. godine. Prof Exley, voditelj istraživanja studije, ponovno je ukazao da vodeće marke hrane za dojenčad i dalje pokazuju visoke razine aluminija, unatoč prethodnim upozorenjima. Ova najnovija studija istražila je 30 najatraktivnijih, široko dostupnih formula koje se često koriste, kao i formule na bazi soje, koje su pokazale da sadrže najveće iznose aluminija.


Istraživanja su pokazala da bar 30 dječjih mliječnih formula, i to onih koje se najčešće koriste, sadrže aluminij

Proizvođači formula zadržavaju stav da se aluminij u formulama nalazi nehotice, odnosno zbog kontaminacije tla i biljaka. Nedostatak poboljšanja u snižavanju razina aluminija u formulama sugerira da proizvođači ili ne prate uopće prisustvo aluminija ili još gore, nisu zainteresirani za pojavu ovog metala u dječjoj hrani.


   Aluminijski adjuvansi u cjepivima

Kao i drugi adjuvansi, aluminij se dodaje u cjepiva kako bi se potaknuo imunološki odgovor na antigen. Antigen je ono na što vaše tijelo reagira te proizvodi antitijela na laboratorijski promijenjene bakterije ili viruse koji se ubrizgavaju. Podizanjem imunološkog odgovora, proizvođači cjepiva mogu koristiti manju količinu antigena, što čini proizvodnju jeftinijom, eto dakle, profit je razlog zašto se adjuvansi dodaju u cjepiva.

Novo izvješće objavljeno u časopisu “Journal of Trace Elements in Medicine and Biology” postavlja uznemirujuću mogućnost da aluminij hidroksid, dominantni adjuvant u cjepivima danas, doprinosi patogenezi bolesti poput sindroma kroničnog umora, macrophagic myofasciitis i potkožnog pseudolimfoma.

U slučaju 45-godišnje žene s cjepivom induciranim potkožnim pseudolimfomom, biopsija kože na mjestu uboda je pronašla depozite aluminija u njezinim makrofagima. Kad je uzorak kože poslan na analizu, utvrđeno je da sadrži 768,1 mikrograma po gramu, suhe mase, u odnosu na 5,61 i 9,13 kod dva kontrolna bolesnika, što je i do 153 puta viša koncentracija.

Izvještaj upozorava:


“S obzirom na patologiju ovog bolesnika i visoku koncentraciju aluminija u koži, autori žele privući pozornost pri korištenju aluminijskih soli za koje se zna da su posebno učinkovite kao adjuvanti za jednokratno ili višekratno cijepljenje. Moguće oslobađanje aluminija može izazivati ​​druge patologije pripisane dobro poznatoj toksičnosti ovog metala.”

Neobična je činjenica u povijesti cijepljenja ta, da je aluminijev hidroksid jedini adjuvans odobren u cijelom svijetu, no njegov mehanizam djelovanja nije u potpunosti shvaćen, istraživanja se vode tek zadnjih 5 godina.

Jedan od načina na koji aluminijev hidroksid uzrokuje pojačanu imunološki odgovor je kroz aktiviranje inflamasoma u mijeloičnim stanicama, ključnih imunološko posredovanih aktivatora upalnog odgovora, za koje je poznato da izazivaju smrt stanica. Bez razumijevanja njegovog točnog mehanizma djelovanja, nemoguće je utvrditi u potpunosti njegov ​​rizik za zdravlje.


Prema novoj studiji, djeca do 6 mjeseci starosti dobivaju 14,7 – 49 puta više aluminija putem cjepiva nego što to FDA regulative za sigurnost dopuštaju

Prošle godine, izvješće objavljeno u časopisu “Current Medicinal Chemistry” pod nazivom “Aluminijski adjuvansi: jesu li sigurni?” podižu zabrinutost:


“Aluminij se eksperimentalno pokazao kao neurotoksin, a najčešće se koristi kao adjuvant u cjepivima. Unatoč gotovo 90 godina široko rasprostranjenih korištenja aluminijskih adjuvanta, medicinsko znanstveno razumijevanje njegovih mehanizama djelovanja je još uvijek izuzetno loše. Tu je također zabrinjavajući nedostatak podataka o toksikologiji i farmakokinetici tih spojeva. Unatoč tome, ideja da je aluminij u cjepivima siguran je općenito prihvaćena. Eksperimentalna istraživanja, međutim, jasno ukazuju da aluminijski adjuvansi imaju potencijal izazvanja ozbiljnih imunoloških poremećaja kod ljudi. Konkretno, aluminij u obliku adjuvanta nosi rizik za autoimune bolesti, dugoročnu upalu mozga i povezane neurološke komplikacije i tako mogu imati duboke negativne zdravstvene posljedice. Prema našem mišljenju, mogućnosti da koristi cjepiva mogu biti precijenjene kao i rizik od mogućih negativnih učinaka podcijenjen, nisu bile rigorozno evaluirane u medicinskoj i znanstvenoj zajednici.”

Druga studija objavljena 2011. u časopisu “Journal of Inorganic Biochemistry” navodi istraživanja o tabu temi – cjepivom induciranog autizma, s naglaskom na ključne uloge aluminijskih (Al) kemijskih aditiva kao neurotoksičnih agenasa:


“…..Djecu ne treba promatrati kao “male odrasle”, njihova jedinstvena fiziologija ih čini podložnijima toksičnim povredama, i ako izloženost aluminiju od samo nekoliko cjepiva može dovesti do kognitivnih oštećenja i autoimunih bolesti kod odraslih, nerazumno je pitanje hoće li trenutni pedijatrijski raspored cijepljenja, koji često sadrži 18 cjepiva s aluminijskim adjuvansima, biti siguran za djecu? Primjenom Hill kriterije za utvrđivanje uzročnosti između izloženosti i ishoda istraživano je može li izloženost aluminiju iz cjepiva pridonosi porastu učestalosti ASD-a (autistični spektar poremećaja) u zapadnom svijetu. Naši rezultati pokazuju da: djeca iz zemalja s najvećom učestalosti ASD-a imaju najveću izloženost aluminiju iz cjepiva, povećanje izloženosti Al adjuvansu značajno korelira s povećanjem učestalosti ASD-a u SAD-u, promatrano tijekom posljednja dva desetljeća, i postoji značajna korelacija između količine Al koju dobivaju predškolska djeca i tekuće učestalosti ASD-a u sedam zapadnih zemalja, osobito u dobi od tri do četiri mjeseca starosti. Primjena Hill kriterije za ove podatke pokazuje da korelacija između Al u cjepivima i ASD može biti uzročna. Budući da djeca predstavljaju dio stanovništva s najvećim rizikom od komplikacija nakon izlaganja aluminiju, strože ocjenjivanje sigurnosti aluminj adjuvanta se čini opravdano”

