Kako antidepresivi stvaraju suicidalne misli?
Prema najnovijim istraživanjima koja dolaze iz Velike Britanije, bolesnici bi trebali dobro razmisliti prije uzimanja SSRI antidepresiva [Selektivni inhibitori seratonina]. Oni se mogu nalaziti u gotovo svim takvim proizvodima na tržištu, poput Prozaca, Luvoxa, Paxila, Zolofta, Celexa i drugih. Znanstvenici u Velikoj Britaniji su kroz klinička ispitivanja SSRI-a otkrili da su zdrave odrasle osobe, koje nisu pokazale nikakve znakove depresije prije nego što su sudjelovali u kliničkim ispitivanjima, nakon sudjelovanja imali želje za nasiljem i suicidom.
Drugim riječima, antidepresivi mogu potencijalno napraviti da normalna osoba želi ubiti sebe i druge.
Stručnjaci tvrde da se takve vrste misli obično objašnjavaju pogrešno, kao simptom bolesti, a ne uzrok antidepresiva.
Iz organizacije The Free Thought Projecta razgovarali su s medicinskom sestrom iz hitne pomoći kako bi potvrdili svoje sumnje i dobili mišljenje od nekoga tko radi u području medicine.
Medicinska sestra, koja je željela ostati anonimna, rekla je da je radila u hitnoj pomoći u bolnici na istočnoj obali posljednjih 10 godina. Njen posao je bila briga za gotovo 100 pacijenata za koje se smatralo da bi mogli počiniti samoubojstvo i prema njenom sjećanju svi osim jedne pacijentice su uzimali antidepresive. Također je dva puta vidjela pokušaj samoubojstva, iako su uzimali lijekove za sprečavanje istih. Većina pokušaja samoubojstava i samoubojstava su počinili vješanjem.
No, ostaje pitanje. Ako su lijekovi napravljeni kako bi pomogli adolescentima i odraslim osobama da nemaju takve misli a kamoli da počine isto, zar ne bi ti brojevi trebali biti obrnuti? Zar ne bi takvi izvještaji trebali sadržavati podatke o uspjehu korištenja lijekova koji nisu doveli do samoubojstva, a djeca bi se s lijekom trebala osjećati sigurnija?
U jednom razgovoru u kojem je sudjelovala jedan od liječnika je rekao: “Ja nikada ne bih dao antidepresive djeci”, što su i drugi liječnici potvrdili.
Nakon što su stručnjaci iz The Free Thought Projecta objavili u mnogobrojnim situacijama opasnost antidepresiva Big Pharma i FDA su brže bolje obranile svoje kliničke studije koristeći podatke kako bi demonstrirali njihovu brigu zbog ljudske konzumacije tvrdeći da su oni na svakom paketiću lijeka napisali upozorenje:
“Nakon temeljitog i sveobuhvatnog pregleda svih dostupnih objavljenih i neobjavljenih kontroliranih kliničkih ispitivanja antidepresiva u djece i adolescenata, američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) objavila je javno upozorenje u listopadu 2004. godine da postoji povećani rizik suicidalnih misli ili ponašanja u djece i adolescenata liječenih sa SSRI antidepresivima”.
Pogledajte apsurdnost ove izjave, prema gornjem upozorenju FDA priznaje da djeca i mladi čine samoubojstva zbog korištenja lijekova iako bi ti isti lijekovi trebali biti prevencija da se upravo to ne dogodi.
Ukoliko vi ili netko vama poznat koristi neke od ovih lijekova evo FDA liste koju bi trebali dobro promotriti:
Anafranil (clomipramine)
Asendin (amoxapine)
Aventyl (nortriptyline)
Celexa (citalopram hydrobromide)
Cymbalta (duloxetine)
Desyrel (trazodone HCl)
Elavil (amitriptyline)
Effexor (venlafaxine HCl)
Emsam (selegiline)
Etrafon (perphenazine/amitriptyline)
Fluvoxamine maleate
Lexapro (escitalopram oxalate)
Limbitrol (chlordiazepoxide/amitriptyline)
Ludiomil (maprotiline)
Marplan (isocarboxazid)
Nardil (phenelzine sulfate)
Nefazodone HCl
Norpramin (desipramine HCl)
Pamelor (nortriptyline)
Parnate (tranylcypromine sulfate)
Paxil (paroxetine HCl)
Pexeva (paroxetine mesylate)
Prozac (fluoxetine HCl)
Remeron (mirtazapine)
Sarafem (fluoxetine HCl)
Seroquel (quetiapine)
Sinequan (doxepin)
Surmontil (trimipramine)
Symbyax (olanzapine/fluoxetine)
Tofranil (imipramine)
Tofranil-PM (imipramine pamoate)
Triavil (perphenazine/amitriptyline)
Vivactil (protriptyline)
Wellbutrin (bupropion HCl)
Zoloft (sertraline HCl)
Zyban (bupropion HCl)
Iako danas ima puno ljudi koji su svjesni da farmaceutska industrija gleda samo svoj profit i nimalo ih nije briga za zdravlje ljudi, neki ljudi smatraju da je takvo nešto jednostavno nemoguće. Upravo zbog takvih odvjetnička grupa Citizens Commission on Human Rights pokušava alarmirati roditelje, odrasle, liječnike i političare na opasnost ovih psihotropnih lijekova koje liječnici propisuju doslovno kao slatkiše.
