Apokalipsa zdravlja: veljače 2014

Pronađen lijek za leukemiju



Do sada se leukemija smatrala gotovo neizlječivom bolešću od koje svake godine oboli 1,4% svjetske populacije, no najnoviji tretman protiv leukemije koristi dijelove imunološkog sustava pacijenta kako bi brzo prebrodio ovu bolest i to s uspjehom od 88%.

Znanstveni žurnal Science Magazine je u prosincu 2013. proglasio tretman pod nazivom „živi lijek“ najznačajnijom prekretnicom na polju kancerogene imunoterapije, s obzirom na rezultate u borbi protiv leukemije, smatramo kako je takav naziv u potpunosti opravdan.

Sama znanstvena studija tima iz New Yorka je objavljena u žurnalu Science Translation Medicine, te je pokazala kako je na 16 ljudi oboljelih od limfoblastične leukemije (ALL-a) uspjela u potpunosti izliječiti 14 sudionika studije.

     Dr. Renier Brentjens s jednim od svojih pacijenata koji je spašen od leukemije u posljednji trenutak

Prvi pacijent kojeg su uspješno liječili sa „živim lijekom“ već preko dvije godine nema ni traga od leukemije i sasvim normalno živi i radi. Voditelj studije dr. Renier Brentjens sa odjela za stanične terapije bolnice Memorial Sloan Kettering Centre iz New Yorka smatra kako je ovo tek početak uspješnog liječenja leukemije.

Proces liječenja započinje izdvajanjem pacijentovih T limfocita iz koštane srži. Ove stanice igraju važnu ulogu u radu imunološkog sustava, a nakon izolacije T limfocita, liječnici ih genetički mijenjaju kako bi se fokusirale na borbu s rakom krvi – točnije leukemiju. Nakon toga pacijenti dobivaju doze vlastitog živog lijeka sve dok leukemija nestane iz tijela.


T limfociti se mijenjaju s genima koji im pomažu da prepoznaju isključivo protein koji se nalazi u stanicama zaraženima leukemijom, a koji se stručno naziva CD19, na taj način T limfociti postaju izrazito uspješno oružje u uništavanju leukemije. Bez genetičke pomoći, T limfociti bi nastavili raditi ono što uvijek rade u tijelu, borili bi se s eventualnim upadima u tijelo bolesnika, no dozvoljavali bi kancerogenim stanicama da i dalje rastu i množe se, jer ih ne bi prepoznavali kako prijetnju od koje tijelo umire.

                                  Posebno dorađeni T-limfociti brzo i efikasno uništavaju leukemiju

Dr. Bretjens je dodatno objasnio:


„U biti mi u laboratoriji educiramo T limfocite uz pomoć genske terapije, kako da prepoznaju i ubiju stanice tumora, čini se da to zaista fenomenalno djeluje u pacijentima koji imaju posebnu vrstu raka koja se u javnosti naziva leukemija.“

Tretman uz tako tweakane stanice se u znanstvenim krugovima nazivaju „Tumor-targeted chimeric antigen receptor-modified T-cell,“ a timu iz New Yorka je trebalo 15 godina kako bi usavršili tehniku i osigurali da ona uspješno djeluje na ljudima.

Jedan od sudionika eksperimentalne terapije je na samoj granici smrti kada je dobio genetički modificirane T limfocite, njegovo stanje je posebno bilo upropašteno klasičnom kemoterapijom koja, ne samo da ne djeluje već je toliko opasna da je većina liječnika ne želi primijeniti na sebi.

U SAD-u svake godine umire preko 1400 ljudi od posljedica leukemije, s druge strane leukemija se čini kao jedan od najlakše tretiranih kancerogenih oboljenja, no većini pacijenata se ona vrati u nekoliko godina i tada postaje rezistentna na lijekove, uključujući i već spomenutu kontroverznu kemoterapiju.

