Apokalipsa zdravlja: ožujka 2013

Kokosovo ulje - naš saveznik



   Super hrana protiv super bakterija, virusa i gljivica

Prednosti korištenja kokosovog ulja su neusporedive, između ostalog ovo ulje njeguje kosu i kožu, oslobađa od stresa, održava razinu kolesterola, pomaže kod gubitka težine, povećava imunitet, osigurava pravilnu probavu i metabolizam. Također olakšava probleme s bubrezima, bolestima srca, visokim krvnim tlakom, dijabetesom, HIV-om, rakom, te osigurava dentalnu njegu i jača kosti, no možda je najvažnija njegova uloga u borbi protiv tvrdokornih bakterija.

Prednosti kokosovog ulja su zbog prisutnosti laurinske, kapronske i kaprilne kiseline te antimikrobnih, antioksidativnih, antifungalnih i antibakterijskih svojstava svojstvenih ovom ulju. Znanstvenicima su ta svojstva poznata još od 1960. Istraživanja ukazuju da ono inaktivira bakterije, gljivice i viruse s ovojnicom. Velik dio ovog istraživanja je istaknut u spisima dr. Marije Enig.


Naša tijela pretvoraju laurinsku kiselinu u monolaurin, za kojeg dr. Enig kaže da je antivirusni, antibakterijski i antiprotozoalni monoglicerid kojeg koriste ljudi ili životinje za uništavanje lipidno obloženih virusa poput virusa HIV, herpesa, citomegalovirusa, virusa gripa te raznih patogenih bakterija, uključujući bakterije Listeria i Helicobacter pylori, kao i protozoa, kao što je Giardia. Neke studije su također pokazale neke antimikrobne učinke slobodne laurinske kiseline.

Laurinska kiselina je također istaknuta u zasićenoj masnoći ljudskog majčinog mlijeka, dajući vitalna imunološka svojstva djetetovoj prvoj fazi života. Osim majčinog mlijeka, prirodni najobilniji izvor laurinske kiseline je kokosovo ulje.

Unatoč tome što se kokosovo ulje sastoji od 90% zasićenih masnih kiselina, od kojih su većina srednji lanci triglicerida, laurinska kiselina je glavni čimbenik njegove asimilacije. Također je bogato linolenskom i oleinskom kiselinom, poli-fenolima koji su odgovorni za miris i okus, vitaminom E i K, željezom i organskim sumporom.

   Kokosovo ulje i super otporne bakterije

Jedan od najvećih problema s kojima se suočava moderno društvo je prekomjerna uporaba farmaceutskih antibiotika. Ovo posebno potiče sve veću zabrinutost zbog razvoja sve većeg broja novih super bakterija koje su otporne na antibiotike.

Čak i ako ne uzimamo antibiotike, postoji dobra šansa da dobivamo lijekove kroz hranu koju jedemo. 80% od svih antibiotika prodanih u SAD-u odlazi u stočnu hranu. Američka agencija za hranu i lijekove je bila tužena 2011. od strane koalicije za zaštitu okoliša i javno-zdravstvenih organizacija koje tvrde da loš stav agencije o korištenju antibiotika u uzgoju dovodi do skupih i potencijalno smrtonosnih infekcija kod ljudi. Čak je i FDA objavila da više neće pokušati ograničiti rutinsku uporabu antibiotika u hrani za životinje, jer je to preskupo. Oni su odlučili prepustiti industrijama regulaciju korištenja antibiotika u stočarstvu.
Kokosovo ulje je u krutom stanju, prije upotrebe potrebno ga je lagano ugrijati, na suncu ili uronite posudu u toplu vodu

Problem super otpornih bakterija na antibiotike doveo je do interesa u istraživanju korištenja prirodnih proizvoda kako bi se poboljšalo liječenje zaraznih bolesti, poput kokosovog ulja i drugih ulja bogatih laurinskom kiselinom, kao i biljnih lijekova kao što je origano ulje, supstancama tradicionalno priznatim desetljećima zbog njihove ljekovitosti. Iako je bilo mnogo svjedočanstava o učinkovitosti tih prirodnih tretmana, sve do nedavno nije bilo istraživanja koja su dostupna liječnicima koja bi im omogućila opravdanje njihovog korištenja u liječenju.

