Apokalipsa zdravlja: 2015

Štitnjača



Kako provjeriti štitnjaču kod kuće: Potrebna vam je samo čaša vode i ogledalo


Od različitih oboljenja štitnjače pati na tisuće ljudi, većinom žena. Ali, nisu svi svjesni činjenice da uopće imaju probleme sa štitnom žlijezdom, donosi uspesnazena.com.

Štitna žlijezda je žlijezda u obliku leptira, koja se nalazi na početku vrata. Hormoni, koje proizvodi ova žlijezda, utječu na rad svih sustava našeg organizma.

Kod viška hormona štitnjače, čovjek postaje hiperaktivan, uslijed nedostatka – osjeća pospanost i nemoć.

Smanjenje tiroksina, hormona koji proizvodi štitnjača, čine da tijelo uspori, dobije na težini, bude umorno, a kako se metabolizam usporava, često dolazi i do povećanja tjelesne težine i zatvora …

Ostali simptomi su depresija, osjetljivost na hladnoću, suha koža, umanjen osjećaj ukusa i mirisa, usporen rad srca, slabo pamćenje, otežana koncentracija, neredovne menstruacije, neplodnost, povišen kolesterol, gušavost.

Hipertireoza (pojačan rad štitnjače): nervoza i iritibilnost, gubitak težine, ubrzan rad i preskakanje srca, osjećaj valova vrućine, promjene apetita, slabost mišića, skraćene menstruacije, gušavost.

Također, štitnjača je izložena riziku od različitih oboljenja, te može biti uvećana.



                                                     Gušavost, povećanje štitne žlijezde


Struma ili guša obuhvaća povećanje štitnjače bez obzira o kojem se uzroku radilo. “Okidači” guše mogu biti različiti – od manjka joda u prehrani (najčešće se događa u kontinentalnim krajevima), do poremećaja u metabolizmu joda, pubertet, trudnoća ili lijekovi koji blokiraju deponiranje joda. Guša se češće pojavljuje kod žena, najčešće zbog djelovanja ženskih spolnih hormona. Uvećana se štitnjača nakon puberteta i trudnoće najčešće smanji sama, ukoliko nije riječ o gušavosti.

Simptome povećane štitnjače prepoznaje se po problemima s gutanjem, kašljem ili osjećajem pritiska, “knedle” u grlu, naročito kod težih slučajeva. Do njih se može doći ukoliko se običnim, pregledom dodirom, zbog smještaja čvorova iza prsne kosti ne vidi na vratu te tako uspije neprimjetno narasti. Čvorovi mogu biti mekši ili tvrđi, dok jako tvrdi čvorovi mogu biti simptomom malignog oboljenja.

Rak štitnjače dosta je rijetka vrsta karcinoma, ali je prvi što se tiče porasta broja oboljelih. Nakon operacije, visok je postotak oporavaka i preživjelih u idućih pet godina pa ga se stoga smatra lječivim u slučajevima ranog otkrivanja. Nakon palpacijskog pregleda, zbog postojanja “sumnjive” kvrge, oboljeli se upućuje na preglede ultrazvukom, scintigrafijom, punkcijom i na posljetku, kirurškim odstranjenjem oboljelog dijela prije nego se raširi na ostale organe.

Tireoiditis znači upala štitnjače, a stvara hipertireozu, nakon koje može doći do hipotireoze ili nije popraćena promjenama u lučenju hormona štitnjače.


   Provjera štitnjače u kućnim uvjetima

Kako bi provjerili rad štitnjače u kućnim uvjetima, bit će vam potrebno ogledalo i čaša vode.


1.  Uzmite gutljaj vode.

2.  Podignite bradu i promatrajte svoju štitnjaču. Možete ponoviti postupak nekoliko puta.


3.  Obratite pažnju na to ima li na njoj ima neobičnih promjena i asimetrija.



Provodite ovu proceduru redovito kako bi bili sigurni da se ne povećava, pogotovo ako se često osjećate umornom bez ikakvog razloga.

Ako je štitnjača malo veća od uobičajene i na njoj postoje neki čvorići, nema potrebe da odmah paničarite. Možda nije ništa ozbiljno ali definitivno treba potražiti mišljenje stručnjaka. Čvorovi mogu biti mekši ili tvrđi, dok jako tvrdi čvorovi mogu biti simptomom malignog oboljenja.



Pročitajte o velikom savezniku štitnjače - o Jodu





Jednostavni savjeti za zdrav san



Sve veći stres, ubrzani život, stalni problemi, nekvalitetna prehrana, dugačko radno vrijeme, kućanski poslovi, briga za djecu i obitelj, depresije, sve ove stvari utječu na kvalitetu i kvantitetu sna. Čak i ako uspijete „ubiti oko“ iz kreveta se ustanete umorni i nenaspavani. Ako vas muči nesanica ili ako imate lagan san te se preko noći stalno budite, tada biste trebali pročitati ovaj tekst.

Evolucijski gledano ljudi su naštimani da prate promjene u prirodi, točnije na nas djeluje mehanizam koji znanstvenici nazivaju cirkadijski ritam koji pak podešava naš „unutrašnji sat.“ Ne samo da na nas utječu smjene dana i noći, već i godišnji ciklusi poput promjene godišnjih doba, razlike u temperaturi, nagibu i jakosti sunčeve svjetlosti te mjesečeve mijene.

Milijunima godina ljudski preci su pratili jednostavne ritmove prirode, budili su se s prvim sunčevim zrakama te su lijegali sa zalaskom sunca.

Moderno ljudsko biće je na sve moguće načine spriječilo prirodne ritmove buđenja i uspavljivanja. Izmislili smo ljetno i zimsko računanje vremena, imamo umjetnu rasvjetu, elektroničke aparate koji nas drže budnima i aktivnima daleko u noć, naša okolina je zasićena različitim vrstama zračenja, naša hrana, piće i zrak su zatrovani, životnim ciklusom dirigiraju konvencije i umjetne potrebe umjesto prirode.


Kako bismo omogućili našem tijelu da se rekuperira preko noći, potrebno je slijedeće:

~  Nekoliko sati prije sna smanjite intenzitet svjetlosti u prostoru kojem boravite. Jaka svjetlost razbuđuje te onemogućava proizvodnju melatonina, prirodnog hormona za spavanje.
~  Izbjegavajte gledanje televizije, kompjutera ili igranja i čitanja na elektroničkim spravama s pozadinskom svjetlošću, barem pola sata prije polaska u krevet.
~  Izbacite sve elektroničke uređaje iz sobe, naročito TV i kompjuter.
~  Obavezno izgasite router prije nego idete na počinak. Elektromagnetska zračenja stvaraju anomalije u radu mozga i onemogućavaju pravilan rad pinealne žlijezde (epifize) koja stvara melatonin.
~  Pokušajte postaviti svoj krevet tako da ste udaljeni od električnih uređaja barem jedan metar, nikako ne spavajte u blizini mobitela.
~  Izbjegavajte piti kavu u kasnim popodnevnim i večernjim satima, obratite pažnju da ne koristite niti čajeve koje u sebi imaju teina (koji ima sličan učinak kao i kofein).
~  Ako već niste izbacili gluten i šećere iz prehrane, nemojte ih koristiti prije spavanja, gluten je neuro-blokator koji pobuđuje, točnije onemogućava normalan cirkadijski ritam uspavljivanja. ~  Ugljikohidrati su visokooktanska goriva koji razbuđuju um i tijelo. Jako je teško zaspati nakon što se najedete „slatkiša.“
~  Nemojte piti alkohol pred spavanje, unatoč vjerovanju kako alkohol opušta, konzumacija alkohola potiče proizvodnju hormona stresa kortizola, koji onemogućava stvaranje melatonina – hormona spavanja i opuštanja.
~  Omogućite dotok svježeg zraka u sobu, ostavite djelomično otvoren prozor ili potpuno otvoren prozor u zavisnosti od mogućnosti i vremenskih prilika.
~  Osigurajte niže temperature u sobi, za zdrav san je potrebna temperatura između 17-19 stupnjeva. Spavanje u hladnoj i prohladnoj sobi ubrzava metabolizam te omogućava stvaranje smeđeg masnog tkiva koji ojačava imunitet, regulira količinu šećera u krvi i smanjuje stres.
~  Prije spavanja se operite u hladnoj ili prohladnoj vodi. Operite bilo kakvu kozmetiku sa sebe, koristite prirodne preparate za čišćenje bez klora, parabena, aluminija i drugih toksičnih stvari koje vam preko kože ulaze u krvotok. Tuširanje u vodi od 15 stupnjeva Celzija omogućava jačanje imuniteta, smanjenje stresa te pospješuje rad lutajućeg živca (kranijalnog živca broj X) koji je direktno upravlja s imunološkim sustavom i regulacijom hormona zaduženih za opuštanje. Umjereno smanjujte temperaturu tuširanja, sve dok ne dođete do najhladnije vode, tuširajte se po 15 minuta.
~  Obavezno zamračite sobu, ne ostavljajte nikakvo svjetlo u sobi. Čak i ako su nam oči zatvorene ili ako imamo pokrivalo za oči, naša koža može osjetiti svjetlo te na takav način šalje poruku epifizi da prestane s proizvodnjom melatonina kako bi nas probudila iz sna.
~  Tridesetak minuta prije spavanja meditirajte i obratite pažnju na disanje kako biste dodatno potakli rad nervusa vagusa.
~  Ako ne znate koju meditativnu tehniku koristiti, tada vam preporučamo provjerenu metodu pod nazivom Éiriú Eolas. Više o istoj možete saznati iz video klipa kojeg možete pogledati odmah ispod ovog teksta.





