Apokalipsa zdravlja: prosinca 2013

Dobra sol, loša sol




Sve više ljudi shvaća da se svijet ne može održati uz trenutni prehrambeni sustav. Uz svu “prikladno” dostupnu hranu danas nije ni čudno da je većina osoba zapadnog svijeta bolesno. Više ne možemo samo sjediti i to ignorirati jer nam zuri izravno u lice. Čak su i vladine institucije prisiljene prilagoditi se ovoj nesretnoj stvarnosti. Kako bismo zaustavili tu plimu, potrebno je da promotrimo neke od osnovnih stvari koje pokreću ovu tendenciju, a kako bismo dobili bolju perspektivu, prvo moramo razmisliti o našim prehrambenim navikama.

Jedna od prvih stvari koju bismo mogli promotriti je – sol (natrij) koja se nalazi gotovo u svoj hrani koja je unaprijed zapakirana. S obzirom na sve proizvode koji nam se danas nude, nju je teško izbjeći. Sol, kako ju mnogi od nas nazivaju, se obično odnosi na kuhinjsku ili kamenu sol. Natrij (sol) je element metala koji se u periodičkom sustavu elemenata obilježava s Na i nosi atomski broj 11. Riječ je o mekanom, srebrno-bijelom, vrlo reaktivnom metalu koji je član alkalnih metala.


Preporučeni je dnevni unos postavljen na 1500 mg dnevno. Problem je što većina ljudi nadaleko premašuje ovu granicu, ponekad i do dva ili tri puta više. Uz količinu konzumirane soli, javlja se i problem vrste soli koja se unosi, a koja, sveukupno, nije nimalo dobra za ljudsko tijelo. Razlog tome jest taj što se “kuhinjska sol” uglavnom sastoji od natrijevog klorida što je tvar od koje nemamo mnogo koristi. Vjeruje se da velika količina potrošnje soli uzrokuje hipertenziju (visoki krvni tlak) čime se povećava rizik od moždanog ili srčanog udara. Izolirane soli, kao što je mononatrijev glutamanat i slične dominiraju u gotovim proizvodima koji se nalaze na policama u našim trgovinama.

Sol iz prehrane nije preporučljivo u potpunosti ukloniti, ali potrebno je razviti svjesnost o količini i vrsti soli koja se konzumira. Sol igra važnu ulogu u našem tijelu jer u svojem nepatvorenom obliku opskrbljuje organizam mnogim ključnim mikronutritijentima (mineralima). U mnogim se krugovima sol odnosi na elektrolite. Ona nam pomaže vratiti minerale izgubljene putem znoja i kroz fizičku aktivnost. U tom su smislu keltska morska, havajska sol iz dubokog mora ili himalajska sol pogodne za spojeve koji se troše, no uvijek je potrebno obratiti pažnju na količinu jer i ove soli sadrže natrij.

Navedene se soli smatraju zdravijom opcijom jer sadrže gotovo sve minerale od kojih se sastoji i ljudsko tijelo te se iz tog razloga ne procesuiraju i mogu se kupiti u svojem izvornom obliku. S druge strane, uobičajena kuhinjska sol je obrađena (grijana) čime se minerali prisutni u njoj, iskorjenjuju zbog čega se jod naknadno ponovo dodaje ovakvoj vrsti soli.

Sol, a osobito “loša sol” (ukoliko prethodno navedene soli smatramo “dobrima”) mogu uzrokovati pustoš tijela. Sol, u bilo kojem izoliranom obliku, kao što je kuhinjska ili kamena sol koje su procesuirane i lišene vitalnih hranjivih tvari. Kao rezultat toga, ne zadovoljavamo potrebe našeg tijela za hranjivim tvarima zbog čega nastavljamo konzumirati slanu, procesuiranu hranu što rezultira začaranim krugom.

