Šećer - bijela smrt
Činjenica je da koliko god mi voljeli šećer, on jednostavno NIJE dobar za naše zdravlje. Može nam se činiti da nas tješi i popravlja raspoloženje (zbog navale beta-endorfina u mozak) ali prava istina je da je šećer naš veliki NEPRIJATELJ te da je njegova redovita konzumacija, posebice u rafiniranoj formi, nešto najgore što možete činiti svome tijelu.
U današnje vrijeme šećer se konzumira u jako velikim količinama što nije bio slučaj u zabilježenoj povijesti. Pogledajmo prosječnu potrošnju šećera u proteklih 300 godina:
~ U 18. stoljeću, prosječna osoba je konzumirala oko 2 kg šećera godišnje
~ U 19. stoljeću, prosječna osoba je konzumirala oko 8 kg šećera godišnje
~ U 20. stoljeću, prosječna konzumacija je skočila na 40 kg šećera godišnje
~ U 2012. god. više od 50% Amerikanaca konzumira oko 220 g šećera na dan – što znači da se konzumacija penje na nevjerojatnih 80,3 kg šećera godišnje!
Samo su 3 osobe od 100.000, 1890. god., imale dijabetes. U 2012. god. ta brojka se popela na 8.000 ljudi.
Povezanost između porasta konzumacije šećera i povećanja broja oboljelih od dijabetesa je evidentna, što novija znanstvena istraživanja i dokazuju.
Tim znanstvenika sa Sveučilišta California u San Francsicu (UCSF) nedavno je objavio više od 8.000 znanstvenih radova u kojima je detaljno istražen razarajući učinak šećera na naše zdravlje.
Ovaj obiman projekt, nazvan Sugar Science razotkriva da je šećer glavni krivac za razvijanje metaboličkog sindroma koji potom dovodi do ozbiljnih stanja kao što su bolesti srca i dijabetes tipa II.
Glavna autorica, Laura Schmidt, profesorica na katedri medicine na USCF, navodi da su rezultati dobiveni istraživačkim radom njenog tima vrlo jasni – šećer je izuzetno toksičan za tijelo i vitalne organe te u prvom redu izaziva dijabetes tipa II, probleme sa srcem, krvnim tlakom, metabolizmom i imunitetom.
Također se sve više govori o direktnoj vezi između šećera i raka kako su SVE stanice raka anaerobne, one se moraju hraniti ŠEĆEROM kako bi rasle.
Istraživanje američkih znanstvenika s Univerziteta Alabame poručuje kako ograničavanje konzumacije šećera ima niz pozitivnih učinaka na zdravlje, a posebice na liječenje tumora.
Šećer izaziva snažnu ovisnost
Ne samo da šećer utječe na razvoj brojnih bolesti, on izaziva i SNAŽNU OVISNOST.
Dr. Serge Ahmed iz Bordeauxa, Francuska, na miševima je dokazao da će oni UVIJEK radije izabirati šećer od kokaina.
Pokazalo se da slatki okus šećera pruža puno veću nagradu proizvodeći DOPAMIN (neurotransmiter u mozgu odgovoran, međuostalim, za osjećaj zadovoljstva i sreće).
Ljudi doslovno postaju ovisni o šećeru te jednom kad se odluče izbaciti slatko iz prehrane, prolaze kroz krizu čišćenja sa simptomima poput glavobolje, lošeg raspoloženja, razdražljivosti i umora. Želja za ublažavanjem simptoma vraća ih na početak i tako se vrte u začaranom krugu ovisnosti.
Ovo svakako objašnjava zašto ljudi jednostavno nemaju snage oduprijeti se slatkome.
Dobra vijest je da za „skidanje“ sa šećera treba samo malo volje i upornosti jer se već nakon nekoliko dana tijelo normalizira i počne proizvoditi vlastiti dopamin.
Skriveni šećeri
Za pozitivni učinak na zdravlje nije dovoljno samo prestati konzumirati razne slastice.
To što ste izbacili bijeli šećer i slatke proizvode iz prehrane, ne znači da ga i dalje ne konzumirate u povećim količinama.
Naime, velika većina ljudi ne zna da unosi skrivene šećere kroz hranu. Prema istraživanjima, gotovo tri četvrtine svih pakiranih proizvoda i obrađene hrane sadrži skriveni šećer. On najčešće nije jasno deklariran već postoji čak 61 sinonim, među kojima su i hidrogenizirani kukuruzni sirup s visokim udjelom fruktoze (HFCS), dekstroza, sukroza, sušeni sok šećerne trske itd.
