Apokalipsa zdravlja: prosinca 2016

Aronija - čudesna biljka



Aronija predstavlja moćno, potpuno prirodno oružje u prevenciji bolesti, ali i kad je bolest već prisutna... Najjača od svih vrsta je tzv. sibirska aronija koja se uzgaja u zagrljaju hladne klime i nedirnute prirode

Aronija se naziva i namirnica budućnosti jer ima izrazito veliku ljekovitu moć za ljudski organizam. Efikasno ga pročišćava od štetnih tvari i teških metala i zato je korisna preventiva protiv malignih oboljenja. Studije su pokazale da ima i antikancerogeno djelovanje jer u velikom postotku "ubija" maligne stanice tumora mozga, pluća, dojke, debelog crijeva i jetre. Kao izuzetan antioksidans, aronija sprječava stvaranje slobodnih radikala i "napad" na zdrave stanice u tijelu i krvnoj plazmi, usporavajući time proces starenja organizma i spriječavajući razvoj kroničnih bolesti.

Antioksidativni kapacitet aronije i njenog soka je mnogostruko veći nego, primjerice, borovnice i ostalih bobičastih plodova poznatih kao rasadnik antioksidansa. Ogromna količina tanina i flavonoida gdje glavnu ulogu ima antocijanin, aroniju čine najjačim poznatim antioksidansom današnjice. Sto grama zrelih plodova aronije sadrži 16 100 ORAC jedinica dok je dnevna doza potrebna za zaštitu tkiva od 3 000 do 5 000 ORAC jedinica.

Mnogobrojna istraživanja otkrila su da ova biljka tamih bobica poboljšava cirkulaciju krvi u krvnim žilama, a svakodnevnim korištenjem vrijednosti kolesterola i triglicerida se snižavaju te se tako štiti kardiovaskularni sustav. Ublažava migrene i glavobolje, učinkovito snižava krvni tlak, te blagotvorno djeluje na crijevnu sluznicu i želudac. Osim toga, aronija je poznata i po tome što podiže cjelokupni imunitet organizma, smanjuje upale, spriječava razvoj virusnih i bakterijskih infekcija urinarnog trakta, a omogućava i bolji rad žući i jetre.

                          Bobice aronije mogu se konzumirati svježe premda su izuzetno gorke i trpke

Zreli plodovi i sok sadrže velike količine beta karotena i zeaksantina koji štite stanice od oštećenja, oči od nastanka sive mrene, a kožu od opasnih sunčevih zraka i melanoma. Regulira rad gušterače i razinu šećera u krvi, a samim time može biti korisna u liječenju dijabetesa i metaboličkog sindroma i svakako se preporučuje dijabetičarima. Koristi i kod nepravilnog rada štitne žlijezde, potiče zarastanje rana, usporava starenje kože sprečavajući nastanak bora i strija, a pomaže i kod upale i proširenih vena. Aronija stvara i snažnu zaštitu od pojave demencije i nastanka Alzheimerove bolesti...


Usto, prava je riznica biološki aktivnih spojeva. Ima ih preko 300. Od vitamina sadrži sve esencijalne nutrijente - C, A, E, B1, B2, B3, B5, B6, B9, a od minerala je bogata cinkom, željezom, kalijem, kalcijem, manganom, fosforom i jodom.

   Konzumacija

Na našem tržištu nedavno su se pojavili mnogobrojni proizvodi od aronije koja se uzgaja u našim krajevima, poput soka i čaja, no bobice se, za djelotvoran učinak mogu konzumirati i svježe - i dovoljno ih je pojesti oko 200 do 300 grama dnevno. Kako bi je konzumirali preko cijele godine, aronija se može zamrznuti, osušiti, ukuhati kao marmelada, sok, sirup, kompot, vino, liker, rakija. Ipak, posebno se preporučuje hladno cijeđen sok koji je dovoljno piti jednom dnevno na tašte i to jednu rakijsku čašicu...

