Apokalipsa zdravlja: srpnja 2013

Dobrobiti sumpora i sumporne vode za ljudsko tijelo



Sumpor, ljudima bitan vitalni sastojak triju aminokiselina, je mineral koji se prirodno pojavljuje u blizini izvora i vulkanskih formacija. Sumporna voda, bilo izravno dobivena iz prirodnog izvora ili stvorena otapanjem sulfata u vodi, je alternativni izbor za liječenje bolesti koje variraju u rasponu od artritisa do akni i nudi brojne pogodnosti za poboljšanje zdravlja.

Nažalost, sumpor je kao važan nutritijent zaboravljen tijekom posljednjih desetljeća no on je još uvijek vrlo važan element neophodan za održavanje zdravlja i prevenciju kroničnih bolesti kao što je, primjerice, metabolički sindrom. Šokantno, ali preporučena dnevna količina ne postoji unatoč činjenici da je riječ o elementu koji osmi po redu najuobičajeniji element u ljudskom tijelu. Sumpor je prirodni sastojak tjelesnih stanica i mineral je koji se nalazi koncentriran u keratinu i kolagenu koji su važni za zdravlje kože, noktiju, kose, kostiju i zglobova.


Je li slučajnost to što su u Grčkoj, Italiji i Japanu, zemljama koje su najveći dobavljači sumpora u svijetu, najniže stope srčanih bolesti, pretilosti i povećane dugovječnosti na planetu? Možda i nije. Iznimno niske stope depresije, pretilosti, dijabetesa i srčanih bolesti kod Islanđana se mogu pripisati nizu vulkana koji su stvorili taj otok i čije erupcije povremeno tlo prekrivaju vulkanskim kamenjem koje sadrži sumpor.

Nekada se smatralo da je prehrana ono što Islanđane štiti od kroničnih bolesti zbog visokog unosa ribe. No, čini se da ova teorija ne drži vodu jer Islanđani koji se presele u Kanadu i koji i dalje jedu ribu više nemaju niske stope obolijevanja. Čini se da je islandsko tlo koje je neobično bogato sumporom ono što igra ključnu ulogu.

Sumpor je važan za mnoge tjelesne biološke procese, uključujući i metabolizam. Bez dostatne količine sumpora, metabolizam glukoze postaje neispravan, a mišićne i masne stanice se oštećuju kao posljedica netolerancije na glukozu. Nedostatak sumpora na ovaj način može dovesti do raznih koštanih i mišićnih poremećaja koji odgovaraju upalama i boli. Oslabljeni metabolizam glukoze koji je rezultat nedovoljne količine sumpora je upleten kao čimbenik u pretilosti i opasnom zdravstvenom stanju poznatom pod nazivom metabolički sindrom jer je jedan od načina na koji tijelo kompenzira neispravan metabolizam glukoze – debljanje.

Kada se nedostatak sumpora pojavi unutar konteksta posne ishrane, problem postaje ozbiljniji jer se dodatni izvori glukoze prisutni u posnoj ishrani u obliku ugljikohidrata pretvaraju u masti pa čak i gore – otpuštaju se u krvotok u obliku triglicerida kao gorivo za oštećene i upaljene mišićne stanice.

Analiza minerala prisutnih u stanicama pacijenata oboljelih od Alzheimerove bolesti otkriva praktički nepostojanje sumpora u odnosu na zdrave osobe. Neka su istraživanja indicirala da obrat stanja u kojem postoji manjak sumpora ne samo da sprečava ili zaustavlja ozbiljne bolesti nego i obrće stanje ukoliko se pacijent nalazi u početnoj fazi oboljenja.


No, koji su mogući izvori sumpora i postoje li dodatne beneficije koje pruža sumpor? Kada je nezaštićena koža izložena suncu, ona sintetizira vitamin D3 sulfat. Iako se vitamin D3 inače smatra topivim u masti, vitamin D3 sulfat je oblik vitamina koji je topiv u vodi. Ovo omogućava ovoj vrsti vitamina D da slobodno putuje krvotokom.

Potrebno je napomenuti da vitamin D3 u prehrani nije jednak vitaminu D3 koji se dobiva iz sunca i ne može se smatrati adekvatnom zamjenom. Koža izložena suncu stvara i velike količine kolesterol sulfata. Dakle, sunce može tijelu pružiti sumpor u obliku vitamina D3 sulfata i kolesterol sulfata.

Jednostavan način za osiguravanje dovoljne količine je često, ali oprezno izlaganje sunčevoj svjetlosti bez zaštitne kreme. Drugi način unosa je konzumacija jaja. Dok mnoge biljne namirnice kao što su luk, češnjak i kupus sadrže sumpor, te su količine niske (osim ukoliko biljke nisu uzgojene u tlu bogatom sumporom).