Za sada je oko 60 ljudi u dodatnoj eksperimentalnoj fazi liječenja, a mi ćemo s velikom pozornošću pratiti daljnja istraživanja „živog lijeka.“

Uzimajući u obzir nekoliko desetljeća neuspješnih pokušaja stvaranja djelotvornog i bezopasnog patentiranog lijeka za kancerogena oboljenja, „živi lijek“ bi mogao otvoriti vrata za nove slične poduhvate u kojima se nesretni ljudi s uglavnom terminalnim bolestima ne bi mučili, trovali i pržili prije gubljenja nade u bilo koji oporavak i pobjedu nad kancerogenim bolestima.

U prosincu prošle godine ASH ili Američko udruženje hematologa je odlučilo započeti s probnim liječenjem svih oboljelih od leukemije u bolnicama diljem SAD-a, a mi se svesrdno nadamo da će se ovakvi tretmani usko moći primjenjivati i u našoj zemlji.


Na slici vidite stanice akutne limfoblastične leukemije ili ALL. 14 od 16 pacijenata iz New Yorka je pobijedilo ovu bolest u kratkom roku zahvaljujući tweakanim T limfocitima

Interesantno je napomenuti kako je Sveučilište u Pensilvaniji odlučilo primijeniti sličnu tehniku s gotovo identičnim rezultatima na još jednoj vrsti raka koji se naziva kronična limfocitska leukemija ili CLL te trenutačno izvršavaju eksperimentalna liječenja na djeci oboljeloj od ove bolesti u Dječjoj bolnici u Filadelfiji.

Brentjens je na to izjavio sljedeće:

„Zahvaljujući svemu navedenome znamo kako ovo nije prevara i namještaljka, tretman zaista djeluje i zbog toga se nadam da će ova otkrića omogućiti prekretnicu u načinu na koji pristupamo liječenju raka.“

Znanstvenici trenutačno pokušavaju otkriti zašto terapija ne djeluje na desetini pacijenata, te se nadaju da će uspjeti identificirati specifične stanične receptore kako bi mogli ovu tehniku koristiti u borbi protiv ostalih vrsta kancerogenih oboljenja.

Za sada se zna da je cijena ovakve terapije oko 100.000 dolara po osobi, no znanstvenici smatraju da će se cijena spustiti čim se u ovaj program uključe farmaceutske kompanije.


Napomena: izvorni članak je objavljen u Matrix World-u!



Kanabis pomaže u liječenju Alzheimerove bolesti




Do sada se smatralo kako se galopirajući napredak Alzheimerove bolesti ne može spriječiti, te da sintetički lijekovi nemaju većeg učinka. Ova neurodegenerativna bolest mozga svojim napredovanjem dovodi do demencije, gubitka pamćenja, kognicionih poremećaja i uništavanja motorike, pa čak i smrti, no studija iz daleke 2006. je pokazala kako kanabis ima nevjerojatna svojstva s kojim se usporava ili zaustavlja napredak Alzheimera.

   Bolest od koje se ne može pobjeći

U SAD-u je Alzheimerova bolest četvrti najbrojniji uzrok smrti. U zadnjih 50 godina, broj oboljelih od ove bolesti se udvostručio dok se vjeruje kako će se broj oboljelih utrostručiti u istom periodu u budućnosti. Alzheimer uništava neurone i veze u moždanoj kori, te stvara rupe u moždanom tkivu koje neupitno nestaje. Gubitak moždane mase s vremenom toliko napreduje da se lako vidi na snimkama mozga.


Ovu bolest je prvi klasificirao dr. Alois Alzheimer 1906. godine, no farmaceutska industrija nije nikako mogla naći lijek koji bi stopirao nastanak Alzheimera ili pak preparate koji bi omogućili bolesnom mozgu da se oporavi.