   Podsjeća na borovnicu, ali...

Aronija su zapravo sitne, male, tamnoplave bobice u grozdovima koje izgledom jako podsjećaju na borovnicu. Rastu u obliku grma visine i do dva metra. Jestivi i ljekoviti dio biljke su bobice oporog okusa koje se nakon sazrijevanja na grmu mogu održati i dva mjeseca. Sazrijeva krajem kolovoza i u rujnu. Postoje tri vrste aronije - crna aronija (Aronia melanocarpa), tamnocrvena (Aronia arbutifolia), i ljubičasta (Aronia prunifolia) i pripadaju porodici ruža Rosacea. Nijedna nema prirodnih neprijatelja, odnosno nametnika, pa se ova biljka uopće ne prska i s pravom nosi naziv ekološki uzgojenog bobičastog voća...

   Najbolje uspijeva...

Nakon otkrivanja ljekovite moći krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća počinje njen intenzivan uzgoj i danas se uzgaja širom Europe. Potječe iz istočnog dijela Sjeverne Amerike odnosno današnje Kanade, a američki Indijanci od davnina je poznaju kao vrijednu prehrambenu i ljekovitu biljku. Bobice aronije su sušili i mljeli i tako ih kombinirali s mesom i brašnom. Svježe plodove su najčešće koristili kod želučanih problema i proljeva, gripa i prehlada, a od listova aronije su radili čaj za cijeljenje rana. Najbolje uspjeva u hladnoj klimi gdje zime traju 5-6 mjeseci, a ljeta su blaga, s temperaturama koje ne prelaze 20 stupnjeva...

   Što je to Sibirska aronija i u čemu je razlika?

Zahvaljujući tome što jako dobro podnosi zimu i mraz, te temperature do minus 47 stupnjeva C dospjela je i do Rusije i Sibira. Ekstremno niske temperature na njoj ne ostavljaju nikakve posljedice. Sibirska aronija ili lat. Aronia melanocarpa ima vrlo visok postotak polifenola, vitamina C, E i beta-karotena što je čini jednom od najjačih poznatih i ispitanih antioksidanasa.

                                                                       Sibirska aronija

Od svih je upravo Aronia melanocarpa najkvalitetnija. Poznatija je još i kao divlja sorta i obično po grozdu nosi samo 10 do 15 bobica, ali su one zato tri puta jače, to jest zdravije od kultiviranih, kalemljenih sorti. Mineralima bogato zemljište Rusije osigurava prirodno široku paletu minerala, bez dodatnih fertilizatora.


Ruski biolog Ivan Vladimirovich Michurin još je krajem 19. stoljeća istraživao i dokazao moć aronije. Suvremeni znanstvenici su se za nju zainteresirali tek 90-ih godina prošlog stoljeća pa je uslijedio niz novih studija provedenih u Norveškoj, Švedskoj, Finskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Kanadi, SAD-u i Rusiji. Zanimljivo je spomenuti i da su aroniju primjenjivali i nakon nesreće u Černobilu i to za smanjenje tegoba bolesnika izloženih zračenju...

   Uzgoj aronije

Aronija je otporna na hladnoću, zbog toga bez problema uspijeva u našim krajevima.

U kontinentalnoj Hrvatskoj aronija cvate krajem travnja, plodovi dozrijevaju u kolovozu ili rujnu.

Plodovi ostaju na biljci - ne opadaju i ne kvare se. Zato se branje plodova može produžiti i na dva mjeseca.

Aronija je otporna na štetočine i ne zahtjeva upotrebu pesticida. Zbog toga se smatra 100% ekološkom biljkom. Uspijeva na svim vrstama tla, jedino ne podnosi sušu.

Sadnicu aronije možete kupiti u većini poljoprivrednih apoteka.

Plodove aronije najbolje je konzumirati u sirovom obliku, jer kuhanjem se gubi dio njezinih ljekovitih svojstava.