   Borba protiv aluminija


Izloženost aluminiju je zapravo nemoguće izbjeći, može se samo pokušati smanjiti izloženost, no postoji i nekoliko prirodnih tvari koje su pokazale zaštitni učinak protiv njegove toksičnosti.

Navedene su samo neke, uglavnom zbog znanstveno potvrđene učinkovitosti i dostupnosti, a to su:


Kurkuma - smanjuje neurotoksične učinke aluminija


Propolis - ima značajna zaštitna svojstva protiv aluminij – induciranih oštećenja jetre i reproduktivnog sustava


N – acetil cistein (NAC) - povećava proizvodnju glutationa, endogeno proizvedenog antioksidanta koji je od temeljne važnosti za stanično zdravlje. NAC smanjuje aluminij – inducirane kognitivne disfunkcije i ozljede na srcu 

Đumbir - štiti od aluminij kloridom induciranih reproduktivnih oštećenja


Vitamin E - smanjuje aluminij – inducirana oštećenja jetre


Vitamin C - smanjuje aluminij – inducirana oštećenja reproduktivnog sustava, te općenito smanjuje oksidativni stres u tijelu


Prof Exley, koji je proveo navedene studije o prisustvu aluminija u dječjim mliječnim formulama, je svoj ​​život posvetio proučavanju aluminija. On sugerira da se pomoću vode bogate silicijem tijelo može riješiti nagomilanog aluminija. Navodi da ispijanje vode bogate silicijem pomaže u izlučivanju aluminija putem urina.

Osim toga, tijelo se može efikasno očistiti i konzumacijom gline, od kojih najjače i najobuhvatnije djelovanje ima Pirofilit. Tu su i znojenje i sumporne kupke.



Napomena - izvorni članak je objavljen u Matrix World-u!





Lijekovi za krvni tlak udvostrucuju rizik od nastanka raka dojke




Ako ste žena i koristite kalcijeve blokatore kanala kao što su amlodipin ili nikardipin kako biste održavali razinu krvnog tlaka, riskirate razvoj raka dojke. Prema novoj studiji nedavno objavljenoj u časopisu JAMA interne medicine otkriveno je da su žene koje koriste takve lijekove 250% ugroženije rizikom od dobivanja nekih od najčešćih vrsta raka dojke u odnosu na ostale žene.

Doktor Christopher Li i njegovi kolege s Fred Hutchinson istraživačkog centra za rak u Seattleu su ovo saznali nakon što su ocijenili nekoliko grupa žena od kojih su neke bolovale od raka dojke i koje su dugi niz godina koristile kalcijeve blokatore. U odnosu na žene koje nisu koristile takve lijekove pokazalo se da su žene koje su ih koristile znatno ugroženije i da postoji veća vjerojatnost obolijevanja od duktalnog ili loboralnog raka dojke.


„Provjeravali smo ove lijekove jer osobe koje ih koriste za regulaciju njihovog krvnog tlaka ih obično koriste ostatak svojeg života“, rekao je doktor Li. „Postojali su određeni dokazi koji su ukazivali na to da neki od ovih antihipertenziva mogu biti povezani s rizikom od dobivanja raka dojke.“

Opservacijska studija je uključivala skoro 3000 žena od kojih je njima 905 bio dijagnosticiran duktalni rak dojke u razdoblju između 2000. i 2008. godine. 1055 je dijagnosticiran loboralni rak dojke dok je njih 891 služilo kao kontrolna skupina jer je bila riječ o ženama koje nisu oboljele. Među svim ženama, oko 40% iz svake grupe je uzimalo ili uzima kalcijeve blokatore kanala kako bi kontrolirale visoki krvni tlak.

Nakon analize stope korištenja lijekova među svim skupinama i nakon uspoređivanja tih podataka sa stopama raka dojke, istraživački je tim otkrio da su žene koje koriste kalcijeve blokatore kanala tijekom deset godina i duže za više od dvostruko ugroženije rizikom obolijevanja od raka dojke. Ovo se prevodi u izračun od 2,4 do 2,6 puta povišen rizik od razvoja karcinoma dojke kod žena koje koriste takve lijekove što je značajno povišen rizik. I dok ovi podaci nužno ne služe kao neoboriv dokaz da kalcijevi blokatori uzrokuju rak dojke, ovo šokantno otkriće ukazuje da milijarde izdanih recepata zaslužuju veću pažnju iz sigurnosnog stajališta.

„Određivanje veze između kalcijevih blokatora kanala s najčešćim vrstama karcinoma kod žena je važno kliničko i javno zdravstveno pitanje, osobito uz sve veću dostupnost alternativnih opcija koje upravljaju hipertenzijom“, rekao je doktor Li.


Blokatori kanala uključuju amlodipin (Norvasc, Diltiazem (Cardizem VA, Tiazac), Isradipin (DynaCirc CR), Nikardipin (Cardene SR), Nifedipin (Procardia, Adalat CC), Nizoldipin (Sular) i Verapamil (Calan, Verelan).