~  Osigurajte udoban madrac i anatomski jastuk, ljudi često zaboravljaju kako je udobnost preduvjet zdravog i dubokog sna.
~  Ako patite od nesanice, pola sata prije polaska u krevet popijte tabletu s čistim melatoninom.
~  Ako tijekom noći vršite nuždu koristite lampu na baterije ili svjetlo najniže jakosti kako se ne bi razbuđivali.


   Treće oko i spavanje


Epifiza je endokrina žlijezda u mozgu, locirana je između moždanih hemisfera, kada je zdrava ne prelazi veličinu zrna graška. Epifiza luči melatonin (N-acetyl-5-methoxy-tryptamine), koji regulira cirkadijski ciklus, točnije slijedove budnosti i spavanja.

Melatonin kod životinja regulira funkciju spolnog nagona, ponašanje, rast krzna, kamuflažu i zimski san.

Kod zdravog ljudskog bića epifiza i melatonin imaju brojne važne funkcije.

Osim što epifiza (treće oko) ima snažan učinak na cirkadijski ciklus, ona je zadužena i za modulaciju fotoperiodičnih – godišnjih funkcija u svakom zdravom ljudskom biću stoga je najodgovornija za cikluse bioritma. Ova žlijezda se aktivira svjetlošću i ne može proizvoditi melatonin ako spavamo u osvijetljenoj prostoriji. Čak i ako je to svjetlo toliko malo kao svjetlo koje isijava vaša budilica.

Epifiza radi u harmoniji s hipotalamusom, žlijezdom koja određuje našu želju za jelom, pićem, seksom i ona upravlja s biološkim satom koji određuje procese starenja. Iako hipotalamus zauzima tek 1% mozga, njegova kontrola nad najvažnijim životnim funkcijama, uključujući ritam rada srca, krvni tlak itd., ona također upravlja radom autoimunog nervnog sustava i preko hipofize upravlja endokrinim sustavom, hipotalamus ima i važnu ulogu u aktiviranju emocija i motivacije.

Retinalni mehanizam (sat) stimulira proizvodnju melatonina. Znantvenici pokušavaju locirati točnu lokaciju i način rada retinalnog sata unutar ljudskog oka, no za sada je to još uvijek znanstvena nepoznanica na čije ćemo objašnjenje trebati pričekati.

S dolaskom puberteta proizvodnja melatonina se reducira i tada obično, po prvi puta počinjemo imati problema s depresijama, nesanicama ili drugim poremećajima koji su vezani za smanjenu količinu proizvodnje melatonina.

Epifiza može izlučivati melatonin jedino kada smo opušteni, relaksirani i kada spavamo. Melatonin se čak može lučiti i za vrijeme meditacije i vizualizacije.


   Dobrobiti melatonina

Za sada ne postoji ni jedna zvanična organizacija koja regulira uzimanje melatonina kao pripomoć u reguliranju cirkadijskog ciklusa i opuštanja, no poznato je koliko melatonin pomaže u stvaranju zdravog sna, za razliku od mnogobrojnih negativnih efekata drugih umjetnih sredstava za spavanje i liječenje nesanice. Nacionalni Institut Zdravlja SAD-a (National Institutes of Health – NIH) je izučavao učinke melatonina na mentalno zdravlje ljudi, u većini slučajeva dovoljno je 0,5 do 5 grama melatonina kako bi ljudi prirodno pali u san. Neka istraživanja sugeriraju da je vrijeme letentnosti (period padanja u san) znatno smanjeno kada se uzima melatonin, zbog toga se preporuča uzimanje ovog prirodnog spoja 30-60 minuta prije lijeganja u krevet. No također se uzimanje melatonina preporuča samo osobama starijima od 18 godina.

Svim ljudima koji imaju problema s laganim, nemirnim snom ili s nesanicom se preporuča uzimanje melatonina. Problemi sa spavanjem, mjesečarenjem ili nesanicom se najčešće pojavljuju kada se nalazimo pod stresom, a poremećaji postaju snažniji i izraženiji što je stres jači i što se duže nalazimo pod stalnim stresom.

Ako ne možemo normalno spavati ili ako ne spavamo pojavljuju se brojni mentalni i fizički poremećaji koji mogu uvjetovati nastanak različitih bolesti.

Melatonin se preporuča i osobama koje pate od efekta „jet laga“, brzog mijenjanja vremenskih zona zbog putovanja zrakoplovom, no i slučaja prijelaza na ljetno ili zimsko vrijeme kada se naš prirodni cirkadijski sustav dodatno zbunjuje oduzimanjem ili dodavanjem sati.

Epifiza će redovito proizvoditi melatonin samo ako je zdrava i ako nije zatrovana fluorom. Zbog svojih biokemijskih svojstava epifiza najviše privlači fluor iz tijela i ako je dovoljno zatrovana fluorom ona će se početi kalcificirati, tada epifiza radi slabo ili jako slabo.


   Nervus vagus – prijatelj u nevolji

Kranijalni živci aktiviraju rad svih mekanih organa u našem tijelu. Oni utječu najviše na rad probavnog sustava dok, s druge strane, uravnotežuju rad kardiovaskularnih funkcija jetara, pluća i srca. Najosjetljivije organe kontrolira deseti kranijalni živac ili lutajući živac(nervus vagus). Kada je on aktiviran i pravilno radi, imamo osjećaj ugode i lakoće, često i osjećaj širenja torza točnije područja od ošita do vrha pluća. Mnogi ljudi su opisali neku vrstu topline u prsnom košu nakon vagalne aktivacije i optimalne aktivacije istog živca.

No, s druge strane, ovaj interesantan živac se aktivira svaki put kada smo „dotaknuti“ nečijom dobrotom ili kada se „raznježimo“ u društvu osoba koje duboko poštujemo ili volimo. Lutajući živac će se aktivirati svaki put kada čujemo muziku koja nam se sviđa i koja nas je nježno inspirirala. Također se aktivira kada vježbamo disanje ili kada meditiramo.

Zbog iznimnog utjecaja nervusa vagusa na naš um i tijelo, neuroznanstvenik Stephen W. Porges sa Sveučilišta Illinois je ovaj nerv nazvao „Živcem suosjećaja,“ a mi s pravom mislimo kako je dr. Poges osmislio ime koje najbolje označava značaj desetog kranijalnog nerva.

Sigurno se pitate, kakve veze jedan živac može imati s našim najljudskijim porivima, poput suosjećanja i empatije?

Odgovor je naizgled jednostavan no mi ćemo na njega morati odgovoriti s malenom digresijom.

Kranijalni živac broj deset stimulira mimiku lica, uljuđenu verbalnu komunikaciju i smanjuje otkucaje srca. Aktivaciju i pravilan rad ovog živca najviše remete kaskadni hormoni povezani s kortizolom (hormonom stresa) i pri tome, ako su stresori predugo prisutni u našem tijelu, u potpunosti onemogućavaju opuštanje, spavanje, normalnu komunikaciju, motoriku i nadasve normalan način razmišljanja.