Srećom, kokosovo ulje i ostala laurinska ulja, kao i origano ulje, nedavno su bili predmet istraživanja u laboratoriju sveučilišta Georgetown i ovo istraživanje je rezultiralo s nekoliko objavljenih recenziranih radova objavljenih u toksikološkim časopisima 2005. godine.

Dio istraživanja je bio usmjeren na Staphylococcus aureus (zlatni stafilokok). In vitro studije su provedene na dva soja ove bakterije i praćene su in vivo studijama na miševima. Učinci monolaurina i origana, kada su se koristili u kombinaciji, su bili bolji od najmoćnijeg antibiotika. Ovo je istraživanje pokazalo da bi ovi sigurni antimikrobni agenti mogli biti korisni za prevenciju i liječenje Staphylococcus aureus i uzročnika brojnih drugih bolesti.


   Kokosovo ulje i virusi


Antibiotici nisu učinkoviti u liječenju virusa, no poznato je da laurinska kiselina i monolaurin izvedeni iz kokosovog ulja uništavaju viruse. Dr. Mary Enig piše o ovom istraživanju:

Prepoznavanje antimikrobnog djelovanja monolaurina datira još od 1966., a rad može biti pripisan Jonu Kabara. Ovo rano istraživanja je bilo usmjereno na virucidne učinke zbog mogućih problema vezanih uz čuvanje hrane. Neki od ranih radova Hierholzera i Kabare (1982.) koji su pokazali virucidne učinke monolaurina na ovojnicama RNA i DNA virusa su učinjeni u suradnji s Centrom za kontrolu bolesti (CDC) s odabranim prototipima ili priznatim sojevima virusa s ovojnicom. Ovojnica ovih virusa je lipidna membrana.
Osim što se koristi kao sredstvo za uljepšavanje kože i kose, kokosovo ulje ima široku i učinkovitu primjenu u liječenju mnogih bolesti i stanja

Neki od patogena koji se inaktiviraju monolaurinom, prema izvješću dr. Enig uključuju HIV, ospice, vercular stomatitis virus (VSV), herpes simplex virus (HSV-1), visna virus, citomegalovirus (CMV), virus gripe, Pneumonovirus, respiratorni sincicijski virus i virus rubeole.

Od 1999. – 2000. provedeno je istraživanje u San Lazaro bolnici u Manili, gdje je ispitano kako utječe kokosovo ulje i monolaurin na količinu virusa kod HIV pacijenata. Utvrđeno je da laurinska kiselina smanjuje broj virusa kod HIV pacijenata. Dr. Dayrit, voditelj istraživanja, proveo je i slična istraživanja o virusu SARS-a, s obzirom na to da je filipinska populacija, koja konzumira kokosovo ulje, relativno nezahvaćena SARS-om od izbijanja epidemije u Kini i drugim zemljama prije nekoliko godina.

Provedeno je i istraživanje na majmunima, gdje je ženkama aplicirano kokosovo ulje u rodnicu, te su zatim izložene SIV virusu (verzija HIV-a za majmune). Četvero od pet ženki majmuna nije nikada zahvaćeno što pokazuje da monolaurin utječe na imunološki odgovor. Ovaj rezultat je vrlo ohrabrujući u potrazi za učinkovitim mikrobicidom, kako bi se spriječio prijenosa HIV-a, a koji zadovoljava kriterije sigurnosti, dostupnosti i učinkovitosti.


   Kokosovo ulje i mikrobi

Primjena kokosovog ulja na koži je ispitana i studijama te je jednom studijom provedenoj na štakorima uočeno da rane zacijeljuju puno brže što je navedeno smanjenim vremenom potpune epitelizacije i višim razinama raznih komponenti kože. Druga studija iz 2009. utvrdila je da laurinska kiselina iz kokosovog ulja djeluje učinkovitije od antibiotika u liječenju akni vulgaris.