HFCS je posebno opasan jer se sastoji od nepovezanih molekula fruktoze i glukoze pa ih tijelo ne treba dodatno razgrađivati, što znači da direktno odlaze u jetru koja ih zatim pohranjuje u obliku lošeg kolesterola i triglicerida.
Fruktoza također utječe na povećanje tjelesne težine varajući metabolizam. Ona naime ne stimulira inzulin na pravi način zbog čega tijelo ne izlučuje grelin (hormon gladi) niti leptin (hormon sitosti), što zajedno dovodi do prejedanja i inzulinske otpornosti. Ovaj proces dodatno smanjuje imunitet.
Još jedan organ koji ne profitira od brze razgradnje fruktoze i glukoze je gušterača, koja mora pojačano lučiti inzulin što na kraju dovodi do inzulinske rezistencije i dijabetesa.
Često je vrlo teško identificirati koliko šećera pojedini proizvod sadrži jer trenutne regulative ne uvjetuju deklariranje količine prirodnog i dodanog šećera u proizvodu.
Rezultat toga je da milijuni ljudi svakodnevno konzumiraju mnogo više šećera nego što bi trebali te tako u svom tijelu izazivaju metabolički sindrom, odnosno skupinu rizičnih faktora povezanih s nastankom niza kroničnih bolesti. Ukoliko se dopusti da metabolički sindrom napreduje, on može dovesti do preuranjene smrti u obliku zatajenja jetre, srčanog udara, ugrušaka i brojnih drugih stanja opasnih po život.
I da budemo jasni, previše šećera uzrokuje kroničnu metaboličku bolest kod ljudi normalne tjelesne mase u istoj mjeri kao i kod pretilih ljudi, navodi endokrinolog pedijatar dr. Robert Lustig (član SugarScience tima i autor knjige Fat Chance: Beating the Odds Against Sugar, Processed Food, Obesity, and Disease) pritom ističući da je pretilost zaseban problem koji nema veze s oštećenjima povezanima s konzumacijom šećera.
Popis svih dodatnih naziva za šećer možete pronaći ovdje dok ćemo se u nastavku osvrnuti na najčešće zamjene i sinonime te probati razjasniti neke nedoumice vezane uz njih.
OSNOVNE ZAMJENE ZA ŠEĆER I NJEGOVI SINONIMI
Vrlo je lako izgubiti se u silnim nazivima i sinonimima za šećer kao i njegovim zamjenama, pa vam donosimo kratki pregled istih:
~ SAHARID = šećer
~ GLUKOZA (ili “dekstroza” ili “grožđani šećer”), GALAKTOZA ( mliječni šećer), FRUKTOZA (“voćni šećer”) su sve MONOSAHARIDI (jednostavni šećeri – sastoje se od samo jedne molekule). Glavna razlika između njih je način na koji ih tijelo metabolizira.
~ Glukozu naše stanice koriste za dobivanje energije.
~ Visoke doze FRUKTOZE su vrlo štetne za tijelo. Ako se fruktoza ne iskoristi isti tren kroz neku aktivnost, putuje direktno u jetra gdje se pretvara u trigliceride (masti). Višak triglicerida uzrokuje inzulinsku rezistenciju te povećanu proizvodnju inzulina čime dolazimo do dijabetesa.
~ SUKROZA - jednostavni šećeri se mogu povezati u kompleksnije, čime dolazimo do sukroze – disaharida sastavljenog od 50% glukoze i 50% fruktoze.
~ RAFINIRANI BIJELI ŠEĆER je čista sukroza – isprana, izbijeljena i kemijski pročišćena kako bi se uklonile nečistoće, ponovno prokuhana, centrifugirana i osušena. U ovom trenutku rafinirani šećer nema ništa prirodno u sebi te je pretvoren u nutritivno prazan industrijski proizvod.
~ SMEĐI ŠEĆER je bijeli šećer pomiješan s melasom.
~ SIROVI ŠEĆER nije zapravo sirov već je prokuhan, nakon čega je ostaje bez gotovo svih minerala i vitamina. On je mrvicu bolji od običnog šećera pošto još uvijek sadrži nešto prirodne melase i minerala.
~ ASPARTAM (AMINOSWEET) je originalno korišten kao neurotoksični otrov za štakore – trebamo li išta dalje govoriti?
~ SPLENDA nije bolja varijanta šećera, unatoč varljivom reklamnom sloganu. To je klorirani umjetni zaslađivač kao i aspartam, samo nešto manje štetan.
