Apokalipsa zdravlja: siječnja 2013

NE cijepite svoje dijete!



Istraživanje: cijepljena djeca su do 5 puta sklonija bolestima od necijepljene

Istraživanje iz Njemačke, a koje se još uvijek provodi, usporedbom stopa bolesti kod cijepljene i necijepljene djece ukazuje na prilično jasne razlike između ove dvije skupine kad su u pitanju oboljevanja. Prema ovim podacima, djeca koja su cijepljena prema službenim vladinim rasporedima cijepljenja imaju i do pet puta više šansi od obolijevanja za razliku od djece koja su razvila vlastiti imunološki sustav, naravno bez cjepiva.

Podaci se prikupljaju putem interneta popunjavanjem upitnika od strane roditelja necijepljene djece pod pokroviteljstvom grupe Vaccine Injury i Andreasa Bachmaira, njemačkog praktičara klasične homeopatije.



NYR natural news  navodi da je ovo neovisna studija koja nije sponzorirana od strane bilo koje udruge ili državne zdravstvene organizacije s političkim i financijskim interesima. Bachmair se oslanja na Google oglase i prihode od donacija.

Za usporedbu se uzimaju podaci njemačke KiGGS studije, a prema zahtjevu roditelja počeli su prikupljati i online podaci roditelja čija su djeca cijepljena kako bi se točnije usporedilo s necijepljenom djecom.

Prema Bachmairu i njegovim pristašama, roditelji necijepljene djece su očito zabrinuti zdravstvenim rizicima cjepiva, te je više vjerojatno da će napraviti drugi, zdraviji izbor poput hranjenja svoje djece puno boljom prehranom i korištenjem prirodnih lijekova. To može uvesti neke pristranosti u rezultatima, no brojke su ipak zapanjujuće.

Kako prenosi Natural News  preliminarni rezultati studije su objavljeni u rujnu 2011., kada je anketa sadržavala podatke od oko 8.000 necijepljene djece, a taj broj i dalje raste. Uspoređivaju se ukupne stope oboljenja u odnosu na stope oboljenja u općoj populaciji, od kojih je velika većina cijepljena. I u svakoj pojedinoj kategoriji bolesti, necijepljena djeca su prošla daleko bolje od cijepljene djece u smislu učestalosti i ozbiljnosti bolesti. Drugim riječima, dokazi pokazuju da su cjepiva nisu ni učinkovita ni sigurna.

Prikaz prikupljenih rezultata oboljevanja kod cijepljene i necijepljene djece. Crvena boja prikazuje stopu oboljevanja necijepljene djece, a plava boja cijepljene

“Niti jedna studija, koja proučava zdravstvene ishode uzrokovane ubrzanim rasporedom cijepljenja, te komparira rezultate cijepljenih osoba u odnosu na necijepljene, nikada nije provedena u SAD-u od strane CDC ili bilo koje druge agencije u prošlih 50 godina ili više.”, napisao je o istraživanju Louis Rain 2011. za Health Freedom Alliance.

Prema prikupljenim podacima, između ostalog cijepljena djeca imaju dva puta više šanse da razviju neurodermatitis, kao i migrene u odnosu na necijepljenu djecu. Osim toga još je uočljivija razlika kod ove dvije skupine kad su u pitanju astma i kronični bronhitis. Tako cijepljena djeca imaju 8 puta više šanse da obole od ovih bolesti za razliku od necijepljenih. Cijepljena djece će također imati tri puta veću vjerovatnost od razvoja hiperaktivnosti, a imaju čak 17 puta veću vjerovatnost za razvoj oboljenja štitne žlijezde. Istraživanje je do sada obuhvatilo podatke 11789 učesnika, a sve podatke kao i grafikone iz ove studije možete pogledati ovdje.

Najjači dokaz o vezi između cjepiva i razvoja autizma se može naći upravo u rezultatima iz ove studije. Prema prikupljenim podacima iz 2011., samo je 4 od 8000 necijepljene djece imalo autizam, što je samo pola posto ukupnog stanovništva. Stopa autizma u općoj populaciji, prema tablicama njemačke KiGGS studije koja se koristi za usporedbu, iznosi oko 1,1 %.

To znači da cijepljena djeca imaju oko 2,5 puta veću vjerojatnost za razvoj autizma u odnosu na necijepljenu djecu. Ovo je šokantno otkriće s obzirom na medicinsko poricanje bilo kakve povezanosti između cjepiva i autizma.


Iako ova korelacija ne uključuje nužno uzročnost, ukupna razlika u stopama obolijevanja između cijepljene i necijepljene djece u najmanju ruku ukazuje na vrlo čvrstu vezu koja se ne može odbiti ili odbaciti. Jednostavno, podaci i dalje pokazuju puno veće stope bolesti među cijepljenom djecom u odnosu na necijepljenu djecu.