Iako točan mehanizam putem kojeg kalcijevi blokatori dovode do veće stope raka još uvijek nije u potpunosti jasan, istraživači vjeruju da bi to moglo biti povezano s načinom na koji lijekovi utječu na prirodnu sposobnost tijela da izaziva smrt stanica raka. Prema izvješćima, istraživači koji su upoznati s procesom kažu da ovi blokatori mogu povećati intrastanične razine kalcija što zauzvrat sprečava apoptozu stanica karcinoma. Ostali lijekovi za tlak, kao što su diuretici, beta blokatori i antagonisti angiotenzina II u studiji nisu bili povezani s povećanim rizikom raka dojke.




Liječenje Crohnove bolesti marihuanom



Gotovo polovica ispitanika jedne studije, koji su tijekom 8 tjedana redovno pušili marihuanu, su kao rezultat imali potpunu remisiju Chronove bolesti. Potaknuti ovim rezultatima, znanstvenici predlažu daljnja istraživanja s većim brojem osoba kao i s terapijom marihuanom koja ne uključuje pušenje.

Za potrebe ove studije, znanstvenici Medicinskog centra Meir, Izrael, ispitivali su 21 osobu s teškim stupnjem ove bolesti crijeva, koji nisu imali pozitivne reakcije na terapije steroidima, imunomodulatorima ili anti-TNF-α agensima. Ispitanike su podijelili u dvije skupine: 11-tero je dobilo jointove koje su pušili dva puta dnevno, a 10-tero je dobilo placebo smotak u kojem nije bilo traga kanabinoida.

Brojne znanstvene studije dokazuju učinkovitost marihuane kao lijeka, bilo da se konzumira sirova, kao ulje, inhaliranjem ili pušenjem

Jointovi marihuane su sadržavali 115 mg Δ9-tetrahidrokanabinol (THC), dok je placebo sadržavao cvijetove kanabisa iz kojeg je THC ekstrahiran. Aktivnost bolesti i laboratorijski testovi su evaluirani ​​tijekom 8 tjedana liječenja i dva tjedna nakon toga.

Potpuna remisija Crohnove bolesti zabilježena je kod 5 od 11 ispitanika (45%) u skupini pušača kanabisa i kod 1 od 10 u placebo skupini.

Ukupno je 10-tero od 11 pacijenata u skupini koja je uzimala kanabis prijavilo značajno smanjenje simptoma Crohnove bolesti, koji uključuju bol, proljev, umor i gubitak težine. Osim toga, prijavili su i poboljšan apetit i san.

Za razliku od marihuane, koja nema štetnih nuspojava, one su kod korištenja kortikosteroida koji se koriste za liječenje Crohnove bolesti vrlo žestoke; moguće su prekomjerne dlake na licu, nesanica, povišeni krvni tlak, osteoporoza i glaukom.

Često okarakterizirana kao autoimuna, Crohnova bolesti je u stvari stanje nedostatka imuniteta. Bolest uzrokuje kronični upalni poremećaj koji napada gastrointestinalni trakt, bilo gdje od usta do anusa. Simptomi bolesti su u rasponu od blage boli u trbuhu do težih slučajeva krvavih proljeva, mučnina, povraćanja, gubitka težine i groznice.
Chronova bolest najčešće zahvaća crijeva, no može se manifestirati na bilo kojem dijelu probavnog trakta, od usta do anusa

Ne postoji lijek za Crohnovu, međutim, različite metode su usmjerene na ograničavanje upale i održavanje bolesti u remisiji. Tretmani, kao i težina bolesti, ovise o osobi. Jednostavne promjene u prehrani su dovoljne za neke, dok je drugima potrebna invazivna kirurgija za uklanjanje zahvaćenih područja. Kortikosteroidi i drugi lijekovi su propisani za manje teške slučajeve.


Možemo zaključiti, čekajući neke nove studije s većim brojem učesnika, da se simptomi Chronove bolesti, kao i mnogih drugih, mogu ublažiti ili eliminirati uporabom marihuane, te prije nego li podlegnete predoziranju opasnim farmaceutskim lijekovima s teškim nuspojavama ili novom trendu sakaćenja ljudskog tijela, isprobajte lijek iz prirode – marihuanu.



Napomena: izvorni tekst je objavljen u Matrix Worldu!








Vitamin C ubija bakteriju uzročnika tuberkuloze




Znanstvenici medicinskog koledža Albert Einstein iz New Yorka slučajno su došli do otkrića da C vitamin ubija Mycobacterium tuberculosis, bakteriju koja uzrokuje tuberkulozu, dok su istraživali kako je ova bakterija postala otporna na lijek isoniazid. Ova bolest se do nedavno uspješno liječila antibioticima no razvija se sve više novih sojeve kao i otpornost na lijekove.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) zabilježila je gotovo 9 milijuna slučajeva tuberkuloze u svijetu u 2011. godini. Od toga, gotovo 1,5 milijuna ljudi je umrlo. Trenutno, procjenjuje se da 650.000 ljudi imaju MDR-TB (multi otporni soj na lijekove). Još gora je verzija XDR-TB (intenzivno otporni soj na lijekove), kojim je zaraženo gotovo 10% MDR-TB stanovništva.



Za potrebe ove studije, istraživači su dodali isoniazid i redukcijski agens (kemikalija koja reducira druge tvari) poznat kao cistein bakteriji u epruveti, da bi otkrili kako bakterija razvija otpornost na lijek.

Umjesto toga, tim je uspio ubiti kulturu, navodi u studiji glavni autor dr. William Jacobs, koji je rekao da je rezultat bio “potpuno neočekivan”. Zatim su zamijenili cistein u eksperimentu s drugim redukcijskim agensom – vitaminom C. To je također uništilo bakteriju.

Dr Jacobs izjavljuje:

“Još više iznenađuje … kada smo izbacili isoniazid i ostavili samo C vitamin, otkrili smo da vitamin C ubija TBC.”

Usljedilo je testiranje vitamina C na druge rezistentne sojeve TBC-a, s istim ishodom.

Jacobs je istaknuo da se učinak do sada demonstrirao samo u epruveti, i da nije poznato hoće li funkcionirati i na ljudima i koja bi doza mogla biti korisna. No napomenuo je također da prije ovog istraživanja ne bi ni pomislili na testiranja C vitamina i učinka na TBC kod ljudi.