Na lijevoj strani vidite zdrav mozak, na desnoj strani vidite mozak u uznapredovalom stadiju Alzheimerove bolesti

Interesantno je da Alzheimer najviše oštećuje predio mozga koji se naziva bazalna jezgra, a koja se nalazi u moždanom deblu. Ovaj dio mozga je zadužen za stvaranje acetilkolina.

ACh ili acetilkolin je neurotransmiter koji izaziva brojne važne životne funkcije poput; kontrakcije mišića, suženja zjenica, pojačava peristaltiku crijeva, usporava rad srca, proširuje krvne žile, upravlja rad brojnih žlijezda, no najvažnija mu je uloga u održavanju stanja svijesti, omogućavanju učenja i održavanju pamćenja.


Acetilkolin djeluje preko ionotropskih nikotinskih receptora (nAChR) koji se nalaze u neuronima i mišićima, a direktno ih se stvara konzumacijom nikotina. Zbog toga ljudi koji puše duhan razvijaju jako puno acetilkolina, drugim riječima mozak im bolje i brže radi.

   Još jedno čudesno svojstvo Canabis sative indice

Iako je u većini zemalja svijeta indijska konoplja proglašena ilegalnom zbog svojih psihoaktivnih svojstava, smatramo kako trenutačno postoji jako puno studija koje su pokazale kolika je velika ljekovita moć ove biljke.

Jedno od ljekovitih svojstava indijske konoplje je i njen pozitivan učinak u borbi protiv Alzheimera.

U studiji objavljenoj 2006. godine u znanstvenom žurnalu Molecular Pharmacology, pod naslovom „A molecular link between the active component of marijuana and Alzheimer’s disease pathology,“ je otkriveno kako kanabis u sebi sadržava spoj koji ima snažno terapeutsko djelovanje na Alzheimerovu bolest. Ovaj spoj djeluje direktno na smanjenje površinskih simptoma kroz smanjenje gubitka pamćenja točnije povećanje funkcija pamćenja mozga, te na direktni uzročnik bolesti koji se odnosi na gubitak moždane mase, jer kanabis stopira umiranje moždanih stanica te pospješuje njihovo obnavljanje.


Znanstvenici, na čelu s Lisom M. Eubanks, Claudeom J. Rodgersom, Albertom E. Beuscherom, Georgeom F. Koobom, Atrhurom J. Olsonom, Tobinom J. Dickersonom i Kim D. Jandaom, su otkrili da THC iz kanabisa pomaže u stvaranju acetilkolina i njihovoj funkcionalnosti, s druge strane još uvijek su nepoznati procesi u kojima kanabis sprječava propadanje moždanih stanica i njihov oporavak.

Na slici vidite dramatične razlike između zdravog tkiva mozga i u uznapredovalom stadiju Alzheimerove bolesti

THC je samo jedan od ispitivanih kanabinoida marihuane, do sada je otkriveno kako kanabinoidi pomažu pri 150 različitih bolesti, no zbog stigmatizacije se o njima jako malo ispituje, osim u negativnom smislu, a zbog cenzure pozitivne studije se gotovo niti ne objavljuju, ili ih znanstvena zajednica ignorira kao da ne postoje. Isto se dogodilo s ovom studijom iz 2006. godine da njene rezultate nije objavio Green Med Info, mi danas o njoj ne bismo mogli pisati.

S druge strane moramo se nositi i s mistifikacijom kanabisa i njenih svojstava jer je neke grupe smatraju „čarobnim štapićem“ za sve bolesti i stanja u kojima se ljudsko biće može naći, a da pri tom niječu njena opojna i negativna svojstva.

Smatramo da farmacija namjerno ignorira pozitivna svojstva kanabisa jer ih ne može patentirati pošto su prirodnog podrijetla, također smatramo da je nedavna legalizacija marihuane u SAD-u napravljena zbog sebičnih razloga, jer se s prodajom kanabisa ostvaruje ogromna zarada, a samo korištenje marihuane se propagira kroz „partijanje“ i „ubijanje vremena“ ili „gastronomiju“ umjesto da se shvati kako je riječ o lijeku.