Sve je više znanstvenika koji tvrde kako je pravilan rad kranijalnog živca povezan s etičkim osjećajima, a naročito s empatijom, volontiranjem, suradnjom i stvaranje dobrobiti za druge ljude, naročito one kojima je pomoć potrebna. Rad ovog živaca je također povezan s lučenjem oksitocina, hormona – privrženosti (ne seksa), koji dodatno stvara osjećaj suosjećajne intuicije koja je oblikovala i oblikuje stvaranje ravnopravnih ljudskih zajednica i obitelji. Oksitocin je također povezan i s osjećajima povjerenja i majčinskog instinkta. Iako se smatra kako muškarci nemaju i ne mogu imati takve i slične osjećaje, jer nisu žene, točnije ne mogu biti majke, prilikom aktivacije nervusa vagusa i lučenja oksitocina, muškarci postaju brižni roditelji i partneri.

Nedjelovanje nervusa vagusa guši jedan od najplemenitijih ljudskih osjećaja, a to je empatija.

Kevin Tracey sa Instituta Feinstein za Medicinska Istraživanja, je otkrio kako naš mozak kontrolira imunološki sustav kroz direktnu vezu sa živcima. Upravo je kranijalni živac broj deset naša veza između imunološkog sustava i mozga.

Iako su prethodni podaci sasvim zapanjujući, otkriće dr. Diane Krause sa Sveučilišta Yale, je još više podiglo na noge medicinsku znanost jer je pokazalo kako odrasli ljudi imaju nevjerojatnu sposobnost da matične stanice iz koštane srži, po volji, transformiraju u zdrave stanice jetara, crijeva, pluća i kože.

Pretpostavljamo da se pitate, kako je to moguće? Odgovor je ponovno isti: u te nevjerojatne sposobnosti našeg tijela je umiješana aktivacija lutajućeg živca.

Krauseova je znanstvenom studijom dokazala kako je nervus vagus povezan sa svim matičnim stanicama u tijelu: one su dormantne i neaktivne u stanju stresa, no aktiviramo li kranijalne živce, bilo vagalnim zahvatom, meditacijom ili disanjem, drugim riječima – oslobodimo li se od stresa i ako se relaksiramo, te „uspavane“ matične stanice se aktiviraju i transformiraju u stanice organa koje su najviše ruinirane stresorima i starenjem ili kakvom bolešću.


Nadamo se da smo vam pomogli u borbi protiv nesanice i nekvalitetnog spavanja.



Zašto je kefir koristan ?



   Što je zapravo kefir

Kefir je fermentirani mliječni napitak kiselkasto-osvježavajućeg okusa koji se dobiva uz pomoć kulture kefira ili kefirnih zrnaca. Smatra se da je porijeklom s Kavkaza i da je star i do 1000 godina. Žitelji Kavkaza poznati su po svojoj dugovječnosti i dobrom zdravlju, žive gotovo bez bolesti, što se pripisuje njihovoj svakodnevnoj i neograničenoj konzumaciji kefira. Kultura kefira u našim se krajevima često naziva i tibetanska gljiva ili kefirna gljiva, ali kefirna zrnca nisu gljive.

Kefirna zrnca, koja izgledom podsjećaju na kuhanu cvjetaču, po sastavu su mješavina bjelančevina, aminokiselina, lipida i topljivih polisaharida te sadrže simbiozu između velikog broja dobrih, mliječno-kiselih bakterija, octenih bakterija i sojeva kvasaca. Zrnca kefira hrane se i razmnožavaju u mlijeku i nemaju rok trajanja, mogu živjeti vječno. Brojni pokušaji mikrobiologa da kefirna zrnca proizvedu u laboratoriju uporno završavaju neuspjehom. Pitanje otkud dolaze i kako su nastala ostaje bez znanstvenog odgovora.

Legenda kaže da su kefirna zrnca dar od Boga, "mana s neba" koju je Bog poslao Izraelcima kad ih je Mojsije izveo iz Egipta da bi ih poveo u obećanu zemlju.

   Zašto je kefir koristan 

Kefiru se pripisuju mnogi pozitivni učinci kod velikog broja bolesti i bolesnih stanja, između ostalog smatra se da:


~ djeluje kao najjače sredstvo protiv alergija i intolerancije na hranu;
~ djeluje kao prirodni antibiotik;
~ smanjuje inflamatorne (upalne) bolesti kao što su reuma i artritis;
~ jača imunološki sistem i ubrzava zacjeljivanje tijela;
~ poboljšava probavu i pravilno iskorištavanje nutrijenata iz hrane;
~ liječi bolesti crijeva kao što su IBS ili SIC (sindrom iritabilnog crijeva), sindrom propusnosti crijeva, zatvor, proljev, nadutost;
~ pomaže kod bolesti želuca kao što su gastritis i čir na želucu;
~ čisti i detoksicira tijelo;
~ poboljšava funkciju jetre i djeluje protiv žučnih kamenaca;
~ pomaže kod srčano-žilnih oboljenja;
~ snižava šećer u krvi, visoki krvni tlak i visoke masnoće u krvi (trigliceride);
~ liječi gljivična oboljenja;
~ pomaže u zaustavljanju rasta malignih stanica;
~ normalizira metabolizam i time potpomaže gubljenje prekomjerne tjelesne težine;
~ pomaže kod nesanice i depresije;
~ pomaže kod bronhitisa i astme;
~ pomaže kod psorijaze i ekcema. 


Zapravo se radi o tome da kefir radikalno mijenja crijevnu floru na bolje, a zdrava crijevna flora je preduvjet za sveukupno dobro zdravlje. Pročitajte - Zdrava crijeva - ključ cjelokupnog zdravlja.


   Kako početi s kefirom 

Ako ste kefirna zrnca dobili poštom (obično se spakuju u vrećici s malo mlijeka), ili ako su bila zamrznuta, prvo ih trebate malo oporaviti ili oživiti. Zrnca stavite u staklenu teglu i prelijte s malo mlijeka, poklopite i ostavite na sobnoj temperaturi 24 sata. Sutradan ih procijedite i taj prvi kefir bacite. Ovaj postupak ponovite 2-3 dana, dok ne dobijete fini kremasti kefir ugodnog mirisa i okusa. Kefir je kiselkastog okusa ali miris je ugodan, nije kiseo. Ako ste dobili aktivna zrnca (koja nisu putovala i nisu bila zamrznuta) možete odmah početi s izradom kefira. 



Količina oko pola velike žlice zrnaca je dovoljno za 3 dl mlijeka. Zrnca prelijte mlijekom i ostavite u tegli poklopljeno 24 sata. Kad se mlijeko zgusne, kefir je gotov. Procijedite ga kroz malo krupnije cjedilo tako da cjedilo stavite u jednu zdjelu pa izlijete kefir zajedno sa zrncima i miješate sa žlicom dok se procijedi (pošto je gusto pa da lakše prođe). Zrnca vratite u teglu, dodajte novo mlijeko, a procijeđeni kefir stavite u staklenu teglu i spremite u frižider. Ne ispirite zrnca vodom jer će ih to oslabiti.

Kefirna zrnca se razmnožavaju pa ćete nakon nekoliko dana primjetiti da ih ima više. Tada povećajte količinu mlijeka. Jedna velika žlica zrnaca je dovoljna za 5 – 6 dl mlijeka. Prilagodite količinu kefira svojim potrebama. Kad se zrnca razmnože toliko da ih je previše za količinu koju trebate svaki dan, odvojite višak zrnaca. Dakle ako je pola litre kefira dnevno dovoljno za vas (dvije šalice) održavajte količinu zrnca oko jedne pune jušne žlice, višak odvajajte i podijelite s drugima. Na kraju teksta ću napisati kako zrnca možete poslati poštom.