Osim istraživanja o lokalnoj primjeni na koži, provedena su i usporedna istraživanja o utjecaju monolaurina. Istraživanje provedeno na Filipinima je pokazalo da je monolaurin bio jednako ili čak više učinkovit u borbi protiv tuberkuloze, kao i antibiotici streptomicin, isoniazid, rifampicin i etamburol. Istraživanje je provedeno od strane Jonathana Cabardoa u njegovoj disertaciji za doktorski stupanj bioloških znanosti na Sveučilištu Santo Tomas.


Liječnik na Floridi uočio je odlične rezultate kao rezultat korištenja kokosovog ulja u liječenju bakterije Helicobacter pylori. Pacijenti su uzimali jednu žličicu djevičanskog kokosovog ulja tri puta dnevno, a rezultati su bili jednako dobri ili bolji od antibiotika.

Istraživanja se i dalje provode, tako je nedavno objavljeno  kako kokosovo ulje može spriječiti demenciju, Alzheimerovu bolest, ALS, multiplu sklerozu, plus mnoge druge neurodegenerativne poremećaje. Gubitak pamćenja i mentalni poremećaji uzrokovani su kroničnim upalama i prekomjernim oksidativnim stresom, što sprječava mozak od iskorištavanja glukoze. Jednostavno rečeno, kada mozak ne dobiva dovoljno glukoze – moždane stanice degeneriraju i umiru. Ovaj gubitak moždane materije može uništiti pamćenje i motoričke sposobnosti – ovisno o tome koji dio mozga je oštećen.

Od kokosovog ulja možete pripraviti i prirodnu pastu za zube bez fluora: 2 žlice kokosovog ulja, 3 žlice sode bikarbone, neko eteričnog ulje radi okusa (origano, menta)

Ključ za sve ove neurodegenerativne bolesti je nedostatak energije. Očito, loša prehrana puna prerađene hrane neće dostaviti odgovarajuću energiju za mozak. No, jeste li znali, da mnogi od lijekova na recept za zdravstvene probleme kao što je Parkinsonova bolest zapravo ometaju sposobnost mozga da iskoristi glukozu?

Još 1960., Dr. George Cahill otkrio je da se kokosovo ulje može metabolizirati u jetri i pretvoriti se u ketone – koji se zatim koriste kao alternativni izvor goriva za mozak. Dakle, drugim riječima, ti ketoni se izravno pretvaraju u energiju za mozak – umjesto da se pohranjuju kao mast u tijelu.

Osim provedenih studija s pozitivnim ishodima, poznata su i mnoga pozitivna osobna svjedočanstva ljudi koji su konzumirali kokosovo ulje za tretiranje raznih bolesti, poput herpesa ili mononukleoze koju uzrokuje Epstein-Barr virus. Također je, između ostalog, izvještavano o pozitivnom liječenju bronhitisa, gripe pa i hepatitisa C.

Dakle, istraživanja o kokosovom ulju postoje i dobro su dokumentirana, no istina koja leži iza toga da se ovo ulje ne primjenjuje bar jednako koliko i farmaceutski lijekovi je u tome da se kokosovo ulje ne može patentirati kao lijek, što znači da farmaceutska industrija i medicinski lobi nemaju od toga koristi, dapače, doživjet će veliki pad prihoda ukoliko se ovo ulje, kao i svi prirodni lijekovi, bude primjenjivalo.




Napomena:  Izvorni članak je objavljen u Matrix World-u!





Izbjegavajte GMO Soju!



Usjevi genetski modificirane soje rastu na 91% polja u SAD-u. Iako se stalno nanovo dokazuje povezanost GM soje sa sterilitetom, smrtnošću mladunaca i urođenim manama kod životinja, ona je i dalje po zakonu na jelovniku stanovnika ovog kontinenta.

Opasnosti od soje su velike, i to ne samo od genetski modificirane, već i od one prirodne. Znanstveno je dokazano da uzrokuje probleme s rastom, ometa rad gušterače, remeti endokrine funkcije i još mnogo toga nepoznatog.

   Glodavci hranjeni GM sojom imaju reproduktivne teškoće i dlakava usta

Natural Society izvještava  da su ruski biolog Alexey V. Surov i njegov tim hranili tri generacije hrčaka različitom hranom. Jedni nisu jeli soju, drugi su jeli ne modificiranu soju, treći su jeli GM soju, a četvrti su hranjeni s većim količinama GM soje. Do treće generacije, mladunci iz četvrte skupine imali su visoku stopu smrtnosti, a većina odraslih su bili neplodni ili sterilni.