Naravno, sol je energent. Odgovorna je za slanje poruka iz mozga do mišića kroz živčani sustav. To se naziva natrij – kalij ionska razmjena. Višak natrija se iz tijela izlučuje putem urina dok se njegov veći dio (oko 85%) nalazi u krvi i limfnoj tekućini. Razine natrija u tijelu se djelomično kontroliraju hormonom aldosteronom kojeg stvara nadbubrežna žlijezda. Aldosteron određuje hoće li bubrezi zadržati natrij u tijelu ili će ga izbaciti. Dr. David Browstein u vezi toga kaže: “Nitko ne pravi razliku između nerafinirane i rafinirane soli. Oni ‘u isti koš’ stavljaju svu sol kao lošu tvar. To je strašna pogreška…rafinirana je sol lišena svojih minerala i izbijeljena je kako bi dobila bijelu boju na koju smo navikli. Ali ona je izložena i mnogim otrovnim kemikalijama, a to su aluminij, ferocijanid i izbjeljivač. Vjerujem da ju taj proces obrade čini toksičnom i beživotnom tvari koju je nužno izbjegavati.”

“Nerafinirana sol, s druge strane,” nastavlja dr. Brownstein, ” nije prošla grubi kemijski proces. Ona sadrži prirodne minerale koji su izvorni dio proizvoda…boje nerafiniranih soli variraju ovisno o mjestu odakle su sakupljene. Minerali u nerafiniranoj soli pružaju korist našem tijelu jer ga opskrbljuju s više od 80 elemenata u tragovima potrebnih za održavanje zdravlja.” Uz to, minerali podižu pH tijela i smanjuju krvni tlak.


U nastavku ćemo upoznati četiri jedinstvene vrste soli i njihova svojstva kako bismo naučili kako ovaj mali dodatak jelima može imati utjecaj na zdravlje:

   Prirodna siva morska sol

Ona snabdijeva svih 92 minerala u tragovima te promiče lužnatost, poboljšava probavu, potiče otpornost prema infekcijama i ublažava kožne bolesti, uključujući alergije. Ukoliko je sušena na suncu i nije obrađena, ona zadržava sve svoje hranjive tvari.


   Kuhinjska sol

Kuhinjska sol sadrži više natrij klorida u odnosu na morsku sol (97% prema 99%). Ona se vadi iz podzemnih slanih depozita. To je sol koju obično nalazimo u restoranima i koja se često koristi. Većina ovih soli sadrže dodatke kao što su agensi protiv zgrudnjavanja i upijanja vlage iz okoliša, te dodani jod.


   Havajska crvena vulkanska sol

S više od 80 minerala, ovo je jedna od najgušćih hranjivih soli koje postoje. Njezina je ružičasta boja rezultat visokog sadržaja crvene vulkanske gline. Ona je također neobrađena i sušena na suncu. Havajci vjeruju da je sol iznimno iscjeljuća i pridonosi detoksikaciji te je stoga bila korištena i u ritualnim obredima pročišćenja.


   Crna indijska sol

Ova sol, koja varira od tamno ružičaste do vrlo tamno ljubičaste, ima jak miris i okus sumpora kada se nalazi u svojem izvornom stanju. Često se koristi u Ayurvedi i indijskoj kuhinji te je korisna za detoksikaciju.


   Himalajska ružičasta kristalna sol

Izvađena iz depozita drevnog morskog tla koje je staro oko 250 milijuna godina, ovo je iznimno netaknuta sorta soli. Smatra se soli punog spektra jer sadrži impresivna 84 minerala koji su u koloidnom obliku zbog čega stanice tijela lako iskorištavaju njezine hranjive vrijednosti. Uz to je blagog okusa koji ne preopterećuje hranu. Ljudi koji ju koriste često kažu da im je potrebno manje ove soli u odnosu na druge vrste.



Dr. Brownstein kaže: “Prije nekoliko su godina proizvođači soli odlučili da je bijela sol ugodnija oku zbog čega su ju počeli izbjeljivati. Također su dodali agense koji joj produžuju rok trajanja. Problem je u tome što se te razne kemikalije koje su dodane kako sol ne bi upijala vlagu miješaju s glavnom funkcijom soli, a to je reglulacija hidratacije tijela. Natrij klorid u kuhinjskoj soli je vrlo koncentriran, denaturiran i otrovan za tijelo. Jeste li ikada stavili sol na otvorenu ranu? To peče!”

Rafinirana sol ima jednak učinak na unutarnja tkiva i uzrokuje negativnu reakciju: tijelo zadržava vodu kako bi se zaštitilo dok stanice otpuštaju vodu kako bi razrijedile, neutralizirale i razbile sol. Ovaj gubitak vode dehidrira i slabi stanice tijela te može uzrokovati njihovu preuranjenu smrt.