Da bi opravdali studije na ljudima (in vivo) s vitaminom C za multi-rezistentnu bakteriju, znanstvenici su krenuli na utvrđivanje molekularnih razloga zašto vitamin C djeluje na bakteriju in vitro.

Za potrebe liječenja bilo kojih bolesti vitamin C ne smije biti Calcijum Askorbat jer može izazvati bubrežni kamen, a ne smije biti ni umjetno napravljena askorbinska kiselina (najjeftiniji masivno proizvedeni vitamin C). Vitamin OBAVEZNO mora biti u obliku sodijum askorbata (nartij askorbat).

Daljnjim istraživanjem, utvrđeno je da vitamin C izazva reakciju željeza da reagira s drugim molekulama, stvarajući reaktivni oblik kisika koji je djelovao na MDR-TB i XDR-TB sojeve, koji su inače otporni na antibiotike. Također su otkrili da bakterija nije mogla razviti otpornost na vitamin C.

Budući da sve više i više ljudi oboljelih od TBC-a razvija otpornost na najpotentnije lijekove poput isoniazida i rifampina, autori studije pozivaju na daljnja istraživanja mogućih uporaba vitamina C u liječenju TBC-a, ističući da je “jeftin, široko dostupan i vrlo siguran za uporabu.”

Također dodaju da bi ovu studiju trebalo uzeti u obzir budući da postoje sojevi bakterija tuberkuloze za koje ne postoje lijekovi, a u laboratoriju su vitaminom C uspjeli ubiti sve, čak i one najtvrdokornije.


 Zdrava osoba će u organizam unjeti dovoljno C vitamina konzumacijom bobičastog voća ili agruma. Organizam prirodnim vitaminom C uklanja infekcije, zaglađuje i pomlađuje tkivo te djeluje antioksidativno.

Odavno nam je poznato iznimno ljekovito djelovanje C vitamina i možemo se samo nadati da ova studija neće biti gurnuta pod tepih kao i mnoge druge koje ukazuju na ljekovitost prirodnih tvari, poput onog istraživanja dr. Fredericka Klennera koji je uspješno koristio vitamin C za liječenje dječje paralize ili poput rada dr. Tullia Simoncinija koji je koristio sodu bikarbonu za liječenje raka.





Nastanak raka dojke




   Što su BRCA1 i BRCA2 geni i kako se aktiviraju?

Nakon dugogodišnje rasprave o utjecaju genetike na stvaranje malignih bolesti, američka medicina je stvorila predodžbu o tome kako je najbolje preventivno odstraniti dojke kod svih žena koje su u obitelji imale pojavu raka dojke i naravno koje su nositeljice spomenutih gena.

No zapravo nitko ne spominje kako se ovi geni i njihov utjecaj epigenetički, „epi“ u stvari označava nešto što je izvan kontrole gena!

Da dobro ste pročitali iako žene mogu biti nositeljice BRCA1 i 2 gena oni će ostati RADNI i benigni sve dok se ne deaktiviraju nizom negativnih vanjskih čimbenika, naročito kemijskim okidačima poput parabena i drugih kancerogenih kemikalija koje se dodaju hrani, piću, odjeći i kozmetici, radioaktivnim izotopima koji se akumuliraju u tijelu ili stresom koji pak uzrokuje pozamašne kaskadne kemijske promjene u tijelu zahvaljujući kojima slabi naš imunološki sustav, zbog kojih prestaje rad kranijalnih živaca i naravno, čiji učinak uvelike mijenja sliku našeg endokrinog sustava.


   Što su otkrila istraživanja o kojima zagovornici preventivne mastektomije šute?

U istraživanju objavljenom u Journal of Nutritional Biochemistry otkriveno je kako prirodni spoj pod nazivom resveratrol ima ulogu u prevenciji deaktivacije BRCA1 gena. Zapravo ovaj gen ima ulogu obrane jer je zaslužan za obnavljanje i zacjeljivanje duplih zavojnica DNK.

Kada BRCA1 gen prestane s radom uništava se naša DNK, otkriveno je, također, da je kemijska deaktivacija BRCA1 gena najčešći i najveći uzročnik anomalija u funkcijama DNK. Uočeno je da anomalije u DNK najviše utječu na najosjetljivije žlijezde u ljudskom organizmu, poimenice; jajnike, mliječne žlijezde i testise, na taj način BRCA1 geni indirektno uzrokuju stvaranje raka.

Ironično je da je zbog svega otkrivenog BRCA1 gen proglašen zločincem za nastajanje raka dojki, dok se uopće ne objašnjava njegova zaštitna uloga, naravno o utjecajima iz okoliša se još manje govori, no na „sva zvona“ se predlaže preventivna mastektomija.

U studiji koja je objavljena 2003., godine jasno se pokazuje kako samo 6,6% pacijenata (muških i ženskih) s rakom dojke, imaju anomalije u funkcijama BRCA1 gena, no svi ljudi s BRCA1 i BRCA2 genima su podložni ksenobiološkim (nepridornim) kemikalijama i radijaciji!


   Prirodni sastojci koji sprječavaju malignost BRCA1 gena

U biti BRCA1 gen omogućava stvaranje proteina unutar stanične DNK s kojima se ista zacjeljuje nakon doticaja s ksenobiološkim i petrokemisjkim spojevima. Ovi spojevi najviše uništavaju stanične kromosome, što pak uništava ili stvara anomalije u staničnoj diobi i prirodnoj obnovi organizma.

Studije su otkrile kako se prirodni resveratrol nalazi u:


GROŽĐU

ČOKOLADI

KIKIRIKIJU

Osim utjecaja na BRCA gene, resveratrol deaktivira utjecaj najjačih toksičnih kemikalija iz okoliša poput TCDD-ja (tetrachlorodibenzo-p-dioxin – spoja iz roda dioksina) koji je najčešći uzročnik urođenih defekata kod djece, nastanka raka, imunoloških poremećaja i bolesti, oštećenja jetara i poremećaja u endokrinom sustavu, također je otkriveno da TCDD najčešće dolazi do nas putem prehrane, pa čak kroz majčino mlijeko.