Na njihovoj web stranici možete pronaći listu alternativnih načina rješavanja problema s depresijom i savjete kad tražite pomoć od psihijatra/psihologa. Jedan od vrijednih savjeta je kad vam psihijatar da dijagnozu da ga zatražite da napravite test krvi ili sken mozga kako biste potvrdili njihovu dijagnozu. No, tu postoji problem, jer ne postoji niti jedan test koji bi mogao potvrditi bilo koju psihijatrijsku dijagnozu. Problem je u tome što je ovo društvo toliko kondicionirano da u potpunosti vjeruje liječnicima i farmaciji koju jedino interesira profit, umjesto da osobe koje imaju “problema” traže ono što je njihovo sveto pravo, točnije stvarnu njegu i rješenje svojih problema.
Iza upozorenja FDA da antidepresivni mogu biti opasni za djecu i adolescente stvarajući im suicidalne i nasilne misli nalazi se opasna zamka, jer ovako postavljeno upozorenje je ostavilo prostora za mišljenje da isto vrijedi samo za djecu i adolescente, dok je za odrasle potpuno bezopasno. Tako barem tvrdi profesor Peter Gøtzsche iz Coochrane Centra.
Iako su bolesti vezane uz depresiju danas naširoko raširene i vjerojatno postoji jako mali broj ljudi koji povremeno ne pati od depresije, pa ipak, postoji i drugačiji pogled na depresiju koji bi vam zasigurno puno više pomogao negoli antidepresivi. U tekstu Pobuna duše: Drugi način gledanja na umor i depresiju govori se da je depresija zapravo odgovor duše na ono što se događa oko nje. Stoga bi pravo pitanje bilo: tko je taj koji može u ovakvom svijetu prepunom mržnje, zlobe, zavisti i zločina ne biti depresivan?
Isječak iz navedenog teksta koji toplo preporučamo:
Neizrečeni cilj suvremenog života je izgleda živjeti što je dulje i ugodnije moguće, minimalizirati rizik i maksimalizirati sigurnost. Vidimo ovaj prioritet u obrazovnom sustavu, koji nas nastoji istrenirati da budemo “kompetitivni” tako da možemo “zaraditi za život”. Vidimo ga u zdravstvenom sustavu, gdje cilj produljenja života guši bilo kakvo razmatranje o tome je li, ponekad, možda došlo vrijeme za umrijeti. Vidimo ga u našem ekonomskom sustavu, koji pretpostavlja da su svi ljudi motivirani “racionalnim osobnim interesom”, koji se definira u vidu novca povezanog sa sigurnošću i preživljavanjem. (Jeste li ikada razmislili o izrazu “cijena življenja”?) Po njemu bismo trebali biti praktični, ne idealistični; trebali bismo staviti rad ispred igre. Pitajte nekog zašto radi posao koji mrzi, odgovor će često biti: “Zbog zdravstvenog osiguranja”. Drugim riječima, nastavljamo raditi poslove zbog kojih se osjećamo mrtvima kako bismo se uvjerili da ćemo ostati živi. Kada izaberemo zdravstveno osiguranje umjesto strasti biramo preživljavanje umjesto života.
Na dubokom nivou, kojeg nazivam nivo duše, ne želimo ništa od toga. Prepoznajemo da smo ovdje na Zemlji kako bi odigrali svetu svrhu, te da je većina poslova koji su nam dostupni ispod našeg dostojanstva kao ljudskih bića. No, možda smo previše uplašeni da bismo ostavili naše poslove, naše isplanirane živote, naše zdravstveno osiguranje ili bilo koju drugu sigurnost i udobnost koje smo primili u zamjenu za naše božanske darove. Duboko u sebi, prepoznajemo da su ova sigurnost i udobnost zapravo plaće robova i žudimo da budemo slobodni.
Primjedbe