Kefir je najbolji kad se radi svakodnevno. Ako ipak morate napraviti pauzu, idete na put ili nešto slično, prelijte zrnca s malo mlijeka, poklopite posudu i spremite u frižider. Tako može stajati do 7 dana. U slučaju da nemate mlijeka, možete ih čuvati i u vodi, ali ne predugo – samo do slijedeće kupovine mlijeka. Nakon pauze, kad ponovo krećete s izradom kefira, učinite opet kao prvi put da bi se zrnca oporavila: prelijte ih novim mlijekom, ostavite 24 sata na sobnoj temperaturi pa prvi kefir koji dobijete bacite. Ako je potrebno ovaj postupak ponovite nekoliko puta, dok ne dobijete fini kremasti kefir ugodnog mirisa i okusa. Kefir je kiselog okusa ali miris je ugodan, nije kiseo.

Možda ste negdje pročitali da se ne smiju koristiti metalne žlice i cjedila za cijediti kefir. No zaista nije važno koje žlice i cjedila koristite dok cijedite kefir, mogu biti metalne, plastične, drvene… Zrncima to ništa ne smeta. Ali važno je da kefir čuvate samo u staklenim ili keramičkim posudama. Nemojte nikad čuvati kisele stvari u plastičnim i metalnim posudama jer kiselina rastvara kemikalije iz plastike i metala koje onda ulaze u hranu, pa i u vas.

Možda ste pročitali da se kefir uzima 20 dana pa se onda mora napraviti pauza 10 dana. To nema veze, kefir nije nikakav medikament, to je prirodni probiotički napitak, fermentirano (ukiseljeno) mlijeko, dakle hrana, i možete ga koristiti kako god i koliko god hoćete, tj koliko vam prija. U terapijske svrhe za poboljšanje zdravlja može se uzimati i litra kefira dnevno. Za početak je dobro krenuti s manjom dozom, npr. 1 dl dnevno, potom postupno povećavati količinu. Naime, kefir radikalno mijenja sastav crijevne flore – korisne bakterije uništavaju patogene i zauzimaju njihovo mjesto, pa to kod nekih osoba može uzrokovati prolazne probavne smetnje.

   Koje mlijeko koristiti za kefir 

Najbolje je za kefir koristiti svježe domaće mlijeko (kravlje ili kozje) ali u nedostatku takvog, kefir je koristan i od kupovnog mlijeka. Čak i osobe osjetljive na mliječne proizvode obično dobro podnose kefir, jer se procesom fermentacije teško probavljive komponente iz mlijeka (mliječni protein kazein i mliječni šećer laktoza) razgrađuju i "predprobavljaju". Ako koristite kupovno mlijeko, preporučam ono pod nazivom ”svježe” (u bocama) koje je pasterizirano na nižoj temperaturi i ima kraći rok trajanja. ”Trajno” mlijeko s rokom trajanja od više mjeseci (u tetrapaku) je pasterizirano na vrlo visokoj temeperaturi a postoji i sumnja da se staro mlijeko kojemu je prošao rok trajanja ponovo pasterizira na ultra visokoj temperaturi (UHT) i vraća na police prodavaonica. Zato je takvo najpametnije izbjegavati. Što se tiče različitih proizvođača, ja nekako imam više povjerenja u manje mljekare. 


    Što sa viškom zrnaca 

Zrnca ste dobili od nekoga, podijelite ih dalje… Evo kako zrnca možete poslati poštom: malu količinu zrnaca (pola do jedne jušne žlice) stavite u najlonsku vrećicu za zamrzavanje. Dodajte malo mlijeka (par žlica), stisnite vrećicu (istisnite zrak) i vežite čvrsti čvor. Sve skupa stavite u novu vrećicu, istisnite zrak i vežite čvor. Ponovite sve skupa još jednom s trećom vrećicom, za svaku sigurnost, dakle ako bi se vrećica rastrgla da se mlijeko ne izlije. Spakujte u kovertu sa zračnim jastučićima i pošaljite poštom – učinili ste dobro djelo :)

Višak zrnaca možete sačuvati tako da ih isperete, posušite kuhinjskim papirom i zamrznete. Nakon odmrzavanja ponovite postupak "oporavka" naveden gore.


   Kefir na ljetnim vrućinama 

Ljeti kad su velike vrućine može se dogoditi da se sirutka (prozirna tekućina) na dnu tegle potpuno odvoji od gustog dijela kefira, te da kefir promijeni okus (više na octeno kiselo). To je iz razloga što se fermentacija ubrzava na visokoj temperaturi. U tom slučaju smanjite količinu zrnaca u odnosu na količinu mlijeka, i čuvajte kefir na najhladnijem mjestu u stanu. Ili ga procijedite ranije, dakle ne čekajte 24 sata, već cijedite kad se kefir zgusne i kad se počnu vidjeti prve male "pukotine" tj kad vidite da se čvrsti dio počinje odvajati od tekućine. Ako vam u tom momentu ne odgovara cijediti kefir, spremite ga u hladnjak na par sati pa ga onda cijedite u uobičajeno vrijeme. U hladnjaku se proces fermentacije zaustavlja.



Izvorni tekst - Tibetanska gljiva koja to nije – KEFIR, kefirna zrnca
Autor teksta - Anita Šupe - http://istineilaziohrani.blogspot.com/



Kako očistiti tijelo od fluora?




Nekoliko puta godišnje ili barem na prijelazima godišnjih doba važno je očistiti organizam kako bismo mu pomogli da se obrani od toksina i otrova koje svakodnevno unosimo u sebe, najčešće nesvjesni njihovog lošeg utjecaja na naše tijelo.

Jedan od takvih toksina je i fluor, izuzetno otrovan kemijski element, kojeg možemo pronaći svuda oko nas - u vodi koju pijemo, teflonskim tavama na kojima kuhamo, pastama za zube kojima održavamo redovitu njegu zubi i desni, voću i povrću koje konzumiramo.

Osim kao zaseban element postoji u brojnim spojevima, pa tako u pasti za zube on dolazi u obliku natrij fluorida, na teflonskim tavama kao sastavni dio TEFLONa (PTFE – politetrafluoretilen) dok ga na voću i povrću nalazimo u obliku pesticida aluminij fluorida ili kriolita.

Izloženi ste fluoru ako se kupate u bazenima ili ako uzimate lijekove na recept, poput Prozaca. Ovaj otrov nalazimo u kruhu i ostalim pekarskim proizvodima, pivi, ledenom čaju i formulama za dojenčad za čiju pripremu se koristi voda iz vodovoda.

Unatoč sve brojnijim dokazima o štetnosti takve prakse, mnoge zemlje i dalje fluoriraju vodu. Neke od njih su SAD, Argentina, Australija, Brazil, Kanada, Čile, Kolumbija, Malezija, Filipini, Španjolska, Velika Britanija i dr., što znači da flouriranu vodu pije oko 204 milijuna stanovnika SAD-a (66%), 12 milijuna Europljana i 355 milijuna ljudi u drugim krajevima svijeta.

Fluoriranje vode po državama. Jača crvena obojenost označava veći postotak. Siva boja označava, da nema fluouriranja vode

Na sreću, u Hrvatskoj se ne provodi fluoridacija vode, kao ni u većem dijelu Europe, ali se i dalje može pronaći u flaširanoj kupovnoj vodi, pastama za zube, vodicama za usta.

Mnogi ljudi misle da se djelovanje fluora u pastama za zube ograničava samo na zaštitu zubi i zapravo ne idu za tim da se on apsorbira u tijelo gdje remeti funkciju endokrinog sustava izazivajući brojne probleme sa štitnjačom, koštanim sustavom pa i mozgom čime se povećava rizik od preuranjene smrti, začepljenja arterija, hipertireoze/ hipotireoze, osteoporoze, brojnih neuroloških problema te problema sa neplodnošću.

Fluor također kalcificira pinealnu žlijezdu čime se povećava rizik od dobivanja ADHD-a (poremećaja hiperaktivnosti i deficita pažnje), Alzheimerove bolesti te se čak povezuje s oboljenjima poput depresije i bipolarnog poremećaja.

Iako je neosporno da fluor, u stogo određenim malim količinama, štiti zubnu caklinu, pitanje je da li moramo raditi takav kompromis oko zdravlja ako znamo da puno veći utjecaj na smanjenje bakterija, odgovornih za nastanak karijesa, ima pravilna prehrana bogata svježim organskim povrćem, orašastim plodovima i organskim mesom te izbjegavanje šećera i rafinirane hrane.