Kako god bilo, ova istraživanje nije pomoglo da se u vremenu od objavljivanja studije do danas stvore lijekovi na bazi indijske konoplje koji bi pomogli brzorastućem broju oboljelih od Alzheimera.





Potvrđeno - GM usjevi opasni za ljude




U novoj studiji znanstvenici ističu da postoji dovoljno dokaza koji potvrđuju da DNK fragmenti, koji se unose u ljudski organizam u obrocima od genetski modificirane hrane, nose cijele gene koji mogu ući u ljudski cirkulacijski sustav putem nepoznatog mehanizma. Studija se temelji na analizi više od 1000 ljudskih uzoraka iz četiri neovisne studije, a u jednom od uzoraka krvi relativna koncentracija biljnog DNA bila je veća od ljudske DNA. Ova studija potvrđuje ono što su mnogi sumnjali godinama, a objavljenja je u znanstvenom časopisu PLoS One.

Kada je riječ o genetski modificiranim usjevima i hrani, mi zapravo nemamo pojma o tome kakvi mogu biti dugoročni učinci na ljude. Prva komercijalna prodaja genetski modificirane hrane bila je prije samo dvadesetak godina, točnije 1994. godine. Ne postoji mogući način na koji bi zdravstveni autoriteti mogli testirati sve moguće kombinacije na dovoljno velikom broju stanovništva, tijekom dovoljno dugog razdoblja, a da bi mogli sa sigurnošću reći da su GMO bezopasni. Genetičar David Suzuki je nedavno izrazio svoju zabrinutost, rekavši da su ljudska bića zapravo dio “masovnog genetskog eksperimenta” tijekom svih ovih godina, a koji se nastavlja i dalje.


Samo da podsjetim, nije nikakva novost da će znanstvena zajednica usprkos i mnogim nepoznanicama i usprkos dokazima o štetnosti nastavljati s eksperimentiranjem na ljudima. Jedan od takvih slučajeva je i provođenje cijepljenja na milijunima ljudi za koje se znalo da nosi kancerogeni virus.

Dobar primjer je i fluor, koji se sustavno dodaje hranu, piće te razne higijenske preparate, usprkos dobro poznatim dokazima o njegovoj štetnosti. Kad bolje pogledamo, takvih primjera o manipulacijama i lažima je na žalost jako puno.

Napredak u znanosti o genomu u proteklih nekoliko godina otkriva da organizmi mogu dijeliti svoje gene. Prije toga, mislilo se da se geni dijele samo između pojedinih članova vrste kroz reprodukciju. Genetičari obično prate nasljeđivanje gena u takozvanom vertikalnom smjeru, kao što je uzgoj muških i ženskih primjeraka i zatim praćenje njihovih potomaka i tako dalje. Danas znanstvenici znaju da se geni dijele ne samo među pojedinim članovima vrste, već i među pripadnicima različitih vrsta.

Znanstvenici su u studiji naveli:

“Naš krvotok se smatra okruženjem koje je dobro odvojeno od vanjskog svijeta i probavnog trakta. Prema standardnoj paradigmi, velike makromolekule konzumirane s hranom ne mogu proći izravno u krvožilni sustav. Smatralo se da se tijekom probave bjelančevine i DNK razgrađuju u male sastojke, aminokiseline i nukleinske kiseline, koje se potom apsorbiraju u složenom aktivnom procesu i distribuiraju se u različite dijelove tijela kroz sustav cirkulacije. Ovdje, na temelju analize više od 1000 ljudskih uzoraka iz četiri neovisne studije, mi izvještavamo o dokazu da su DNA fragmeni iz obroka, koji su dovoljno veliki da nose cijele gene, izbjegli propadanje i kroz nepoznati mehanizam ulaze u ljudski krvotok. U jednom od uzoraka krvi relativna koncentracija biljnog DNA je veća od ljudske DNA. Koncentracija biljnog DNK pokazuje iznenađujuće preciznu normalnu distribuciju u uzorcima plazme, dok je utvrđeno da je kontrolni uzorak bez plazme iz pupkovine bio bez biljnog DNA.”