Ukoliko ste osoba koja, iz raznih razloga, ne može ili ne smije konzumirati bilo kakvu sol, postoje opcije koje možete iskoristiti. Nju je moguće naći u mnogim namirnicama kao što su celer, blitva ili plodovi mora. Uz to, svakako je pri konzumaciji soli nužno održavati ispravan omjer unosa natrija i kalija (kalij sadrže namirnice kao što su banane, suhe šljive, marelice, avokado). Možda vam i vaš fizički izgled može pomoći u određivanju količine unesenog natrija ili kalija jer se u nekim krugovima smatra da osobe koje imaju velike vrećice ispod očiju koriste previše soli u hrani dok se kod viška kalija ispod očiju javljaju tamni krugovi.

U današnjem svijetu je količina konzumirane soli ogromna i tužno je vidjeti što ona čini populaciji. Pojave hipertenzije i srodnih bolesti su porasle u cijelom svijetu. Nakon što priznamo da je većina tih slučajeva vezana uz našu ishranu, možemo nadići taj trend. Kada ste u nedoumici – slušajte svoje tijelo i ne padajte pod utjecaje teorija ili zaključka iz vanjskog svijeta. Slijedite svoj instinkt.


Napomena: izvorni članak je objavljen u Matrix World-u!






Marihuana sprječava širenje HIV virusa u tijelu



Medicinska marihuana se obično propisuje kao lijek za liječenje boli i jačanje apetita kod pacijenata s AIDS-om. Međutim, znanstvenike s Mount Sinai medicinske škole proveli su prvo istraživanje koje je otkrilo kako kemikalije iz marihuane aktiviraju kanabinoidne receptore CB1 i CB2 ljudskih stanica imunološkog sustava koje izravno koče virus HIV.

Iako je marihuana kao lijek zabranjena u većem dijelu svijeta, njezina djelotvornost je poznata, dokazana pa čak i kontradiktorno – patentirana. Američka vlada je odobrila patent 6630507 kada su istraživači pronašli da kanabinoidi imaju specifična antioksidativna svojstva koja ih čine korisnim u liječenju i profilaksi raznih bolesti. Nađeno je da imaju posebnu primjenu kao neuroprotektori, u ograničavanju neuroloških oštećenja, nakon ishemičnih ozljeda poput moždanog udara ili u liječenju neurodegenerativnih bolesti, poput Alzheimerove i Parkinsonove bolesti i HIV demencije.


Na žalost, znanstvenici će i ovo istraživanje iskoristiti za razvoj novih lijekova za dobrobit farmaceutske industrije, i tako sve dok marihuana, kao biljka, ne bude javno priznata i odobrena kao lijek.

To potvrđuje i izjava autorice studije dr. Cristine Costantino:

“Znali smo da kanabinoidni lijekovi poput marihuane mogu imati terapeutski učinak kod AIDS bolesnika, ali nismo razumijeli kako oni utječu na širenje samog virusa. Željeli smo istražiti kanabinoidne receptore kao metu za farmaceutske intervencije koje liječe simptome u kasnoj fazi AIDS-a i sprječavaju daljnje napredovanje bolesti bez nepoželjnih nuspojava medicinske marihuane.”

HIV inficira aktivne imunološke stanice koje nose viralni receptor CD4, što sprječava ove stanice u borbi protiv infekcije. Da bi se proširio, virus zahtijeva aktiviranje neaktivnih stanica imunološkog sustava. Kod uznapredovalog AIDS-a, HIV mutira tako da može zaraziti ove “uspavane” stanice, ulazeći u stanicu pomoću signalnog receptora CXCR4. Tretirajući stanice s kanabinoidnim agonistom koji potiče CB2, dr. Costantino i Mount Sinai tim otkrili su da CB2 blokira signalni proces i potiskuje infekciju u imunološkim stanicama koje miruju.


Istraživači su zarazili zdrave stanice imunološkog sustava u HIV-om, a zatim su ih tretirali s kemikalijom koja aktivira CB2. Otkrili su da je lijek smanjio infekciju preostalih stanica.