Neke druge metode kojima se poboljšava higijena usne šupljine su i konzumiranje fermentiranog povrća te „oil pulling“ odnosno povlačenje kokosovog ulja po zubima i desnima 20 min ujutro nakon ustajanja, čime se spriječava suhoća usta i ždrijela, krvarenje desni i propadanje zubi.

Obratite pažnju na bijele točke i fleke na zubnoj caklini, ovakav poremećaj nastaje nakon prekomjernog unosa fluora u tijelo. Fluor ne čuva zube već ih uništava

Obzirom na brojne negativne posljedice po naše tijelo i na činjenicu da se nalazi svuda oko nas nužno je čim više umanjiti izloženost fluoru. Kako ga nije moguće u potpunosti eliminirati, predlažemo nekoliko načina pomoću kojih možete barem djelomično ukloniti ovaj teški otrov iz vašeg organizma.

   1. Jod

Uklanjanje fluora iz organizma nije isto što i detoksikacija od teških metala poput žive i arsena, jer fluor nije metal već se javlja u plinovitom stanju te spada u istu skupinu kao brom i klor. Fluor, brom, krom i perkloratna kiselina su iznimno reaktivni i u tijelu djeluju tako da istiskuju jod vežući se za njegove receptore.

Perkloratna kiselina je umjetno stvoreni spoj kisika i klora koji se koristi u industrijskim procesima i najčešće završava u vodi koju konzumiramo.

Prema istraživanjima dr. Marka Sircus-a, povećani unos joda je najbolji način čišćenja organizma od perkloratne kiseline, broma, klora i fluora. Jod u tom slučaju zamjenjuje fluor na receptorima i doslovno ga ispire iz organizma putem mokraće.


Iako je jod esencijalna tvar potrebna našem tijelu za optimalno funkcioniranje, ono ga ne može samo proizvesti pa ga moramo unositi preko hrane ili dodataka prehrani.

Najbolji prirodni izvor joda su alge – wakame, nori, kombu (kelp), arame i dulse. Samo jedna žličica suhih dulse algi sadrži 750mcg joda dok je preporučeni dnevni unos oko 150mcg.

Ostali dobri izvori joda su i dubokomorske ribe popout lososa zatim jastog, škampi i školjke.

Brusnice, jogurt, krumpir, jagode i grah također sadrže jod ali u vrlo malim količinama.

Možete ga također dobiti iz raznih dodataka prehrani poput algi u tabletama, kapsulama ili prahu te iz drugih komercijalnih proizvoda kao što su Iodoral® tablete (sadrže 5mg joda i 7,5mg kalijevog jodida). Tipična preporučena doza je 6,25mg ili 12,5mg kombinacije joda i kalijevog jodida.

Na našem tržištu jod često pronalazimo u mnogim multivitaminskim i mineralnim dodacima prehrani te u nekim specijalliziranim proizvodima poput Jodisa ili Lugolove otopine.


Jednom kada tijelo počne izbacivati nakupljeni fluor iz tijela, možete iskusiti brojne nepoželjne simptome detoksikacije kao što su glavobolja, razdražljivost ili nepravilan srčani ritam.

Kako bi minimizirali simptome detoksikacije poželjno je savjetovati se sa stručnjacima te prilagoditi plan prehrane koji će uključivati neprerađenu morsku sol, selen, vitamin C te kompleks B vitamina.

U isto vrijeme vaša jetra će trebati dodatnu potporu, kao što je slučaj kod svake detoksikacije. Hrana koja pomaže u čišćenju jetre uključuje češnjak, lanene sjemenke, čičak, limun, limetu i avokado.

Također bi trebali pripaziti na unos dovoljne količine vode – podijelite vašu težinu sa 2 te popijte toliko dl vode svaki dan kako bi pomogli tijelu u uklanjanju toksina.

Iako je jod možda najučinkovitiji način detoksikacije od fluora, istraživanja pokazuju da i druge metode mogu pomoći u poništavanju štete koju je fluor nanio vašem tijelu.

   2.  Kurkumin (Kurkuma)

Kurkumin ili «sveti prah», kako ga u Indiji zovu, ima pozitivno djelovanje na cijeli organizam i međuostalim može vam pomoći da izbacite višak nakupljenog fluora iz bubrega te poništiti njegove negativne učinke na mozak. Isto tako, studije su pokazale kako kurkumin sprječava oštećenje koje fluor uzrokuje u DNA stanicama limfocita.


                                     Kurkuma, tradicionalan začin i prirodni lijek za mnoge boljke

Riječ je o sastojku koji kurkumi i curryju daje specifičnu žutu boju, liječi cijeli organizam i čije je pozitivno djelovanje na zdravlje istraženo više nego bilo koji drugi prirodni lijek.


   3.  Selen

Selen je još jedan izuzetno važan nutrijent kojeg često manjka u našem organizmu. Nalazi se u svim dijelovima tijela, a najviše ga ima u bubrezima, jetri, slezeni, gušterači i testisima.

Istraživanja su pokazala kako je vrlo koristan u blokiranju efekata koje izaziva fluor kao i njegovog uklanjanja iz našeg tijela.

Izvrstan prirodni izvor selena su brazilski orasi. Preporučena doza je 100 ili 200µg na dan. Koncentracija selena u brazilskim orasima može varirati te ovisi o brojnim faktorima, međutim možemo računati da jedan brazilski orah ima između 70 i 90µg selena, što bi značilo da je dovoljno uzeti 2 oraha kako bi se zadovoljila dnevna potreba.

Selen još možemo pronaći i u ribi, mesu i drugim orašastim plodovima.


Nemojte uzimati selen zajedno s visokim dozama vitamina C i cinkom jer ta kombinacija može inhibirati njegovu apsorpciju.

Unatoč brojnim pozitivnim djelovanjima selena budite oprezni prilikom doziranja jer veće količine mogu djelovati toksično, pa tako dugotrajna apsorpcija velikih doza (900 µg na dan) može prouzročiti ozbiljne nuspojave poput osipa, mučnine, umora, ispadanja kose, promjena na noktima i depresije.


   4.  Tamarind


Tamarind je afrički začin koji se uobičajeno koristi u Ayurvedskoj medicini.

U prirodi ga nalazimo u obliku tropskog drva čija se pulpa, kora i lišće koristi za pripremu čaja ili tinkture dok se lišće, cvjetovi i sjemenke koriste u pripremi curry-ja, gulaša, juhi i salata.

U nedavnoj indijskoj studiji, provedeno je istraživanje o utjecaju tamarinda na 30 subjekata koji žive u području sa visokim prirodnim udjelom fluora u vodi. Nakon 2 tjedna, kod grupe koja je uzimala tamarind zabilježen je porast fluora u mokraći te je zaključeno kako tamarind pomaže tijelu da ukloni fluor iz kostiju i izluči ga putem mokraće.

U drugoj studiji, skupini dječka u Indiji je svakodnevno davana doza od 10g tamarinda. Nakon 18 dana koncentracija fluora u mokraći je značajno porasla, čime je zaključeno da tamarind efikasno spriječava fluorozu (razvojni poremećaj na caklini i kostima koji nastaje zbog prekomjerna unošenja fluorida u organizam tijekom razvoja) pomažući tijelu u izlučivanju fluora putem mokraće.


   5.  Suha sauna

Znojenje u sauni je dobro poznati način izbacivanja nakupljenih toksina iz tijela, pa tako pomaže i kod uklanjanja natrijevog fluorida iz masnog tkiva. Nakon izlaska iz saune obavezno popijte dovoljno pročišćene vode kojom ćete nadoknaditi izgubljenu tekućinu.

Nerealno je očekivati da možemo izbjeći svaki doticaj s fluorom ali pomoću ovih metoda možete već danas pomoći svom tijelu. Iako detoksikacija od fluora može biti izazovan proces, slijedeći gore navedene metode uklonit ćete ovaj opasan toksin iz vašeg tijela na najblaži mogući način i time spriječiti moguće komplikacije sa zdravljem.