Također, postoje i prirodni izvori sumporne vode u blizini vulkana. Sumpor takvoj vodi daje mliječno bijelu do smeđu boju i izrazito jedak miris. Kao što je već spomenuto, sumpor pomaže pri liječenju mnogih bolesti, osobito onih vezanih uz kožu i kosti:

EKCEM - Sumporna voda umiruje ekcem i druge osipe koje karakterizira crvenilo, svrbež i upala. On je čest sastojak krema protiv pelenskog osipa i svrbeža uzrokovanog otrovnim bršljanom. Sumpor je tijelu potreban kako bi ono proizvelo i održavalo razinu kolagena koji sloj derme ispod kože održava čvrstim i elastičnim.


AKNE - Sumpor je također uobičajeni sastojak sapuna i medicinskih krema proizvedenih kako bi liječile akne. Sumpor se primjenjuje lokalno na kožu kako bi pomogao pri isušivanju viška sebuma i povećao guljenje ili piling kože. To pomaže pri odčepljivanju pora i smanjenju akni te smanjenju pigmentiranih ožiljaka od akni.

ARTRITIS - Namakanje u sumpornoj vodi može ublažiti upalu, naticanje i bolove u zglobovima uzrokovane artritisom i reumom. Ovo namakanje je terapijsko jer pomaže pri obnovi hrskavice i sinovijalne tekućine koja se nalazi u zglobovima. Kod osoba oboljelih od artritisa bi razine sumpora u tijelu mogle biti smanjene.

BOL U LEĐIMA, VRATU I RAMENIMA - Namakanje u sumpornoj vodi je također dobro i za ovu vrstu tegoba. Sumporni minerali ulaze kroz pore na koži i smiruju upalu mišića te liječe zglobove i kosti.

DETOKSIKACIJA TIJELA - Sumporna je voda korisna pri čišćenju tijela od otrova. Hidroterapija koja sadrži sumpornu vodu opušta tijelo, pojačava znojenje a može i pomoći pri liječenju respiratornih problema kao što su astma i bronhitis. Hrana bogata sumporom, kao što su luk i kupus, pomaže pri čišćenju toksina iz tijela, a kupanje u sumpornoj vodi ima sličan učinak jer se minerali upijaju kroz kožu.

Uz navedeno, namakanje u sumpornoj vodi je učinkovit način ublažavanja boli uzrokovane hemoroidima. Ostale bolesti koje ova voda ublažava su probavne smetnje, poput refluksa kiseline, predmenstrualni problemi, povišene razine kolesterola i visoki krvni tlak.






Termografija - alternativa mamografiji



Kako spriječiti rak dojke godinama prije konvencionalnih postupaka ispitivanja razumijevajući vrijednost termografije grudiju i prirodnih zdravstvenih rješenja

Jeste li ikada od svog liječnika ili ginekologa čuli za termografiju dojki? To je jednostavan, ne invazivni način pristupa otkrivanja rizika od raka dojke, no većina konvencionalnih liječnika nemaju pojma o prednostima ovog postupka.

Nažalost, medicinske institucije promoviraju samo mamografiju, što zbog izloženosti radijaciji povećava rizik od raka dojke kod svakog pregleda. Samo jedan pregled na mamografu izlaže vas radijaciji ekvivalentnoj 1000 rentgenskih pregleda prsiju.



Dr. med. Moshe Dekel, specijalist za termografiju dojke objašnjava razliku između konvencionalnih metoda i termografije:

“Mamografija, kao i MRI i ultrazvuk, su anatomske studije, koje gledaju anatomske promjene u tkivu dojke. Dok tumor naraste do dovoljne veličine koja se može otkriti mamografijom ili fizičkim pregledom može proći i do deset godina. Do tog vremena, tumor je ostvario više od 25 dioba malignih stanica kolonije, a možda je već i metastazirao.”

Zatim dodaje o termografiji:

“Termografija je fiziološka studija. Infracrvena kamera detektira toplinu (infracrveno zračenje), koje se emitira iz dojke, bez fizičkog kontakta s njom (bez kompresije) i bez slanja signala (nema zračenja). Termografija pokazuje mala, jednostrana povećanja temperature, koje su uzrokovane povećanim dotokom krvi u stanice raka. Stanice raka imaju sposobnost stvaranja novih krvnih žila u zahvaćenom području (neoangiogeneza) kako bi zadovoljile povećanu potražnju za hranjivim tvarima uslijed veće stope rasta i metaboličkih zahtjeva nove kolonije.”