U Apokalipsi zdravlja sam više puta pisao o vezi između cjepiva i razvoja raznih bolesti, o njihovoj kontaminiranosti živom i aluminijom, te o njihovoj nepotrebnosti. Podržavam provođenje ovakve studije koja je zapravo trebala biti provedena od strane vladinih regulatornih tijela, no sumnjam da će ikada biti provedene. Nakon alarmantnog povećanja oboljenja kod djece koja su usko povezana sa sastojcima u cjepivima te sa sve većim brojem cjepiva koja djeca primaju, bilo bi krajnje vrijeme da se sumiraju svi učinci cijepljenja te da se revidira uloga cjepiva kao faktora imunizacije, i da se dozvoli roditeljima da sami imaju pravo odabrati da li će njihova djeca biti cijepljena ili ne.




Rak dojke može nestati bez lijekova



Kada žena boluje od raka dojke, često čujemo da se ona „bori“ protiv bolesti i da je njezin cilj ubijanje malignih stanica (putem kemikalija i zračenja) i da ih operacijom uklanja iz tijela. No, možda postoji drugi način rješavanja raka dojke. Ključ? Pomaganje kancerogenim stanicama da se vrate u normalno stanje.

To nije u potpunosti nova zamisao. Studija, objavljena u Arhivima interne medicine, otkriva da je u nekim slučajevima rakova dojke tijelo izliječilo samo sebe. Istraživači su zaključili da će se određeni malignomi u dojkama vjerojatno spontano povući i ako nisu otkriveni mamografijom i liječeni.


Postoje dokazi sa Sveučilišta Kalifornija, Berkeley i Lawrence Berkeley nacionalnog laboratorija da se maligne matične stanice mogu dovesti na stazu normalnog rasta bez korištenja kemikalija ili lijekova. Nalazi, koje su istraživači objavili nedavno na godišnjem sastanku Američke udruge za staničnu biologiju u San Franciscu, po prvi puta otkrivaju da same mehaničke sile mogu obrnuti i zaustaviti nekontrolirani rast kancerogenih stanica. Štoviše, kancerogene se stanice mogu vratiti u normalno stanje čak i ako genetske mutacije odgovorne za pokretanje malignoma ne nestanu.

Tijekom reproduktivnog života žene, tkivo dojke kontinuirano rate, smanjuje se i mijenja na vrlo reguliran način. Kada se taj proces poremeti, rast postaje abnormalan. Iako su genetske mutacije klasično objašnjenje razlika između zdravih i malignih stanica, one ne čine jedini uzrok jer će maligne stanice koje se tretiraju određenim lijekovima izrasti u organizirane acinuse (sferne strukture koje se nalaze u središtu tkiva dojke, a koje izlučuju mlijeko)koji su vrlo slični zdravima iako genetski ostaju maligni. To pokazuje da maligne stanice ne „zaborave“ u potpunosti kako da budu zdrave jer se mogu navesti na uobičajeni program rasta uz prave signale, prema riječima dr. Venugopalana.

Dakle, što su istraživači učinili kako bi se kancerogene stanice vratile u normalno stanje? Oni su ih doslovce iscijedili. Točnije, pokazali su da mehanički stisak proveden nad kancerogenim stanicama njih čini da ponovo izgledaju poput normalnih i zdravih stanica.


Za svoju su studiju stavili maligne epitelne stanice dojke u otopinu nalik želatini. Stanice su ubrizgane u komore napravljene od fleksibilnog silikona što je istraživačima omogućilo primjenu tlačne sile nad kancerogenim stanicama u ranom stupnju njihovog razvoja. Istraživači su tijekom nekoliko dana koristili mikroskopiju s vremenskim tokom kako bi pokazali da tlačenje u ranom stupnju potiče promjene u malignim stanicama što im je dalo karakterne oznake normalnog staničnog razvoja. Međutim, kada su dodali lijek koji blokira E-kadherin, transmembranski protein koji pomaže stanicama da se skladno odnose prema svojim susjedima, tlačenje je izgubilo sav svoj učinak, a stanice su se vratile u svoj neorganiziran maligni izgled.


„Ljudi su stoljećima znali da fizičke sile mogu utjecati na naša tijela,“ izjavio je za tisak Gautham Venugopalan, koji je ove eksperimente proveo kao dio njegove nedavno dovršene doktorske disertacije na Berkleyu. „Kada podižemo utege, naši se mišići povećavaju. Gravitacijska sila je ključna za održavanje jačine naših kostiju. Ovdje pokazujemo da fizička sila može igrati ulogu u rastu – i obrtanju – kancerogenih stanica.“

Istraživači nužno ne predlažu razvoj tlačnih grudnjaka kao sredstvo liječenja raka dojke. „Tlačenje vjerojatno nije liječenje,“ rekao je glavni istraživač Daniel Fletcher, profesor bioinženjeringa s Berkeleya i fakultativni znanstvenik u laboratoriju Berkeley. Međutim, nalazi su izuzetno važni jer pokazuju da se stanice raka, u neku ruku, mogu rehabilitirati i vratiti u normalno stanje.


„Maligne stanice nisu u potpunosti zaboravile kako da budu zdrave; potrebni su im samo pravi signali koji će ih voditi na putu zdravog rasta,“ zaključio je Venugopalan.




Napomena: Izvorni članak izašao je u Matrix World-u!





Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...