Ovo ne znači da su ljudska bića srodna s jabukama, bananama ili mrkvom i da razmjenjujemo gene. Ono što biotehnologija i biotehnološke korporacije poput Monsanta čine je da dopuštaju prijenos gena bez obzira na biološka ograničenja. Problem je to da se temelji na vrlo lošoj znanosti. Uvjeti i biološka “pravila” koji se odnose na vertikalni prijenos gena, barem onih koje smo svjesni, ne moraju vrijediti za horizontalni prijenos gena. Biotehnološka znanost danas se temelji na pretpostavci da su načela nasljeđivanja gena ista za horizontalan kao i za vertikalan prijenos gena. To samo pokazuje da GMO treba biti podvrgnut puno višem obimu eksperimentiranja i rigoroznim istraživanjama prije nego što ih nastavimo i dalje konzumirati.

David Suzuku ističe:


“Jedna mala mutacija u ljudskom biću može odrediti toliko puno, poanta je da kada premještate gen, jedan mali gen iz jednog organizma u drugi, vi u potpunosti mijenjate njegov kontekst. Ne postoji način kojim bi predvidjeti kako će se ponašati i što će biti ishod. Mi mislimo da smo dizajnirali ove oblike života, ali to je kao da ste uzeli orkestar iz Toronta izvježban svirati Beethovenovu simfoniju, a onda uzmete nasumično neke bubnjare od bilo kuda i stavite ih u simfoničare iz Toronta i kažete im da sviraju. Glazba koja će nastati će biti nešto što se jako razlikuje od onoga što bi trebalo biti. Publicisti kažu da postoji dobra namjera iza GMO-a, ali činjenica je da je potaknut novcem.”

Također je jasno da DNK iz hrane može završiti i završava u životinjskim tkivima i mliječnim proizvodima koje ljudi jedu.


Biotehnološka znanost se temelji na lošoj znanosti, plaćeni znanstvenici uopće nisu ni uzeli u obzir mogući prijenos gena iz GM usjeva na ljude. Slika je vlasništvo DeesIllustration.com

Postoje studije koje pokazuju da kada ljudi ili životinje probavljuju genetski modificiranu hranu, umjetno stvoreni geni se prenose i mijenjaju karakter korisnih bakterija u crijevima. Istraživači tvrde da su mikrobi, koji se nalaze u tankom crijevu osoba s ileostomijom, sposobni za stjecanje i skrivanje DNK sekvence iz GM biljaka. Genetski modificirani usjevi su se infiltrirali u stočnu hranu od 1996., a studije su povezale GMO životinjsku hranu s teškim upalama želuca, uvećanom maternicom u svinja, sterilnosti krava i svinja, dlakavošću usta kod štakora.

Vrlo je važno imati na umu da je prijenos gena između genetski modificiranih poljoprivrednih kultura i okolnih autohtonih vrsta dovelo do vrlo otpornih vrsta nazvanih super korovi. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, prijenos i kretanje gena iz GM biljaka u konvencionalne usjeve ili srodne vrste može imati utjecaj na sigurnost hrane i prehrambenu sigurnost. Ovaj rizik je stvaran, kao što je to vidljivo kad su se tragovi vrste kukuruza, koji je namijenjen samo za prehranu životinja, pojavili kod kukuruza za ljudsku potrošnju u SAD-u.

Već je dokazano kako je u krvi žena koje nisu trudne, trudnica i fetusa pronađen Bt toksin, koji je uobičajen kod većine GM žitarica, a služi proizvodnji vlastitog insekticida koji odbija nametnike. Bt toksini su istaknuti u genetski izmijenjenim usjevima poput kukuruza, soje, pšenice, i drugih, a mogu biti smrtonosni.