Plodove aronije možete koristiti i za proizvodnju džemova i marmelada, možete ju  konzumirati i u obliku soka, čaja i kompota. Bobice aronije možete osušiti da bi ih mogli koristiti i u zimi.

   Sigurnost za upotrebu...

Sok sibirske Aronije je siguran za upotrebu od prve godine života i kod trudnica bez osjećaja mučnine. Ne sadrži gluten te je siguran kod svih bezglutenskih dijeta.

Aronija sok možete nabaviti u Alternativa Webshopu.




Alergije – danak suvremenog života



Pojava alergija su, možda, jedini trenutak kad zažalimo što nam je proljeće došlo na vrata. Curenje nosa, kašalj, dugotrajno kihanje, crvenilo, svrab, moguća pojava astme, dispneja (otežano disanje), razni osipi samo su od nekih koji nas onemogućavaju u užitku zelenila koje nas, polako, sve više okružuje. Što mislite jesu li naši roditelji, bake i djedovi patili od problema s alergijama?

Koncept i izraz alergija je osmišljena od strane bečkog pedijatra Clemensa von Pirqueta, i to 1906. godine. Taj liječnik je uvidio da su tjelesne reakcije njegovih pacijenata povezane s vanjskim alergenima, poput prašine, peludi ili određene hrane.

Dugo vremena se mislilo da su sve preosjetljivosti uzrokovane nepravilnim djelovanjem imunoglobulina tipa IgE, no ispostavilo se da je mnogo raznih mehanizama koji u sebi imaju štetne molekule odgovorne za bezbroj nepravilnosti unutar tijela, prije smatranih alergijama. Dva znanstvenika, P. G. H. Gell i R. R. A. Coombs su stvorila shemu od 4 tipa preosjetljivosti (danas znamo za još jednu). Preosjetljivost tipa 1 se danas naziva alergija.

Većina nas raduje se proljeću, nakon hladne i depresivne zime, no na žalost mnogi od nas pate od alergija koje nas u potpunosti onemogućavaju uživanju u cvjetanju livade ili u šetnji kroz šumu

Jasno je da su u prošlosti alergije bile manje raširene, neki od razloga za to su:

~ Jela se sezonska hrana

Tijekom ranih godina 19-og stoljeća hrana je dolazila s lokalnih farmi i iz malih trgovina, pošto se nije proizvodilo previše hrane koja bi se trebala konzervirati ili zamrzavati, hrana je bila svježa. Zbog toga što nije bilo potrebe za procesuiranom hranom. Ljudi su dobivali sve nutrijente koji su im bili potrebni iz hrane.

~ Nisu odlazili na restriktivne dijete i tako remetili prirodni metabolizam. Jeli su hranu kad je bila dostupna

Činjenica da naša djeca, kad krenu u pubertet, postanu opsesivna svojim izgledom pokazuje da s našim društvom nije u redu. Osim toga, mediji svakodnevno izvršavaju veliki utjecaj kako na djecu tako i na odrasle, pogotovo žene.

Sve češći poremećaji kod mladih djevojaka, anoreksija i bulimija pokazuje koliko su pogrešno ožičeni mozgovi kod tih mladih osoba.

Naši djedovi i bake nisu padali pod utjecaj dijete kao rezultat hira, marketinga, brojenja kalorija i drugih škodljivih prehrambenih navika koje su danas popularne jednostavno jer marketinška infrastruktura kakva je danas nije postojala. Zbog toga su imali zdrav metabolizam, i jeli su u skladu s potrebama i žudnjama tijela.

~ Kuhali su kod kuće, koristeći tradicionalne metode pripreme

Kupovina procesuirane hrane nije bila opcija, a jedenje u restoranima se smatrao luksuzom. Srećom, upravo ovakve navike su povećavale stanje njihovog zdravlja.