~ SIRUP AGAVE se dobiva od biljke agave, odnosno kaktusa. Iako zvuči prirodno – NIJE. Ovaj sirup je visoko obrađen pa konačni proizvod nema ništa zajedničko s originalnom biljkom agavom. Nadalje, sirup agave se sastoji od gotovo 80% fruktoze, što je mnogo više od meda i javorovog sirupa.
~ HFCS - KUKURUZNI SIRUP SA VISOKIM UDJELOM FRUKTOZE - sastoji se od 55% fruktoze i 45% glukoze. Gotovo uvijek je genetski modificiran. Klonite ga se u širokom luku!
~ RAPADURA - je čisti sok dobiven od šećerne trske (pomoću preše), koji se potom zagrijava na laganoj vatri i isparavanjem dobivamo zrnati šećer. Pošto nije bio zagrijavan na visokim temperaturama i prirodno sadrži melasu.
Neki od boljih izbora su:
~ MED se sastoji od otprilike 50% fruktoze, ali u svom prirodnom obliku (sirovom i nepasteriziranom) je relativno dobar za naše zdravlje.
~ STEVIA je izuzetno slatki zaslađivač bez kalorija dobiven od lišća južnoameričke biljke stevie i potpuno je siguran nadomjestak šećeru. Zeleni zaslađivač je dobiven od cjelovitog lišća biljke stevie, dok je bijeli obrađen i nerijetko može sadržavati druge dodatke poput dekstroze ili umjetnih okusa. Najsigurnije je koristiti zelenu steviu 100% dobivenu od biljke.
~ KOKOSOV ŠEĆER - napravljen je od slakog nektara koji dolazi iz odrezanih cvjetova kokosove palme. Ima nizak GI (glikemijski indeks) i bogat je aminokiselinama. Tipično sadrži manje od 10% fruktoze a sukroza je primarna komponenta.
~ XYLITOL je zaslađivač koji spada u skupinu „šećernih alkohola“. Šećerni alkoholi nisu niti šećeri niti alkoholi već ugljikohidrati sa strukturom sličnom njima. Xylitol se dobiva iz brezine celuloze i još se naziva brezin šećer. Za razliku od bijelog šećera sporo se apsorbira i ne uzrokuje trenutačnu inzulinsku reakciju. Štoviše, mnoge studije pokazuju kako xylitol pomaže u sprječavanju karijesa, upala uha i bolesti desni zbog svojih antibakterijskih svojstava, no također je dobar jer uništava parazite u crijevima koji se inače hrane sa šećerom. Naime molekula xylitol podsjeća na molekulu glukoze, nakon što nepoželjne bakterije i paraziti progutaju dovoljne količine xylitola pucaju poput balona te se izbacuju sa stolicom iz našeg tijela.
~ JAVOROV SIRUP - gotovo 60 % javorovog sirupa čini saharoza. Manji dio otpada na organske kiseline, aminokiseline i minerale. Ima viši glikemijski indeks pa se stoga ne preporučuje dijabetičarima.
Glikemijski indekse pojedinih šećera ili zaslađivača možete pogledati - ovdje.
KOLIKO ŠEĆERA KONZUMIRATI
Preporučena dnevna doza prema AHA (American Heart Association) iznosi:
~ 9 malih žličica ili 36g za odraslog muškarca
~ 6 malih žličica ili 24g za odraslu ženu
~ 3-6 malih žličica ili 12-24g za djecu
Za usporedbu, jedna limenka gaziranog napitka sadrži 9 malih žličica (36g) šećera što je dnevni limit za odraslog muškarca, ne računajući konzumiranje šećera kroz ostale namirnice u deklariranom ili nedeklariranom obliku, čime se dnevni unos kod većine ljudi višestruko prekoračuje.
KVALITETNE ZAMJENE ZA ŠEĆER
Bez obzira na okvirne preporuke AHA, bijeli šećer, smeđi šećer, sirup agave te umjetne zaslađivače poput aspartama, sukraloze i saharina, bilo bi najbolje izbjegavati u potpunosti te umjesto njih koristiti samo 100% čistu steviu i xylitol, a ako ne možete bez šećera, te ako nemate kandidiozu i predijabetes tada biste ponekad mogli u malim količinama koristiti sirovi med, čisti javorov sirup ili kokosov šećer.
Uz navedene zaslađivače ne morate se u potpunosti odreći slastica ali imajte na umu da većina (osim stevije i xylitola) ima sličnu ili istu kalorijsku vrijednost kao i šećer, stoga ih umjereno konzumirajte.
S druge strane, bijeli šećer i njegove supstitute izbacite iz vaše prehrane već danas i uživajte u svom prvom velikom koraku prema dugom i zdravom životu.
Primjedbe