Resveratrol je samo jedan od prirodnih spojeva koji su u stanju spriječiti epigenetičke anomalije i koji štite našu DNK i gene.

Kurkumim – primarni polifenol u začinu kurkume je iznimno moćno oružje u ratu protiv raka dojke, istraživanja su otkrila kako kurkumin ostvaruje prirodnu apoptozu (samoubojstvo) stanica raka dojke te da je trostruko opasan za mutirane stanice, a da pri tome ne dotiče zdravo tkivo.



Za sada je poznato 249 prirodnih spojeva koji – kako su zaključili znanstvenici – onemogućavaju stvaranje raka dojki ili ga uništavaju bez obzira na stadij.

Spomenimo neke:

Sjemenke lana

Sjemenke marelice (kajsije)

Askorbinska kiselina – prirodni vitamin C

Prirodni vitamin D

Q10

Riboflavin

Nijacin

Maslinovo ulje

Riblje ulje i Omega 3

Ulje lana

Ulje konoplje

Ananas i bromalin

Zeleni čaj

Kvercetin

Aronija

Jod

Ginseng

Soda bikarbona

Tibikus – Japanski vodeni kristali ili vodeni kefir – probiotik

Kombucha – probiotik

Kava

Kokosovo ulje i mast

Folna kiselina

Melatonin i pravilno spavanje

Magnezij



S iznimnim interesom ćemo pratiti nova istraživanja na ovom polju, jer smatramo kako se istina treba znati, iskreno se nadamo da se edukacijom može promijeniti i smanjiti stopa mortaliteta kod svih vrsta raka, ponajviše raka dojke i raka pluća.




Bespotrebna liječenja raka




   Milijuni ljudi bespotrebno liječeni zbog raka kojeg nisu imali

Američki Nacionalni institut za kancerogena oboljenja je objavio kako su se u 40-to godišnjem „ratu protiv raka“ borili protiv neshvaćenog neprijatelja, koji u mnogim slučajevima nije predstavljao nikakvu prijetnju po zdravlje pacijenata. Nakon ovakve izjave, najbogatijeg medicinskog instituta na svijetu, mi se pitamo, koliko je otrovanih, unakaženih i sprženih ljudi na svijetu krivo „liječeno protiv raka“ kojeg nisu imali i tko će za to platiti?

Kada smo pisali o tome koliko je opasna mamografija, pobornici plačeničke znanosti i propagande su nas prozivali nazadnjacima koji umjesto u ginekologa moraju ići u šamana. Kada smo otkrili informacije da mamografija stvara epidemiju pogrešno dijagnosticiranog raka dojke, dobili smo još žešće kritike.

No vrijeme je da konačno otvorimo oči i vidimo koliko se s nama i našim razmišljanjem manipulira zbog čistog profita.


Pacijentica nakon operacije potpune mastektomije ili amputacije dojke, broj žena kojima je krivo dijagnosticiran rak i koje su prošle kroz nepotrebnu mastektomiju, se samo u SAD-u popeo na nekoliku milijuna

NCI ili National Cancer Insitute je jedan od najbogatijih medicinskih institucija u svijetu, koja je do sada potrošila desetke milijardi dolara na istraživanja kancerogenih bolesti. Naputci o testiranjima, istraživanjima, kliničke studije, tretmani protiv raka, promoviranje novih kemoterapija, citostatika, dijagnostičkih tretmana i skeniranja su samo dio „posla“ koje je ovaj institut obavio u zadnjih 40 godina. NCI je postao najmoćniji zagovaratelj farmakoloških tretmana (otrova) i najveći kritičar alternativnih nepatnetiranih prirodnih lijekova u borbi protiv raka. Zahvaljujući globalnom utjecaju NCI-ja sve moderne zemlje su preuzele njihovu politiku i način u navodnoj „borbi“ protiv raka.


Rezultati takve politike su više nego li očigledni, unatoč stalnim velikim i skupim znanstvenim istraživanjima, NCI nije pronašao niti jedan jedini uspješan način liječenja raka, dok diljem planete ljudi koji se podvrgavaju njihovim tretmanima i dalje umiru od raka.

   Slučaj koji se činio iznimka

Krajem 2012. godine smo izvijestili o slučaju liječnika Iana Patersona koji je napravio više od tisuću mastektomija – uklanjanja dojki na ženama i nekoliko stotina lumpektomija  – djelomičnog uklanjanja tkiva na prsima muškaraca i žena, svi ti pothvati bi bili obična medicinska statistika, da Paterson nije izigravao „mesara“ na ljudima koji uopće nisu imali rak i koji nisu trebali prolaziti kroz operacije čije će fizičke i psihičke ožiljke nositi cijeli život, s druge strane njegovi pacijenti koji su imali rak su dobivali zahvate koji su bili neodgovarajući i ilegalni.

Među Patersonovim žrtvama se nalazi preko 450 žena koje su prošle kroz pakao mastektomije i lumpektomije iako su bile potpuno zdrave. Paterson je na ženama čak izvršavao biopsiju, tvrdeći da su upale i ciste tumori koji se trebaju odmah ukloniti, žene je podvrgavao uklanjanju dojki ili dijelova dojki iako su se ciste i upale mogle liječiti običnim antibioticima.


Ovaj „liječnik“ je napravio parcijalnu mastektomiju ( CSM ) na 700 žena koje su imale tumore u dojkama no ta tehnika je zabranjena još 2007. godine, da pojasnimo s CSM-om se ostavljaju velike količine tkiva mliječnih žlijezdi i okolnog tkiva na kojima se nalazio tumor, što je uvelike omogućava povratak raka i naknadne postoperatvne komplikacije. The Guradian je otkrio kako je Paterson napravio zadnju CSM 2010. godine, no izgleda da Patersona uopće nije brinulo očigledno kršenje zakona.

Paterson je također dobio tužbe od preko 100 muškaraca koji su preživjeli lumpektomiju iako im ona nije bila potrebna.