Dr. Costantino navodi:

“Razvijanje lijeka koji aktivira samo CB2 kao dodatni tretman standardnim antivirusnim lijekovima može pomoći ublažiti simptome u kasnom stadiju AIDS-a i spriječiti širenje virusa.”

Budući da HIV ne koristi CXCR4 za poboljšanje infekcije imunoloških stanica u ranim fazama infekcije, čini se da je CB2 agonist kao antivirusni lijek učinkovit samo u kasnoj fazi bolesti. Sada istraživači planiraju razviti model miša u kasnoj fazi AIDS-a, kako bi se testirala učinkovitost lijeka koja izaziva CB2 in vivo.


   Otkriće endokanabinoidnog sustava od presudnog značaja

Već dugi niz godina, vlada SAD-a subvencionira ispitivanja o marihuani kako bi dokazali njene nepostojeće negativne učinke, a blokira istragu o njenim mogućim prednostima. Ironično, isti ti programi doveli su do znanstvenih spoznaja koje objašnjavaju zašto je kanabis svestran lijek i zašto je najtraženija nedopuštena tvar na planeti.


Istraživanje o učincima marihuane izravno je dovelo do otkrića molekularnog signalnog sustava u ljudskom mozgu i tijelu – endokanabinoidnog sustava, koji igra važnu ulogu u reguliranju širokog spektra fizioloških procesa

Kanabis i njegovi jedinstveni kemijski spojevi proizvedeni u biljci, pod nazivom kanabinoidi, su u središtu jednog od najuzbudljivijih i nepriznatih zbivanja u modernoj znanosti. Istraživanje o učincima marihuane izravno je dovelo do otkrića molekularnog signalnog sustava u ljudskom mozgu i tijelu – endokanabinoidnog sustava, koji igra važnu ulogu u reguliranju širokog spektra fizioloških procesa poput gladi, sna, upala, stresa, krvnog tlaka, tjelesne temperature, metabolizma glukoze, gustoće kostiju, jakosti crijeva, reproduktivne plodnosti, cirkadijskih ritmova, raspoloženja i još mnogo toga.

Unutar znanstvene zajednice, otkriće endokanabinoidnog sustava sve se više prepoznaje kao sjeme napretka u našem razumijevanju ljudske biologije. Rubikon je prijeđen 1988., kada je provedena studija, koju je financirala država, na Medicinskom fakultetu Sveučilišta St. Louis koja je utvrdila da mozak sisavaca ima obilje stanica receptora, specijaliziranih molekula proteina ugrađenih u stanične membrane, koji odgovaraju farmakološki na spojeve u kanabisu.

Više od 100 jedinstvenih kanabinoida je identificirano u kanabisu, od toga, najpoznatiji je tetrahidrokanabinol (THC), glavni psihoaktivni sastojak marihuane. Također, postoje i endogeni kanabinoidi koji se prirodno pojavljuju u ljudskom mozgu i tijelu, kao i snažni sintetički kanabinoidi koji su umjetno stvoreni.


Znanost o kanabinoidima je u razvoju, činjenice se prikupljaju, gomilaju se dokazi iz provedenih studija:

1. THC i drugi biljni kanabinoidi nisu samo učinkoviti za upravljanje simptomima raka (bol, mučnina, gubitak apetita, umor itd.), oni također daju izravan anti-tumorski učinak, prema recenziranim studijama znanstvenika s Kalifornijskog pacifičkog medicinskog centra u San Franciscu i Sveučilišta Complutense u Madridu, Španjolska.

2.Istraživači sa Scripps istraživačkog instituta u La Jolli, Kalifornija, otkrili su da THC inhibira enzim uključen u akumulaciju beta amiloid plaka koji ometa komunikaciju između moždanih stanica, što je karakteristika demencije povezane s Alzheimerovom bolesti.

3.Prema istraživačima s Kings Koledža u Londonu signalizacija kanabinoidnih receptora upravlja neurogenezom (stvaranje novih stanica mozga) kod odraslih sisavaca, a također regulira migracije i diferencijacije matičnih stanica.

4.Kineski znanstvenici su pokazali da su učinci protiv boli usljed akupunkture posredovani istim kanabinoidnim receptorima koji su aktivirani THC-om.