Izvori:

How To Detox From Fluoride


Fluoride Detox: Ousted As Poison, Here’s How To Get It Out Of Your System

Fluoride Articles





SPDT – bezopasna alternativa kemoterapiji




Iako se još uvijek naširoko primjenjuje, već dulje vrijeme ozbiljno se sumnja u učinkovitost kemoterapije, dok su njezini negativni učinci, poput gubitka kose i sluha, umora, mučnine i promjena na koži, dobro poznati široj javnosti. U traganju za alternativnim opcijama liječenja tumora, istraživači su otkrili zanimljive rezultate kombinacije svjetla i zvuka u uništavanju tumorskih stanica, što je dovelo do razvoja SPDT-a (engl. Sono Photo Dynamic Therapy).

                                        Jednostavna shematika Sono Photo Dynamic Therapy

Iako je još uvijek relativno marginalizirano u medicini, pozitivni učinci zvukova na zdravlje nisu novost. Bez obzira što ih se intuitivno smatra primjerenijima liječenju mentalnih teškoća, zvučni valovi mogu biti primijenjeni i u tjelesnom liječenju, a jednu od zanimljivijih, a vjerojatno i najvažnijih, uloga imaju u liječenju tumorskih stanica.

U SPDT pristupu, zvuk se kombinira sa svjetlom, uz povišenu tjelesnu temperaturu, kako bi se uništile tumorske stanice. Tijekom postupka, pacijent proguta manju količinu prirodnog klorofila, koji se proširi svim stanicama tijela.

                                         Smanjenje glioma, raka mozga nakon SPDT-a

Budući da je klorofil karakterističan za biljne, a ne životinjske organizme, zdrave stanice ga odbacuju. No, tumorske stanice, zbog svojih specifičnih svojstava, ne mogu odvojiti klorofil od svojih membrana, zbog čega nakon 24 sata od primjene klorofila jedino one ostaju njime označene. Time je sve spremno za središnji dio terapije – uništenje označenih stanica. Izlaganje tijela specifičnim zvučnim frekvencijama potakne klorofil na burnu reakciju otpuštanja kisika kao slobodnog radikala u tumorsku stanicu. Budući da je kisik u takvom obliku izuzetno štetan za organizam, njegova prisutnost uništava obližnju tumorsku stanicu, bez izazivanja boli. Uz dodatak povišene tjelesne temperature, kroz nekoliko tretmana moguće je potpuno čišćenje organizma od tumorskih stanica.

No, i ova terapija ima svojih ograničenja. Najuspješnija je u ranim fazama razvoja tumora, pri čemu se posebice uspješnom pokazala u liječenju tumora dojke i pluća, gdje u ranim fazama može postići pozitivne učinke za zdravlje u čak 83%, ne izazivajući pritom nikakve nuspojave. Već godinama se primjenjuje u Europi, no unatoč njezinoj učinkovitosti, rijetko se spominje u javnosti.

Ipak, umjesto ulaganja u slične projekte, velik dio svjetskih financija biva uloženo u razvoj vojne tehnologije.

Jesu li nam nova, moćnija oružja stvarno važnija od života naših bližnjih?

Nije li bolje, i na individualnoj i na društvenoj razini, razvijati ono što smanjuje bol i patnju u svijetu, nego ono što ju stvara?


Izvori:

Sono-Photo Dynamic Therapy

Sonophotodynamic therapy (SPDT)


Sound against Cancer

Sound Healing




Kandida u našem organizmu



Za kandidu, kvasnu gljivicu koja živi u našem organizmu i u normalnim okolnostima ne uzrokuje nikakve probleme, čula je većina žena. Najčešće je, naime, povezujemo s vaginalnim infekcijama koje može izazvati, no to je samo kap u moru smetnji i bolesti koje je kandida u stanju potaknuti dođe li do njenog nekontroliranog bujanja, bilo kod žena, muškaraca ili djece.

Bujanje kolonija kandide u tijelu, najčešće njene podvrste Candide albicans, posljedica je neravnoteže između „dobrih“ i „loših“ bakterija, čiji smo domaćini. Ona u zdravom, uravnoteženom organizmu pripada skupini od 15 posto štetnih mikroorganizama – bakterija, virusa, gljivica i parazita, koje pod kontrolom drži 85 posto korisnih bakterijskih kolonija, probiotika.

Iako potonjih, „dobrih ratnika“, zahvaljujući kojima se imunosni sustav bori protiv napadača, ima daleko više, oni su od tih „napadača“ puno krhkiji. Ako se loši stanari našeg organizma razmnože – bez problema će i zavladati organizmom, uzrokujući zdravstvene probleme.


Razmnožavanje, odnosno bakterijski disbalans kandide, koja u uobičajenim okolnostima živi u probavnom traktu, želucu, ustima, dišnom sustavu, na sluznici spolnih organa i koži, uzrokuje upotreba antibiotika, hormonalna neravnoteža, doticaj s opasnim kemikalijama, stres i nervoza, kao i klor u vodi koji u crijevima uništava „loše“, ali i „dobre“ bakterije. Hranimo li se i rafiniranim proizvodima, hranom siromašnom vlaknima i nutrijentima, kandida će carevati.

Množenje gljivice kandide u probavnom sustavu može uzrokovati niz nejasnih simptoma koje teško možemo povezati s nekom konkretnom bolešću. No ne možete li razumjeti zašto vam, primjerice, ispada kosa dok istodobno imate migrene, bolove u zglobovima i mišićima te vas muči umor iako dovoljno spavate, vrijeme je da preispitate jelovnik, ali i smanjite stres jer sve to može imati veze s nabujalom kandidom…

   Simptomi nabujale kandide:

- kronični umor i gubitak energije, malaksalost
– slaba koncentracija i pamćenje
– probavni problemi (zatvor / proljev , nadutost i grčevi, svrbež u analnom području)
– vaginalne infekcije (crvenilo, svrbež, gust iscjedak neugodnog mirisa)
– česte upale mjehura
– osip nalik koprivnjači, psorijaza i seboreja
– alergije
– netolerancija na parfeme, miris kemikalija, plijesan i prašinu
– atletsko stopalo
– pelenski osip kod dojenčadi
– stalna žudnja za slatkim
– loš zadah
– glavobolja i migrena, zamućen vid
– ispucala i suha koža, akne
– depresija, nesanica
– infekcije uha i oka, crvenilo očiju
– perut, gubitak kose
– nepravilan rad štitnjače
– nepravilne menstruacije
– mišićna bol, neugodan i jak tjelesni miris
– kašalj, bronhitis, sinusne infekcije



   Hrani se šećerom


Kandida se hrani šećerom, ugljikohidratima, općenito – škrobom i glutenom, što znači da je izbjegavanje tih proizvoda prvi korak u borbi protiv ove gljivice. U terapiji protiv kandide, koju preporučuje dr. Kažinić Kreho, važno mjesto ima eliminacijska dijeta u kojoj pacijent mora izbjegavati šećere i sve vrste namirnica koje ga sadrže – maltozu, dekstrozu, saharozu, fruktozu, med te vrlo slatko voće poput grožđa, dinja i bresaka. Iz prehrane treba izbaciti i sve vrste suhog i konzerviranog voća.

„Mnogima je teško bez šećera jer je on stimulans, ali važno je znati da ga kandida ‘voli’ jer se razmnožava zahvaljujući njemu. Gljive i sve vrste proizvoda koji sadrže gljivice, poput sireva s plijesni, također treba izbjegavati, kao i tamni ocat, kečap, umak od soje, miso juhu, alkohol, pogotovo vino i pivo zbog sadržaja kvasca.

U nepoželjnu kategoriju spadaju i ostali proizvodi s kvascem – bijeli kruh, krekeri, pizza, dizana tijesta i tjestenina“, navodi dr. Kažinić Kreho. Iako su česte preporuke da se u potpunosti izbjegava konzumacija voća, praksa je, kako kaže doktorica, pokazala da to u svim slučajevima i nije potrebno. Dvije kisele jabuke dnevno, naime, ne bi trebale biti problem.


   Prehrana kod kandidijaze

Prvih mjesec dana potrebno je, međutim, u potpunosti izbaciti kravlje mlijeko da bi se izbjeglo unošenje mliječnog šećera i zamijeniti ga rižinim ili sojinim mlijekom organskog podrijetla. Ako je kandidijaza jako izražena, u prva dva tjedna terapije treba izbaciti i krastavce, kukuruz i mrkvu te bilo koji oblik tikvičastog povrća koje se u probavnom sustavu pretvara u šećer. Treba izbjegavati i kikiriki koji je poznat kao domaćin mnogih gljivica, kao i maslac od kikirikija.