                                       U unutrašnjosti usta hrčka hranjenog GMO sojom rastu dlake!

2010., Surov je bio koautor rada koji je pratio pojavu rasta dlaka unutar vrećica za hranu u ustima hrčaka, koja je bila najučestalija kod hrčaka treće generacije koji su hranjeni GM sojom. “Ova patologija može biti pogoršana elemenatima iz hrane koji su odsutni u prirodnoj hrani, poput genetski modificiranih sastojaka ili onečišćavača (pesticidi, mikotoksini, teški metali, itd.).”


Izložili su noseće ženke štakora vinclozolinu, popularnom fungicidu za voće i povrće, koji je poznat po tome da ometa hormone i ima učinke na generacije životinja. Istraživači su zatim podvrgli treću generaciju podmlatka štakora raznim testovima ponašanja i utvrdili da su više zabrinuti, osjetljiviji na stres i da imaju veću aktivnost u regijama mozga vezanim uz stres od potomaka izloženih štakora. Autori ove studije su zaključili da smo mi sada upravo u trećoj ljudskoj generaciji , računajući od početka kemijske revolucije, budući da su i ljudi izloženi ovoj vrsti otrova.

Studije ove vrste nisu napravljene na ljudima, no zapravo, mi smo svi ljudski pokusni kunići i tek će se vidjeti kakav utjecaj na nas imaju i genetski modificirani organizmi, kao i toksini iz okoliša. No, sigurni smo već sada, da rezultati neće biti baš ohrabrujući.

Samo pet godina prije Surove studije, Irina Ermakova (u suradnji s Ruskom Nacionalnom Akademijom Znanosti) navela je u svom istraživanju da je u roku od tri tjedna, više od polovice mladunaca štakora, čije su majke hranjene GM sojom, uginule, što je više od pet puta veća stopa smrtnosti nego kod kontrolne skupine koja nije hranjena GMO sojom. Mladunci su također bili manji u prvoj skupini. Nakon toga, Ermakova je hranila sve štakore u svom laboratoriju s GM sojom. Dva mjeseca kasnije, stopa smrtnosti novorođenčadi dosegla je 55%. Testisi štakora hranjeni GM sojom, su umjesto prirodno roze boje, postali – plavi!

   Utjecaj GMO-a na stoku i okoliš

GMO studije se javljaju diljem svijeta sa zabrinjavajućim rezultatima. Austrijska vlada objavila je 2008. studiju koje je pokazala da miševi hranjeni GM kukuruzom kote manji broj mladunaca kao i mladunce manje rastom od onih hranjenih prirodnom hranom. Poljoprivrednici su čak na početku primijetili da su američke svinje i krave hranjene GM hranom postale sterilne. Istraživači s Baylor medicinskog koledža su otkrili da čak i komušina (omotač klipa kukuruza) može biti djelomično kriva za čudne reproduktivne navike, odnosno njihov nedostatak kod štakora. Oni su također utvrdili da materijal GM kukuruza sadrži sastojke koji ograničavaju muško seksualno ponašanje, zaustavlja seksualni ciklus kod žena, te pridonosi porastu kultura stanica raka dojke i prostate.


Miševi hranjeni GM žitaricama kote manji broj mladunaca, mladunci su manji rastom te imaju veću stopu smrtnosti. Želimo li to isto i našoj djeci?

   Skepticizam


Naravno, ovakve studije odmah nailaze na negiranja. Tako na primjer, Mark Tester, istraživački profesor s Australijskog Centra za funkcionalnu genomiku biljaka na Sveučilištu u Adelaideu pita: “Ako su učinci tako veliki kako je i navedeno, te ako su ovakve studije stvarno relevantne za ljude, zašto ljudi Sjeverne Amerike ne padaju poput muha? GM je tamo u hranidbenom lancu već više od deset godina a dugovječnost nastavlja rasti nezaustavljivo. “

Nažalost, njegova tvrdnja nije ni malo točna. Genetski modificirana hrana i srodne tehnologije, poput Monsantovog Roundupa, utječu na ljude širom svijeta i nerijetko su povezani s poremećajima rada organa, sterilitetom, impotencijom, pretilošću i drugim poremećajima. I ne samo to, poljoprivredni GMO truje i vodu i zrak širom svijeta.