Dakle, unatoč činjenicama da se svi mogući toksini iz GM usjeva nalaze i u našoj krvi, genetski inžinjering nikada nije uopće uzeo u obzir ni prijenos gena, niti su ih te posljedice zanimale. Zaključivalo se napamet, da nije vjerojatno da će doći do prijenosa DNA iz gena. No kao što je to sada evidentno – do toga dolazi, a koje su posljedice još ne možemo znati, no dosadašnja saznanja su zastrašujuća. Stoga bi bilo prijeko potrebno da se pod hitno zaustavi konzumacija bilo koje hrane koja ima veze s GMO.

Umjesto da se pokrenu masovna istraživanja genetski modificiranih usjeva, biotehnološke kompanije samo smišljaju nove tvorevine, sve jednu opasniju od druge. Budući da glifosat ne iskorjenjuje korov, Bayer planira na tržište plasirati novi herbicid – neurotoksični amonijak glufozinat, koji će izazvati pustoš i među životinjama i među ljudima.

On ima kemijsku strukturu sličnu glutamatu, i u stanju je stimulirati živčani sustav. Smrtonosna izloženost je moguća, sa simptomima koji uključuju konvulzije, slinjenje, preosjetljivost, nepravilno disanje i drhtanje. Nadalje, dokazano je da glufozinat čini štetu na reproduktivnom planu. Također, izrazito je topljiv u vodi čime su direktno ugrožene sve podzemne vode. Za njega su određene i smrtonosne doze – za štakore 1500-2000 mg/kg, 500 mg/kg je letalno za miševe i svega 250 mg/kg je smrtonosno za pse.


Toksične čestice herbicida iz GM usjeva, koje su navodno biorazgradive, su pronađene u uzorcima kiše, zraka i vode. To znači da bilo gdje da se u svijetu koristi otrovni herbicid, i vi ćete ga udisati, jesti ili piti

Činjenica je da GMO truje vodu i zrak širom svijeta, čestice herbicida iz GM usjeva su pronađene u uzorcima tla, vode i zraka diljem svijeta, dakle, gdje god da se u svijetu uzgajaju GM usjevi – oni će naći svoj put do vas na bilo koji način.


Ove je godine u Europu trebao ući GM kukuruz 1507. Ovo novo sjeme je Pioneer brand i genetski je dizajnirano da bude otporno na herbicid glufosinat i proizvodi svoj vlastiti insekticid. Ukoliko dođe na europsko tržište, onda je cijeli kontinent u opasnosti, sve podzemne vode, tlo i biljke mogu biti pogođene dugi niz godina od strane toksičnih učinaka glufosinata.

Za sada, Parlament Europske Unije je stopirao ovo sjeme, no ostavljeno je svim zemljama na individualno odlučivanje žele li otvoriti vrata ovoj novoj tvorevini.

Pa kako da se zaštitimo od svega ovoga?

Znanje štiti. Informirajte se, tražite činjenice i neovisna istraživanja, postavljate pitanja i sebi i autoritetima – koje su posljedice prijenosa biljnog DNA u ljudski krvotok, koje su zdravstvene implikacije za ljude koji konzumiraju kukuruz i druge kulture koje su dizajnirane kako bi neprirodno lučile insekticid, zapitajte i vlade svojih zemalja mogu li vam dati pismenu ovjerenu garanciju da ne postoje nikakve štete koje bi nastale za ljudski organizam konzumacijom GM hrane?

Imate pravo znati, imate pravo pitati ali i birati. Iskoristite svoja prava, borite se za svoje zdravlje.


   Reference:

Confirmed: DNA From Genetically Modified Crops Can Be Transferred Into Humans Who Eat Them


European Union Parliament decides against unleashing new GM maize




Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...