S druge strane, artičoka, brokula, avokado, kupus, patlidžan, cvjetača, prokulice, celer, zelena mahuna, zelena salata, češnjak, luk, rajčica i rikula su namirnice koje će smanjiti aktivnost kandide u probavnom sustavu i onemogućiti joj da „uživa“ u sredini pogodnoj za njeno razmnožavanje. „Želi“ li organizam, osim dviju zelenih jabuka, još neko voće – dnevno se može pojesti jedna kruška ili maline i borovnice. Nadalje, treba jesti (za vegetarijance) tofu i mahunarke, te obavezno i „živi“ jogurt, s LGG bakterijama.



Kvasac u kruhu, ako se kruh peče kod kuće, treba zamijeniti sodom bikarbonom, a dopušteni su i zobeni kruh, rižini krekeri, tjestenina od kukuruza i riže, smeđa riža i leća. Korijandar se, kako navodi nutricionistkinja, također pokazao jako učinkovitim u nutritivnom tretmanu kandidijaze.

„Ovakav, anti-kandida eliminacijski dijetetski program trebalo bi“, zaključuje dr. Kažinić Kreho, „provoditi tri mjeseca, što je dovoljno da se ponovo ojača sluznica probavnog sustava i oslabe kolonije Candide albicans. Terapijski će učinak biti puno slabiji kod pušača i žena koje i dalje uzimaju kontracepcijske pilule.“

   Vaginalna kandidijaza i fitoterapija

Kako preporučuje fitoterapeutkinja dr. Ksenija Krajina Pokupec, kod vaginalne kandidijaze, koja se manifestira crvenilom i svrbežom spolovila te gustim iscjetkom neugodna mirisa, jako je bitno da se liječi i partner, kojem će se infekcija eventualno manifestirati crvenilom i svrbežom spolovila. Ako se partner ne liječi, infekcija će se kod žene stalno ponavljati. „Za vrijeme liječenja“, napominje fitoterapeutkinja, „treba izbjegavati snošaj, kao i jaka sredstva za intimnu higijenu, parfeme ili agresivna sredstva za pranje rublja.“

Prva pomoć kod vaginalne kandidijaze, koja će smiriti upalu i svrbež, jest ispiranje toplom vodom u kojoj je, na svakih pola litre, dodano pola žličice morske soli. Kako na sluznicu antigljivično djeluje i plod borovice, dr. Krajina Pokupec preporučuje i kupelj od usitnjenih bobica i iglica borovice.

U prvih nekoliko dana terapije protiv kandide, bilo hranom, bilo ljekovitim pripravcima, kad se ona počne povlačiti, uobičajeno je pogoršanje općeg stanja organizma, odnosno pojava simptoma nalik gripi. Naime, braneći se, kandida pojačano ispušta mikotoksine, što uzrokuje opću slabost i bolove u mišićima, no dosljednom terapijom stanje će se polako popraviti.


   Kako dijagnosticirati nabujalu kandidu

Na pitanje kako, prije svega, dijagnosticirati nabujalu kandidu, dr. Kažinić Kreho otkriva da je najpouzdanije napraviti laboratorijske testove, što je ujedno i preduvjet da bi se krenulo u borbu protiv ove gljivice. „Radi se test stolice ili tzv. imunoglobulinski test koji će pokazati imuni odgovor na Candidu albicans.

Na odlazak liječniku može nas motivirati“, pojasnila je doktorica, „preliminarni kućni test iz sline. Ujutro, odmah po buđenju i prije pranja zuba i doručka, u čašu vode treba ispljunuti malo sline te pričekati 15 minuta. Ako se slina nataloži na dnu čaše ili se razvuče do dna, kandida se namnožila u velikim količinama, a ako se zadržala na površini vode, nema razloga za zabrinutost.“



Izvor: sensaklub.hr

Napomena: imamo još načina kako se boriti sa kandidom, o tome možete pročitati ovdje i ovdje .





Soda bikarbona - čudesan prah



   Soda bikarbona u sebi nema aluminija, liječi rak i mnoge druge bolesti

Zar taj mit nikada neće umrijeti?! Ljudi još uvijek miješaju soda bikarbonu s praškom za pecivo koji u sebi može sadržavati aluminij. Soda bikarbona u sebi nikada nije imala aluminija. Nikada nije i nikada neće. Marketinški trikovi su uspjeli uvjeriti milijune, na račun zdravog razuma, a zapravo u pitanju je najjednostavnija kemija. Gotovo u svakoj trgovini može se kupiti siguran, ekonomičan, čisti izvor natrij bikarbonata za razliku od drugih skupih marki koje tvrde da njihovi proizvodi nemaju aluminija kako bi zaradili na neznanju kupaca.

Soda bikarbona (za ljudsku upotrebu, a ne za kuhanje) je lažno optužena i moramo je očistiti od njene krivice. Prvo što morate učiniti kako biste se uvjerili da imate kvalitetnu soda bikarbonu je pronađite na pakiranju da li ima oznaku da je 100% natrij bikarbonat.

   Odakle konfuzija

Nastala je prije 10-ak godina kad su ljudi počeli miješati proces pravljenja praška za pecivo i sode bikarbone jer su neke tvrtke počele širi takve dezinformacije. Ako ćete tražiti proizvod koji je bez aluminija onda to činite na paketiću praška za pecivo a ne sode bikarbone.

Oba proizvoda se mogu koristiti kao sredstvo za dizanje tijesta što znači da ih možete dodati u smjese prije pečenja kako bi stvorili ugljični dioksid u tijestu koji će ih potaknuti da narastu. Prašak za pecivo sadrži sodu, no te dvije tvari nisu iste i koriste se u različitim situacijama.


                                 Na slici možete vidjeti da je sličnost samo u 25% natrij bikarbonata

Prašak za pecivo sadrži natrij bikarbonat ili sodu bikarbonu, ali i agens kiselosti (tartar) i agens za sušenje (škrob).

Tipični sastav praška za pecivo je 30% sode bikarbone, 5-12% monokalcijum fosfata i 21-26% natrij aluminij sulfata.

Testovi su pokazali da većina praška za pecivo ima sličan sastav. Razlog za takav sastav se nalazi u regulacijama FDA (Američke agencije za hranu i lijekove) koja zahtijeva da svi prašci za pecivo otpuštaju najviše 12% ugljičnog dioksida. Drugim riječima, zakonima je određeno kakav će učinak imati prašci za pecivo, a varijacije između određenih vrsta su minimalne, točnije gotovo neprimjetne. Unatoč potpuno opravdanoj zabrinutosti zbog prisustva kancerogenog aluminija u prašcima za pecivo dodatno bi nas trebala zabrinuti činjenica kako neki proizvođači tvrde da imaju praške za pecivo s duplim i super jakim učinkom iako to nije tako.


Nama je najvažnije da shvatimo kako je prašak za pecivo različita stvar od prirodne sode bikarbone, te da se prašci za pecivo koriste kako bi se tijesto u pecivima i kolačima dizalo, dok sodu bikarbonu prirodno proizvodimo u našem tijelu.

Prašak za pecivo se može stvoriti i u kućnoj radinosti no takav proizvod nikada neće imati oblik i djelovanje onih prašaka za pecivo koji su stvoreni tvorničkom tehnologijom, pa ipak ako bismo trebali birati između mogućnosti, odabrali bismo domaći proizvod zbog toga što na takav način možemo regulirati sastav točnije znamo da se na koncu nećemo trovati konzervansima i teškim metalima.

   Soda bikarbona kao snažan lijek protiv mnogih boljki

Kao što smo već rekli, soda bikarbona je lužnata supstanca koja se prirodno stvara unutar tijela kako bi suzbila štetne učinke oksidacije i djelovanje različitih kiselina koje nastaju radom metabolizma.

Ovaj spoj regulira pH vrijednost krvi i drugih tekućina u tijelu.

Da bi tijelo pravilno funkcioniralo potrebno je da održava pH vrijednost između 7,35 i 7,45 pH. Zapravo, to je vrijednost malo lužnatija od vrijednosti koju ima čista voda. Pa ipak što je naše tijelo bliže vrijednosti od 7,45 pH, to smo otporniji na bolesti.