5.Farmaceutske tvrtke istražuju načine kako potaknuti terapeutske rezultate manipuliranjem razina tjelesnih kanabinoida. Istraživanja na životinjama pokazuju da je moguće prigušiti široki spektar patoloških stanja (uključujući hipertenziju, kolitis, neuropatske boli) sprečavanjem ili odgađanjem enzimske razgradnje endogenih kanabinoida.


Ni kanabidiol (CBD) ne posustaje u ljekovitim efektima, obećava kao tretman za mnoga patološka stanja, uključujući kardiovaskularne bolesti, dijabetes, depresiju i psihoze. Pretklinička ispitivanja ukazuju na to da može smanjiti maligne tumore, promjene ekspresije gena, poboljšati osjetljivost na inzulin, normalizirati nepravilan rad srca i štititi mozak od trovanja alkoholom.

Osim toga, CBD se može suprotstaviti psihoaktivnim učincima THC-a, jer upravo oni zabrinjavaju većinu ljudi koji razmatraju alternativne načine liječenja.

Iz svega navedenog možemo zaključiti da je marihuana, kao cjelovita biljka izuzetno efikasna u borbi protiv mnogih bolesti i stanja. Naravno, farmaceutske tvrtke će nastojati sintetizirati njene djelove, jer ne mogu patentirati cjelu biljku, no to nikada neće nadmašiti mogućnosti koje pruža sama biljka. U svakom proizvodu prirode se nalazi čitav niz spojeva koji reagiraju jedan s drugim, neki poništavaju loša djelovanja određenih sastojaka, a neki pojačavaju dobre sastojke. Stoga je cjelovita biljka uvijek najbolji izbor, a zasigurno i najjeftiniji, što je zapravo i jedina prepreka zbog čega kanabis nije legalan.

No, vjerujem da se uz brojne znanstvene dokaze ne može dugo odlagati zasluženo priznanje ovoj biljci te da će kao lijek biti službeno priznata u cijelom svijetu.










Terapija vitaminom C - čudo iz prirode



Dr Frederick Klenner Sr., pionir na polju istraživanja o vitaminu C, bio je uspješan u liječenju mnogih bolesti uz pomoć primjene ovog vitamina. Klenner je dokaz da “big pharma” itekako pazi da javnost brzo zaboravi prirodne lijekove i čudotvorne aspekte vitamina C.

1949 u SAD-u je harala dječja paraliza. Dr. Klenner je svojom terapijom vitaminom C izliječio 60 pacijenata u roku od 5 dana, čak i one koji su već bili zahvaćeni grčevima. Naravno, terapija se nije proslavila jer je neprofitabilna za „Big Pharma“ ili velike farmaceutske kompanije.

Iznosimo detalje jednostavne terapije dr. Klenera vitaminom C:

1. Prvih 24 sata uzima se svaka 2 sata po 2 grama čistog vitamina C u obliku natrij askorbata. Ukoliko se pojavi dijareja (vitamin C pojačava stolicu), uzimanje se produži na 4 sata. Dijareja se znak da ste dostigli dozu koja je maksimalna za vaše tijelo, to znači da vaše tijelo više ne apsorbira vitamin C, već ga izbacuje kroz probavni trakt. Dijareja uzrokovana vitaminom C je bezbolna i ne nadražuje stjenku crijeva jer sam vitamin C poboljšava sluzokožu probavnog trakta i ojačava ga.

2. Narednih 48 sati uzimati po 2 grama vitamina C u periodu od po 12 sati.


3. Kod djece od 4 do 12 godina doza je duplo manja. Djeca do 4 godine ne mogu uzimati veće količine vitamina C oralno. Kod njih se vitamin C mora davati intramuskularno (injekcijama). Upozorenje: vitamin C ne smije biti Calcijum Askorbat jer može izazvati bubrežni kamen, a ne smije biti ni umjetno napravljena askorbinska kiselina (najjeftiniji masivno proizvedeni vitamin C). Vitamin OBAVEZNO mora biti u obliku sodijum askorbata (nartij askorbat).

4. Vitamin C se najbolje apsorbira putem prirodnih bobičastih sokova (borovnica, kupina, jagoda, malina…) ili prirodnog svježe iscjeđenog soka limuna, naranče ili limete da biste poboljšali prirodnu apsorpciju vitamina C.