Isprva se činilo kako je ovaj slučaj djelo potpunog luđaka koji je samo mislio na zaradu, no nakon izvješća NCI-ja postalo je jasno da postoji pandemija liječnika s Patersonovim simptomima.

   Istina izlazi na vidjelo

Nakon sve većih i glasnijih kritika o “liječenju” raka, neuspjelim i toksičnim lijekovima, nakon brojnih suspenzija ginekologa, onkologa i kirurga u javnost su procurile znanstvene potvrde kako su neke vrste „raka dojke“ – zbog kojih su se mnoge žene podvrgle strašnim mastektomijama – potpunoj kirurškoj amputaciji jedne ili obije dojke – obične benigne lezije to jest duktalni karcinom in situ (DCIS).


Zračenje je samo jedan od iznimno opasnih procedura s kojim se se morali suočiti ljudi s krivo dijagnosticiranim rakom dojke ili prostate

Također su se javnosti sve više počele objelodanjivati znanstvene i kliničke studije u kojima se otkriva kako su zapravo skeniranja za otkrivanje raka iznimno kancerogena te da predstavljaju dodatni razlog za nastanak takvih i sličnih bolesti.


   Što je DCIS?

Zvanična onkologija je smatrala kako se duktalni karcinom in situ (duktalni Carcinoma in situ) ili DCIS pojavljuje u 20% svih karcinoma dojke, te u 80% slučajeva svih neinfiltrirajućih in situ vrsta raka. DCIS obuhvaća anomalije na rastu stanica koje se stvaraju u epitelu malih i srednjih mliječnih kanalića. Takve anomalije su oblikovane u različitim formama; komedo, solidnima ili kribriformnima, mikropapilarnima i papilarnima. Onkologija ih je do sada poistovjećivala s vrstama raka koje imaju 30-50% mogućnosti postati invazivni. Naša medicina je sve do sada za DCIS preporučala samo dva ekstremna tretmana, jedan je mastektomija (potpuno odstranjenje dojke) s limfondektomijom ili poštedna operacija, široka ekscezija s obaveznim zračenjem.


Liječnici su do sada uglavnom bez ikakve milosti i revizije stavova, trovali i mutilirali žene neposredno u predmenopauzalnoj i menopauzalnoj dobi, tvrdeći, naravno sasvim pogrešno, kako se kod 43% žena u dobi od 40-49 godina pojavljuje neki oblik DCIS-a koji se treba uništiti jer je u pitanju rak, dok se kod žena u dobi od 30-39 godina, s određenom BIRCA genetikom DCIS pojavljuje u čak 92%. Nenormalna percepcija i želja za zaradom je od svih žena stvarala potencijalne pacijente, naravno pored propagande se stvarao i strah, i želja za sve češćim i abrazivnijim pregledima i skeniranjima.

   Zla industrija zastrašivanja, zračenja i laganja

Popularna skeniranja u svrhu ranog otkrivanja kancerogenih oboljenja su samo u SAD-u stvorila pandemiju netočne dijagnoze postojanja raka na milijun i tristo tisuća žena u zadnjih 30 godina. Sve te jadne žene su se liječile protiv raka iako ga nisu imale.

Nemojte misliti kako je to problem s kojim se isključivo mora pačati SAD. U švedskoj studiji u kojoj je učestvovalo 60 tisuća žena, na 70% učesnica je mamografijom dijagnosticiran rak, no nakon dodatnog istraživanja i bolnih biopsija, otkrilo se kako te žene uopće nisu imale rak. Dakle riječ je o sudbinama 42 tisuće žena, iz jedne jedine zemlje koja ima nešto više od četiri i pol milijuna žena.


U izvješću NCI-ja koje je izašlo na web stranici JAMA, postaje jasno da se laži više ne mogu tolerirati te da ovom institutu nije preostalo ništa drugi nego li priznati pogreške, koje su desetljećima radili evo najvažnijih zaključaka izvješća:

„Milijunima žena u SAD-u je dijagnosticiran DCIS (duktalni karcinom dojki in situ), u istom vremenu je milijunima muškaraca SAD-a dijagnosticiran HGPIN (High grade prostatic intraephitelial neoplasia ili visoko rizična interepitelna naoplazija prostate) to jest vrsta raka prostate.

Svi ti ljudi su se liječili protiv raka, iako u stvari nisu imali kancerogena oboljenja. Oni bi sada trebali biti zvanično klasificirani kao „žrtve“ iatrogeneze (nepotrebne medikalizacije i bespotrebnih operativnih zahvata).“


Smatramo kako bi sve te žene i muškarci trebali bi tražiti puni povrat novca za skupe bespotrebne tretmane, eventualna sakaćenja i amputacije, te bi trebali tražiti odštetu za duševnu i tjelesnu bol i očigledno ugrožavanje njihova zdravlja.


Djelomična mastektomija na lijevoj dojci i poptuna mastektomija na desnoj dojci. Užasna procedura koju su morale izdržati mnoge žene koje u stvari nisu imale rak

Svi oni koji se bave dijagnostikom kancerogenih oboljenja bi trebali u potpunosti revidirati način na koji to rade, javnost bi se trebala obavijestiti i o navodnim preventivnim tretmanima, poput onih najagresivnijih – preventivne mastektomije dojki kod žena, naročito ako se uzme u obzir koliko malo i često pogrešno „znamo“ o nastanku raka i epigenetičkim okidačima za nastajanje istih.

Green Med Info tvrdi da u SAD-u trenutačno preko 50% žena ide na redovite godišnje mamografije, na takav način se stvara horda bolesnica, koje to u stvari nisu.


Na kraju trebalo bi se s posebnom pažnjom zapitati koja je uloga svih mogućih promotora programa koji navodno podižu svjesnost o nastanku raka, te također upućuju na česte i bespotrebne mamografije i preglede, s ogromnim zalaganjem za upotrebu farmakoloških preparata koji su se pokazali kao krajnji otrovi i gotovo sigurna karta „za vječna lovišta“?