Sve su brojniji znanstvenici koji shvaćaju koliko je važan pozitivan učinak sode bikarbone na naše zdravlje.

Mi smo detaljno pisali o načinu kako se stvaraju kancerogena oboljenja i kolika je uloga Candide albicans na nezdravu kiselost organizma no nakon objava naših tekstova, zaljubljenici moderne farmacije su se uvrijedili jer smatramo da su prirodni lijekovi puno bolji od onih nastali u laboratorijima.

        Medicinski rastvor sode bikarbone koji se intravenozno daje ljudima nakon različitih fizičkih šokova

Dr. Mark Sirikus smatra kako rak nastaje razornim djelovanjem mliječne kiseline koja je otpadni produkt našeg metabolizma te djelovanja gljivica i plijesni, on je potvrdio kako kancerogene stanice žive u okruženju s vrlo malo kisika, tu do izražaja dolazi učinak sode bikarbone.

Dobro je poznat princip uništavanja kancerogenih stanica s molekulama kisika, naime ako se do stanica raka dovede što više molekula kisika one ugibaju uz pomoć okidanja stanične apoptoze. Soda bikarbona omogućava dovođenje molekula kisika unutar živih stanica, zbog toga je iznimno dobra i u borbi protiv gljivičnih infekcija.

   Bolesti bubrega

U jednoj studiji, britanski istraživači su tretirali pacijente koji su imali napredne bolesti bubrega i metaboličku acidozu (kiselost) s oralnim davanjem natrij bikarbonata tijekom 24 mjeseca trajanja eksperimentiranja. Natrij bikarbonat je usporio stopu pada funkcije bubrega za 75% kod 6.5 % tretiranih pacijenta u prvim danima eksperimenta. Iako je u dvije godine dvije trećine pacijenata gotovo u potpunosti povratilo funkcionalnost bubrega, ovo je istraživanje ostalo u zapećku.


   Rak

O višestrukim učincima sode bikarbone u liječenju raka smo pisali nekoliko puta, kako bi vas podsjetili na to, prenosimo:


Candida potencijal za stvaranje raka

Dr. Simoncini od početka svog istraživanja tvrdi kako su gljivične infekcije uzročnici stvaranja stanica raka. Rast kolonija malignih gljivica zajedno s reakcijom tijela i tkiva koje se pokušava obraniti protiv invazije uzrokuje nastajanje tumora.

Dr. Simoncini je najbolje rezultate liječenja raka polučio direktnim ubrizgavanje sode bikarbone u kancerogeno tkivo, koje je uvijek opkoljeno finom opnom napravljenom od kolonija gljivica (o čemu zvanična znanost uporno šuti). Stvar je u tome da je ovaj način liječenja i primjena sode bikarbone krajnje jeftin, netoksičan, sve to nimalo ne odgovara medicinskoj mafiji i zbog toga se konstantno vode napadi protiv Simoncinija.

Doktor Mark Sircus je u svojim istraživanjima primijetio kako soda bikarbona brzo i učinkovito povećava lužnatost stanica raka zbog čega one gotovo trenutačno umiru (jer one rastu u isključivo kiselom okružju). No nije uspio shvatiti da li prvo nastaju gljivice pa kancerogena oboljenja ili obrnuto, no smatra kako je tako nešto potrebno ispitati i razjasniti.

Tim Doktora Michaela Thalera je otkrio kako pacijenti koji imaju rak često imaju i hepatičku Candidozu (kandidiozu), ona se najčešće nalazi u pacijenata koji su se liječili antifugalnim agentima (antimikoticima) i zvaničnom medicinom uz klasične tretmane protiv raka. Samo od 1982.-1985. otkriveno je 60 takvih slučajeva, zbog nekog razloga nakon toga se nisu istraživali ovakvi slučajevi. Najtužnije je što su ovi nesretni ljudi bili potpuno negativni na test o Candidiozi no Candida JE OTKRIVENA U KANCEROGENIM LEZIJAMA, i mogla se otkriti samo biopsijom kancerogenog tkiva!

Obična soda bikarbona, razmučena u čistoj vodi, pripravak koji vi možete napraviti kod kuće. Stari narodni lijek protiv mnogih upala i gljivica je glasio: tri dana za redom ujutro i uvečer piti čašu čiste vode u kojoj je razmučeno pola čajne žličice sode bikarbone. Naredna tri dana piti svježu limunadu bez šećera cijeli dan, u količini sve dok ne budete imali dijareju (to označava da vam se tijelo prepunilo vitaminom C i da ga više ne apsorbira). U slučaju potrebe ponoviti postupak. Kombinaciju ljekovitosti kure sodom bikarbonom i vitaminom C, je znao i Doktor Frederick Klenner.


Neki od alternativnih načina liječenja raka su ilegalni iako visoko uspješni, najpoznatiji primjer je naravno Canabis Sativa ili marihuana marihuana, čiji pripravci pomažu u otklanjanju i anuliranju kancerogenih oboljenja s velikom stopom uspješnosti. Drugi primjer su sjemenke kajsija koje sadrže visoke količine vitamina B-17 (laetril) koji ubija stanice raka bez ikakvih negativnih efekata. Koliko je ovaj svijet postao psihopatski najbolje pokazuje primjer SAD-a koji je zahvaljujući FDA ove sjemenke proglasio opasnima jer sadrži toksične spojeve kao što su stearidonična kiselina, eikosapentanoična kiselina, dokosaheksanoična kiselina i tako dalje.

Candida albicans je gljivica koja, između ostalog, stvara vaginalne infekcije, no prema talijanskom onkologu Dr. Tulliju Simonciniju, autoru knjige „Cancer is a Fungus“ ili „Rak je gljivica“ – Candida je glavni uzročnik i stvaratelj raka.

   Žgaravica

Najjednostavniji način da se riješite povremene žgaravice i loše probave je pola žličice sode bikarbone u pola čaše vode koju popijete sat ili dva nakon jela.




   Dermatološki problemi

Britanski istraživači su otkrili da dodavanje pola čaše sode bikarbone u kupku umiruje svrbež i iritaciju kod pacijenata s psorijazom. Pasta napravljena od sode pomiješana s malo vode ako ju nježno namažete na opekotine od sunca, mjesta gdje su vas ugrizli insekti, alergijske osipe i koža koja je bila izložena otrovima hrasta ili bršljana umanjuje neugodu. Ista krema također čisti vašu kožu

Odličan način da budete sigurni kako niste u sebe unijeli opasne plijesni i gljivice iz hrane je namakanje namirnica (sušenog voća, gljiva, grahorica, riže…) u hladnoj čistoj vodi s 1-2 čajne žličice sode bikarbone. Dovoljno je namirnice ostaviti u otopini sode bikarbone preko noći i prije upotrebe i kuhanja ih dobro oprati čistom vodom, na takav način ćete biti sigurni da nemate gljivica i plijesni na namirnicama.

Još jedna odlična upotreba sode bikarbone je na krumpirima i lukovicama, ako ih pospete sa sodom bikarbonom na njima neće rasti plijesni i gljivice.

Soda bikarbona se univerzalno primjenjuje protiv acidoze (kiselosti), koriste je mnogi liječnici, na primjer onkolozi da bi neutralizirali jako kisele kemijske agente koji su opasni po pacijente. Također se rutinski koristi za slijedeće kliničke situacije poput:


Ozbiljne dijabetičke keto-acidoze

Kardiopulmonarne resuscitacije

Trudnoća

Hemodijalize

Peritonealne dijalize

Farmakološke toksikoze

Hepatopatije

Vaskularne operacije


Očigledno je da je soda bikarbona, lako dostupna, lijek za mnoge bolesti i upravo zbog toga ubačena je sumnja koja je mnoge ljude zaustavila u korištenju iste. Nadamo se da ćete shvatiti da je to obmana i da korištenje sode u vašem svakodnevnom životu uvelike je potreba kako vama tako i vašim najbližima.

I kao što je rekao William Occam koji je stvorio matematički postulat koji nosi ime Occamova britvica u kojoj ukratko stoji:


                                           „Najjednostavnije rješenje je obično pravo rješenje.“





Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...