~ Nisu jeli GMO hranu, aditive, stabilizatore, pojačivače okusa i zgušnjivače

U to vrijeme hrana se nije tretirala s aditivima, antibioticima i hormonima kako bi se sačuvala dugotrajnim skladištenjem proizvođača hrane na štetu zdravlja kupaca.

Nekada su ručak i večera bili trenutci za druženje s obitelji i prijateljima. Hrani se pristupalo s ljubavlju i tradicionalno. Danas nas užurbanost života čini anksioznim i pod stresom toliko da se, ponekad, niti ne sjetimo jesti, a kada to i učinimo prva pekara izvor je našeg obroka

~ Jeli su cijelu životinju što uključuje i kosti za kuhanje izrazito zdrave juhe

Kosti životinja bi se sačuvale kako bi redovno pripremali juhu od kostiju, a organsko meso je imalo specijalno mjesto za večere. Ova hrana je vrednovana zbog svojih medicinskih prednosti i nikada se nije bacala, kao što se danas to čini tako lako.

~ Nisu posjećivali liječnike kad god su se osjećali bolesno kako bi dobili lijek koji bi tek zaliječio problem ako ne i pogoršao ga. Posjet liječniku je bio potreban samo kad bi došlo do nekih povreda prilikom nesreće i teških bolesti.

Kad bi dobili groznicu ili prehladu, jednostavno su ju odležali. Kad su se osjećali bolesno jeli su juhu od kostiju i dobro se odmorili. Nisu imali doktora ili medicinsku sestru u imeniku na telefonu ili mobitelu. Vjerovali su da će se njihovo tijelo prirodno rekuperirati za razliku od današnjeg trčanja doktoru za svaku sitnicu. Njihova hrana je bila njihova medicina, bili toga svjesni ili ne.

Provodili su puno vremena vani, u prirodi

Naši djedovi i bake nisu imali mogućnost trošenja vremena na televizor, mobitele, igrice. Zabavljali su se u realnom svijetu vozeći bicikl, u šetnji ili izletima u prirodu.

No, kako je ovo povezano s alergijama na hranu? Prehrana utječe na svaku stanicu u našem tijelu. Zdravlje naših stanica ovisi o našim prehrambenim navikama i životnom stilu. Stanice stvaraju tkiva, ona stvaraju organe, a mi smo sastavljeni od sustava organa. Ako je vaša prehrana nedostatna, integritet svake stanice, tkiva i organa u vašem tijelu će patiti, tako da jednostavno morate biti osjetljivi na određenu hranu.

Kad smo već tu gdje jesmo, sa svim tehnološkim ‘prednostima’ i dostignućima, u okruženju u kojem jesmo, možemo li učiniti nešto po pitanju alergija? Jačanjem imunološkog sustava radimo prevenciju prije nego simptomi postanu toliko jaki da ih je nemoguće iscijeliti. Neke od savjeta koje možete primijeniti:

~ Pušenje organskog duhana dokazana je prevencija alergijama;

~ Izbjegavajte kloriranu vodu;

~ Izbjegavajte ovu vrstu hrane: visoko procesuirana, denaturirana hrana, hrana zasićena šećerima, žitarice, mlijeko i mliječne proizvodi, voće i povrće tretirano pesticidima, zasićene masti i alkohol;

Vitamin C je prirodni antihistaminik i sprečava pojavljivanje upalnih procesa kod alergija;

~ Beta-karoten je moćan antioksidans koji jača imunitet  i omogućava optimalan rad respiratornog sistema;

~ Zdrave razine dobrih bakterija su ključne za učinkovito funkcioniranje imunološkog sustava, sprečavanje alergija, kontroliranje upala, hormonalnu ravnotežu, sintezu B vitamina, vitamina K, kratkih lanaca masnih kiselina, recikliranje aminokiselina i opće gastroinsetinalno zdravlje


Za više informacija o alergijskim reakcijama na hranu posjetite Plivinu stranicu.


Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...