5. Natrij askorbat se ne prodaje u ljekarnama jer je previše djelotvoran. Može se naručiti preko Interneta ali ga možete napraviti sami miješanjem sode bikarbone i soka od limuna u odnosu 2:1. Jedna litra iscijeđenog limuna (bez miješanja s vodom) sadržava oko 47 grama askorbinske (limunske) kiseline. Na tih 47 grama se dodaje 23 grama sode bikarbone. To treba dobro izmiješati – izmućkati u većoj tegli jer će doći do burne reakcije (pjene kao kod piva). Nakon miješanja, to jest mućkanja tegle, otvorite poklopac i pustite da ispari H2CO3, koji je nusproizvod reakcije. Ono što ostane popijte. Primijetit ćete da će ukus limunovog soka biti pomalo slan i neće biti kiselkast. Ovako dobiven vitamin C treba koristiti u većim količinama 50-100 grama dnevno. To je poptuno prirodna i neškodljiva supstanca.

6. Prema drugom uputstvu dr. Klennera, natrij askorbat se može spravljati i sa vitaminom C – askorbinskom kiselinom kojeg kupujete u ljekarni sa sodom bikarbonom u omjeru 89/11 tk 89 grama askorbinske kiseline i 11 grama čiste sode bikarbone (nju morate kupiti u ljekarni, ne u prodavaonicama hrane). To sve otopiti u destiliranoj vodi.

7. NATRIJ askorbat 1000 mg, sadrži: 889 mg askorbinske kiseline i 111 mg sodij bikarbonata.

Ovu metodu je dr. Klenner koristio sa velikom uspješnošću za detoksikaciju ljudi koji su se skidali sa opijata čak i metadona i heroina. On je tretirao narkomane u periodu od 30-60 dana tako što je davao dnevno po 200-400 grama natrij askorbata (sol askorbinske kiseline).

Zdravoj osobi natrij askorbat nije nužan, ali su mu potrebne veće količine PRIRODNOG vitamina C, bez obzira da li ga uzima u hrani ili dodacima (tabletama). Namirnice koje najviše sadržavaju vitamin C su naranče, limuni, šipak, bobičasti plodovi, kivi, višnje, trešnje..

Organizam prirodnim vitaminom C uklanja infekcije, te zaglađuje i pomlađuje tkivo. Vitamin C je jedan od najboljih antioksidanata i de-stres potpomagala. Naš organizam, za razliku od većine životinja, nema enzime kojima sam može proizvoditi vitamin C u jetri. Zato nam je potreban svakodnevan unos ovog neprocjenjivog vitamina.


Otkriveno je da vitamin C ne pravi samo detoksikaciju tijela već i prednjeg moždanog režnja kod ljudi koji su se oslobađali od opojnih droga: natrij askorbat je izbacivao umjetne neuro transmitere iz prednjeg moždanog režnja koji su se tamo spojili sa moždanim stanicama. Organizam koristi vitamin C kao jednostavan detoksikator jer tijelo uvijek daje prednost prirodnim neurotransmiterima (kao što je sol limunske kiseline), dok štetne i umjetne izbacuje. Nakon što su ljudi koji su koristili opijate očistili svoje tijelo do štetnih neuro transmitera, tijelo im se očistilo i potreba za uzimanjem opijata je prestala.

Dr. Klenner je umro 1984 godine, a njegovi uspješni i jeftini preparati vitamina C nikada nisu postali popularni zbog jednostavne i jeftine priprave.

Dr. Klenner je vitaminom C upješno liječio slijedeće bolesti:

1. Virusnu upalu pluća

2. Poliomylitis

3. Hepatitis

4. Herpex Simplex i Zoster

5. Boginje

6. Kozice

7. Mononukleozu

8. Difteriju

9. Pankreatitis

10. Reumatsku groznicu

11. Trihinozu

12. Tetanus

13. Uretitis

14. Kronični cistitis


Prevencija od: artritisa i raka.

Pitanje koje se sasvim prirodno nameće: zašto javnost ne zna ništa o čudima i mogućnostima vitamina C? Zašto je dr. Klenner ignoriran od strane medicinske znanosti? Je li za njegovo „bacanje ispod otirača“ kriva i odgovorna farmaceutska „mafija“ koja ne želi jeftine lijekove i zdrave ljude? Ostavljam vam da sami odlučite.












Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...