Surov sam upozorava da ne treba donositi zaključke na prečac: “Moguće je da GMO ne uzrokuje takve učinke sam po sebi”, poremećaji mogu biti izazavani i također od utjecaja herbicida Roundup, koji je pronađen u većem razinama u Roundup Ready GM usjevima.

Bilo bi pošteno reći, mnogi kritičari ovih studija u jednu ruku imaju pravo. Postoje čimbenici u Surovoj i drugim studijama koje treba provjeriti, poput vrste i pasmine koja se koristi u studiji. Tom Sanders, voditelj istraživačkog odjela nutritivne znanosti na Kraljevskom koledžu u Londonu, napominje da je jedna francuska studija pokazala da su štakori hranjeni GMO usjevima s Roundupom ili pojeni vodom s Roundupom, umirali ranije od onih koji nisu bili na takvoj prehrani i vodi. No nisu iznjeli podatke u studiji o tome koliko su štakori hranjeni.

“Ovaj vrsta štakora je vrlo sklona razvoju mliječnih tumora posebno kada unos hrane nije ograničen.”

No, čak i ove kritike, ne mijenjaju činjenicu da GMO jednostavno nije dokazan kao siguran na bilo koji način, te je prerano odobren za ljudsku prehranu.


   Dvije strane znanosti

Statistika može biti uključena i znanstveni radovi mogu biti loše obavljeni, no ovaj mač ima dvije oštrice. Znanstvenici i istraživači koji optužuju Seralinija, Surova i Ermakovu za “lošu” znanost često su i sami krivi za zagovaranje rasprostranjenog uzgoja i potrošnje genetski modificirane hrane opravdavajući to vlastitim 90-to dnevnim studijama, uz pretpostavku da je izostanak nuspojava kod štakora u tom razdoblju, što nije čak ni nije njihov cijeli životni vijek, dokaz o sigurnosti za doživotnu konzumaciju kod ljudi. Mnogi od njih su, bez sumnje, pohvaljeni od strane poljoprivrednog lobija, zbog suprostavljanja anti-GM pokretu, pa čak i američka vlada, koja je duboko upletena u poslove s ministarstvom poljoprivrede.




Nije baš da ministarstvo poljoprivrede i vlada čine sve kako bi omogućili ljudima da lakše povjeruju kako je GMO siguran za ljude. Evo samo nekoliko primjera njihove nedorečene prošlosti:

~ Monsanto je kupio istraživačku tvrtku koja je krivnju usmjerila na herbicide.

~ Proivođači procesuirane hrane i GMO kompanije pridonijele su milijunima dolara zakonu protiv označavanja GMO hrane, te su potpomognute od strane FDA. Što ima smisla, jer bivši potpredsjednik i odvjetnik Monsanta je glavni povjerenik za hranu u FDA. On je također bio povjerenik američkog odjela za poljoprivredu.


~ U slučaju Ermakove, misteriozne ruke su spalile njen rad i ukrali uzorke iz njenog laboratorija; njen šef, pod pritiskom nadređenog, rekao joj je da zaustavi GMO istraživanje. Patenti na GMO i ugovor kojima prisiljavaju poljoprivrednike još više otežavaju provođenje studija osim ako ih plaća sam poljoprivredni lobi.


Surov navodi:


“Mi nemamo pravo na korištenje GMO-a sve dok ne razumijemo moguće štetne učinke, ne samo prema sebi nego i prema budućim generacijama također. Svakako su nam potrebne potpuno detaljne studije koje bi to pojasnile. Bilo koja vrsta kontaminacije mora biti testirana prije nego li je konzumiramo i GMO je samo jedna od njih. “

Genetska modifikacija apsolutno nepotrebna, priroda se sama pobrinula da svega ima u izobilju i samo je čovjek taj koji kvari taj sklad i koji pokušava napraviti nešto savršenije od samih prirodnih zakonitosti i da apsurd bude veći – na štetu nas samih!






Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...