Termografija je točna i pouzdana. U 1970-im i 1980-im, mnoga istraživanja su provedena na termografiji. Godine 1981., Michel Gautherie, dr.sc., i njegovi kolege izvijestili su o 10-godišnjoj studiji, koja je utvrdila da je nenormalan termogram 10 puta više značajan kao budući indikator rizika za rak dojke nego povijest raka dojke u vašoj obitelji.


                              Termografski prikaza raka dojke i fibrocističnih promjena u dojci


Termografija je posebno dobar izbor za mlađe grudi, koje imaju tendenciju da budu gušće. Ona ne daje zbunjujuće prikaze fibrocističnih tkiva, implantata ili ožiljaka koji u mamografiji mogu dati krive prikaze i tražiti dodatne pretrage. Također je dobra u otkrivanju promjena u stanicama u području pazuha, područje u kojem mamografija često nije dobra.

Vrlo je sigurna čak i za trudnice i dojilje! To je samo slika o toplini vašeg tijela.

Za razliku od mamografije, termogram ne boli. Pritisak stroja na dojku kod mamografije je ekvivalent pritisku od skoro 23 kilograma!

Stoga ne postoji niti jedan razlog protiv termografije dojki, za razliku od jako puno razloga zašto reći ne mamografiji.


   Znanstveni dokazi o ne učinkovitosti mamografije u prevenciji raka dojke

Mamografija ima visoku stopu lažno pozitivnih rezultata, što vodi ponavljanju procesa koji vas dodatno izlažu još većem zračenju, kao i nepotrebnim procedurama, uključujući biopsiju, kirurške zahvate i kemoterapiju. Toksični efekti mamografske radiografije konačno su priznati kao značajni činioci u razvoju raka dojke. Studije jasno pokazuju da postavljanje dijagnoze na taj način može ženama prouzročiti više štete nego koristi, te skratiti vaš životni vijek.


Jedna od studija je i dugoročna, velika kanadska studija iz 2000-te koja je pokazala da godišnji pregledi mamografom nisu ništa učinkovitiji u prevenciji smrtnih slučajeva od povremenih fizičkih pregleda za žene u 50-im godinama. Polovica od gotovo 40.000 žena, u dobi od 50 do 59, dobila je periodične preglede dojki, a druga polovica je dobila preglede i mamografiju. Sve ispitanice su također naučile kako da same pregledaju svoje grudi.

Od 1993., 13 godina nakon što je počela studija, bilo je 610 slučajeva invazivnog raka dojke i 105 smrtnih slučajeva kod žena koje su primile samo pregled dojki, u usporedbi s 622 invazivnih karcinoma dojke i 107 smrtnih slučajeva kod onih koje su primili pregled dojki i mamografiju.

Godine 1995., Britanski medicinski žurnal Lancet, izvijestio je da od uvođenja mamografije 1970-te, incidencija duktalnog karcinoma in situ (DCIS), što predstavlja 12% svih slučajeva raka dojke, porasla za 328% te da se 200% tog povećanja dogodilo zbog mamografije.

Osim što je pregled neugodan i bolan jer na dojku vrši pritisak od 23 kilograma, mamografija je štetna zbog iznimno visoke radijacije te netočnih i zbunjujućih podataka

Meta-analiza osam međunarodnih kontroliranih ispitivanja koja uključuju oko 500.000 žena pokazala su da su samo dvije, temeljene na 66.000 žena u postmenopauzi, bile primjereno randomizirane da bi se dopustili statistički valjani zaključci. Na temelju tih dvaju ispitivanja, autori su zaključili kako “ne postoje pouzdani dokazi da mamografija smanjuje smrtnost od raka dojke, čak nemaju ni tendenciju prema učinku.”

Nabrajanje studija koje dokazuju neučinkovitost i štetnost mamografije bi moglo ići u nedogled, no vi o toj štetnosti nećete čuti od vašeg lječnika, kao ni o neškodljivosti termografije, recimo putem pametnih grudnjaka koji na bazi termografije otkrivaju razvoj tumora u najranijem stadiju, koji su opremljeni najmodernijim senzorima te mogu, u samo dvanaest sati, otkriti najmanje promjene u temperaturnoj razlici dojke.

Pogotovo nećete čuti o svim opasnostima dijagnostičke radiologije, sasvim je sigurno da nećete čuti ni da rak dojke može nestati bez lijekova. Naime, otkriveno je da je u nekim slučajevima raka dojke tijelo izliječilo samo sebe. Istraživači su zaključili da će se određeni malignomi u dojkama vjerojatno spontano povući i ako nisu otkriveni mamografijom i liječeni. Kako su otkrili da se kancerogene stanice mogu vratiti u normalno stanje? Mehanički stisak proveden nad kancerogenim stanicama čini da maligne stanice ponovo izgledaju poput normalnih i zdravih stanica.




Napomena:  Izvorni članak je izašao u Matrix Worldu!



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...