Medscape je između ostaloga jasno dao na znanje koliko su veliki problemi u današnjoj onkologiji:

„Onkologija u SAD-u treba izvršiti brojne reforme i preustroj, naročito bi trebala prestati s konstantnim porastom krivo dijagnosticiranih kancerogenih oboljenja, grupa liječnika i znanstvenika koji su godinama bili ušutkivani od strane NCI-ja zbog ukazivanja na krive dijagnoze i preveliku upotrebu lijekova na pacijentima, ta ista grupa liječnika sada dobiva određeno priznanje od strane iste institucije koja ih je prije sankcionirala.“

Ti liječnici i znanstvenici upućuju na najveće pogreške u dijagnosticiranju raka dojke i prostate i smatraju kako se predmaligna stanja više ne smiju smatrati rakom niti se smiju tako liječiti.

Medscape se dugo vremena zalagao za istinu, u jednom od njihovih tekstova stoji:


„Umjesto pogrešaka koje smo godinama trpjeli, predmaligna stanja bi se trebala klasificirati pravilnijim imenima, kao na primjer; IDLE (indolent lesions of epithelial origin – indolentne lezije epitelnog podrijetla).“

29.07.2013., NCI je konačno prihvatila takva stanovišta i objavila ih na JAMI.

Green Med Info također napominje kako tradicionalne medicinske metode „otkrivanja i liječenja raka“ zapravo stvaraju maligne pojave kroz skeniranja, dok se s klasičnim farmakološkim liječenjima, i radiološkim zračenjem od benignih stanica, cisti ili predtumornih stanja stvaraju iznimno opasne maligne kancerogene stanice. Kalifornijsko sveučilište u Los Angelesu je to i dokazalo kroz znanstvena istraživanja, a izvode iz njihove znanstvene studije smo i preveli. Ne samo da zračenje uvjetuje stvaranje 30 puta više malignih stanica, već citostatici ubijaju zdrave stanice i u potpunosti uništavaju imunološki sustav ljudskog bića.


Bez obzira na veliku propagandnu pompu oko mamografije i njene navodne preciznosti i točnosti, sve je više pokazatelja kako je u pitanju zavaravanje ljudi i njihovo laganje s većinsko stopom pogrešnih dijagnoza. Mamografija inače zrači 1000 jače od običnog rengena

Osim toga znanstvena istraživanja su otkrila kako svi mi imamo stanice raka u tijelu, no one su malobrojne te ih klasični načine detekcije ne mogu otkriti, obično mini tumori i predtumorna stanja sami nestaju i mi se sami izlječujemo. Čak što više otkriveno je kako su kancerogena stanja arhaični program opstanka koji se nalazi u našem tijelu, problem nastaje zbog toga što je danas naš okoliš prezasićen radijacijom i drugim vrstama zračenja iz različitih izvora, a na ta zračenja mi nismo navikli niti smo se evolucijski uspjeli izvježbati protiv takve toksičnosti iz okoliša.


   Potpuno pogrešna percepcija

Kad god pomislimo na rak, u nama se pojavi jasna doza straha i zabrinutosti, ne samo zbog toga što medicina nema adekvatne lijekove, već i zbog toga što su nas učili kako kancerogena oboljenja uvijek imaju zadatu rutu širenja bolesti, dok s druge strane medicina ne može predvidjeti brzinu metastaziranja i eventualni životni vijek bolesnika, dakle kondicionirani smo da je medicina bespomoćna po pitanju kancerogenih oboljenja i da su ishodi po bolesnike najčešće pogubni.

No, u tekstu koji je objavio NCI stoji slijedeće:


„Riječ „rak“ često u nama budi osjećaj da se radi o neumitnom smrtno opasnom procesu, pa ipak kancerogena oboljenja su heterogena i mogu pratiti različite i potpuno dijametralno oprečne procese. Ne preobražuju se sve vrste raka u metastaze i smrt, već se često pretvaraju u indolentna stanja koja ne stvaraju ikakve probleme tijekom cijelog životnog vijeka ljudskog bića.“

Svake godine u SAD-u se DCIS dijagnosticira na 60 tisuća žena, dijagnoza je toliko traumatična da čak i nakon što saznaju da je u pitanju lažna dijagnoza, one pate od snažnih depresija u periodu od čak tri godine. S druge strane na milijune žena u SAD-u nikada nisu saznale da im je rak krivo dijagnosticiran, takve nesretnice su prošle kroz mučenja poput lumpektomije, radijacije, kemoterapije i/ili mastektomije, a da im nitko nikada nije rekao kako su nasamarene te da su nekada bile zdrave i cijele, a da zbog medicine to više nisu.

Bojimo se da je širom svijeta slična situacija, bojimo se da su i u našoj zemlji, mnoge žene imale istu nesretnu sudbinu. Nama ne preostaje ništa drugo već da se educiramo kako bi eventualno izbjegli takve životne tragedije.

Podijelite ovaj tekst, možda spasite barem jedno ljudsko biće od lažne dijagnoze i sakaćenja.







Dobrobiti sumpora i sumporne vode za ljudsko tijelo



Sumpor, ljudima bitan vitalni sastojak triju aminokiselina, je mineral koji se prirodno pojavljuje u blizini izvora i vulkanskih formacija. Sumporna voda, bilo izravno dobivena iz prirodnog izvora ili stvorena otapanjem sulfata u vodi, je alternativni izbor za liječenje bolesti koje variraju u rasponu od artritisa do akni i nudi brojne pogodnosti za poboljšanje zdravlja.

Nažalost, sumpor je kao važan nutritijent zaboravljen tijekom posljednjih desetljeća no on je još uvijek vrlo važan element neophodan za održavanje zdravlja i prevenciju kroničnih bolesti kao što je, primjerice, metabolički sindrom. Šokantno, ali preporučena dnevna količina ne postoji unatoč činjenici da je riječ o elementu koji osmi po redu najuobičajeniji element u ljudskom tijelu. Sumpor je prirodni sastojak tjelesnih stanica i mineral je koji se nalazi koncentriran u keratinu i kolagenu koji su važni za zdravlje kože, noktiju, kose, kostiju i zglobova.


Je li slučajnost to što su u Grčkoj, Italiji i Japanu, zemljama koje su najveći dobavljači sumpora u svijetu, najniže stope srčanih bolesti, pretilosti i povećane dugovječnosti na planetu? Možda i nije. Iznimno niske stope depresije, pretilosti, dijabetesa i srčanih bolesti kod Islanđana se mogu pripisati nizu vulkana koji su stvorili taj otok i čije erupcije povremeno tlo prekrivaju vulkanskim kamenjem koje sadrži sumpor.

Nekada se smatralo da je prehrana ono što Islanđane štiti od kroničnih bolesti zbog visokog unosa ribe. No, čini se da ova teorija ne drži vodu jer Islanđani koji se presele u Kanadu i koji i dalje jedu ribu više nemaju niske stope obolijevanja. Čini se da je islandsko tlo koje je neobično bogato sumporom ono što igra ključnu ulogu.

Sumpor je važan za mnoge tjelesne biološke procese, uključujući i metabolizam. Bez dostatne količine sumpora, metabolizam glukoze postaje neispravan, a mišićne i masne stanice se oštećuju kao posljedica netolerancije na glukozu. Nedostatak sumpora na ovaj način može dovesti do raznih koštanih i mišićnih poremećaja koji odgovaraju upalama i boli. Oslabljeni metabolizam glukoze koji je rezultat nedovoljne količine sumpora je upleten kao čimbenik u pretilosti i opasnom zdravstvenom stanju poznatom pod nazivom metabolički sindrom jer je jedan od načina na koji tijelo kompenzira neispravan metabolizam glukoze – debljanje.

Kada se nedostatak sumpora pojavi unutar konteksta posne ishrane, problem postaje ozbiljniji jer se dodatni izvori glukoze prisutni u posnoj ishrani u obliku ugljikohidrata pretvaraju u masti pa čak i gore – otpuštaju se u krvotok u obliku triglicerida kao gorivo za oštećene i upaljene mišićne stanice.

Analiza minerala prisutnih u stanicama pacijenata oboljelih od Alzheimerove bolesti otkriva praktički nepostojanje sumpora u odnosu na zdrave osobe. Neka su istraživanja indicirala da obrat stanja u kojem postoji manjak sumpora ne samo da sprečava ili zaustavlja ozbiljne bolesti nego i obrće stanje ukoliko se pacijent nalazi u početnoj fazi oboljenja.


No, koji su mogući izvori sumpora i postoje li dodatne beneficije koje pruža sumpor? Kada je nezaštićena koža izložena suncu, ona sintetizira vitamin D3 sulfat. Iako se vitamin D3 inače smatra topivim u masti, vitamin D3 sulfat je oblik vitamina koji je topiv u vodi. Ovo omogućava ovoj vrsti vitamina D da slobodno putuje krvotokom.

Potrebno je napomenuti da vitamin D3 u prehrani nije jednak vitaminu D3 koji se dobiva iz sunca i ne može se smatrati adekvatnom zamjenom. Koža izložena suncu stvara i velike količine kolesterol sulfata. Dakle, sunce može tijelu pružiti sumpor u obliku vitamina D3 sulfata i kolesterol sulfata.

Jednostavan način za osiguravanje dovoljne količine je često, ali oprezno izlaganje sunčevoj svjetlosti bez zaštitne kreme. Drugi način unosa je konzumacija jaja. Dok mnoge biljne namirnice kao što su luk, češnjak i kupus sadrže sumpor, te su količine niske (osim ukoliko biljke nisu uzgojene u tlu bogatom sumporom).

Također, postoje i prirodni izvori sumporne vode u blizini vulkana. Sumpor takvoj vodi daje mliječno bijelu do smeđu boju i izrazito jedak miris. Kao što je već spomenuto, sumpor pomaže pri liječenju mnogih bolesti, osobito onih vezanih uz kožu i kosti:

EKCEM - Sumporna voda umiruje ekcem i druge osipe koje karakterizira crvenilo, svrbež i upala. On je čest sastojak krema protiv pelenskog osipa i svrbeža uzrokovanog otrovnim bršljanom. Sumpor je tijelu potreban kako bi ono proizvelo i održavalo razinu kolagena koji sloj derme ispod kože održava čvrstim i elastičnim.


AKNE - Sumpor je također uobičajeni sastojak sapuna i medicinskih krema proizvedenih kako bi liječile akne. Sumpor se primjenjuje lokalno na kožu kako bi pomogao pri isušivanju viška sebuma i povećao guljenje ili piling kože. To pomaže pri odčepljivanju pora i smanjenju akni te smanjenju pigmentiranih ožiljaka od akni.

ARTRITIS - Namakanje u sumpornoj vodi može ublažiti upalu, naticanje i bolove u zglobovima uzrokovane artritisom i reumom. Ovo namakanje je terapijsko jer pomaže pri obnovi hrskavice i sinovijalne tekućine koja se nalazi u zglobovima. Kod osoba oboljelih od artritisa bi razine sumpora u tijelu mogle biti smanjene.

BOL U LEĐIMA, VRATU I RAMENIMA - Namakanje u sumpornoj vodi je također dobro i za ovu vrstu tegoba. Sumporni minerali ulaze kroz pore na koži i smiruju upalu mišića te liječe zglobove i kosti.

DETOKSIKACIJA TIJELA - Sumporna je voda korisna pri čišćenju tijela od otrova. Hidroterapija koja sadrži sumpornu vodu opušta tijelo, pojačava znojenje a može i pomoći pri liječenju respiratornih problema kao što su astma i bronhitis. Hrana bogata sumporom, kao što su luk i kupus, pomaže pri čišćenju toksina iz tijela, a kupanje u sumpornoj vodi ima sličan učinak jer se minerali upijaju kroz kožu.

Uz navedeno, namakanje u sumpornoj vodi je učinkovit način ublažavanja boli uzrokovane hemoroidima. Ostale bolesti koje ova voda ublažava su probavne smetnje, poput refluksa kiseline, predmenstrualni problemi, povišene razine kolesterola i visoki krvni tlak.






Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...