Zdravo je znati (ex. Apokalipsa zdravlja)

Vodeni kefir (Tibicos) je probiotička kultura koja uz pomoć fermentacije oslobađa vrhunske gljivice probiotika lactobacilusa i lactobaciluse brevise koji usput prave od šećera polisaharide (dekstrane) koji direktno ulaze u stanična tijela i hrane ih energijom bez podizanja šećera u krvi. Dekstrani su polisaharidi glukoze dobiveni enzimskim cijepanjem saharoze posredstvom bakterija. Dekstran je odlična zamjena za krvnu plazmu, naročito kod opeklina i šoka.   Što su probiotici?  Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije probiotici su živi mikroorganizmi (tzv. “dobre” bakterije) koji, primijenjeni u adekvatnoj količini, imaju povoljne učinke na zdravlje domaćina. Probiotici osiguravaju potrebne uvjete za savršenu funkciju crijevne mikroflore i razvoj tzv. dobrih bakterija. Oni su nutricionistički dodaci prehrani koji sadrže žive bakterije ili kulture kvasca.                                                         Probiotik Tibicos pripremljen sa kupinama, malinama,

Sigurno znate za „meku“ i „tvrdu“ vodu, no jeste li ikad čuli za „laku“ i „tešku“ vodu? Teška voda sadrži veći udio  teškog vodikova izotopa deuterija , koji izuzetno štetno djeluje na ljudsko zdravlje. Takva voda umjesto dva atoma vodika sadrži dva atoma deuterija. Danas gotovo sva voda na našem planetu sadrži deuterij, i to u koncentraciji od oko 150 ppm ili više. Voda koja ima manje od 140 ppm deuterija smatra se lakom vodom ili vodom sa smanjenom koncentracijom deuterija. Takvu vodu, primjerice, možete pronaći na sjeveru Kanade, na planinskim masivima i u polarnim dijelovima oceana. Što je manji udio deuterija u vodi, to je ona zdravija za čovjeka. Klinička ispitivanja provedena u Rusiji, Japanu i Mađarskoj pokazala su da već malo smanjenje razine deuterija u vodi donose goleme dobrobiti za zdravlje, dok veća prisutnost deuterija štetno djeluje na zdravlje te razara DNK.      Isti izgled i okus, drukčija svojstva Po samom okusu i izgledu tešku vodu ne mo

Savjeti što učiniti kad saznate da vi, netko vaš ili netko koga poznajete dobije tumor ili se bori sa nekom kroničnom bolesti duže vrijeme Ono što me je ponukalo da napišem ovakav tekst je svakodnevna situacija u kojoj se nađe isuviše mnogo ljudi i kod nas i u cijelom svijetu - što učiniti kada se čovjek suoči sa takvom bolesti za koju kažu da nema lijeka. Za neke vrste tumora ako se otkriju dovoljno rano postoji nada u izlječenje koje često bude upitne duljine remisije   a kako pacijenti, u velikom broju slučajeva ne promijene način svoje ishrane, izlječenje često postane kratkotrajno zaliječenje. Osim agresivnih metoda "liječenja" koje tradicionalna medicina nudi pacijentima sa dijagnozom tumora, vrlo malo vremena liječnik provede u informiranju pacijenta o samoj bolesti i alternativnim metodama liječenja. Najčešći razlog tome je nedovoljan broj liječnika a i sama tradicionalana medicina isključuje alternativu, osim rijetkih iznimaka. O dokazima da operacije raka p

izvadak iz teksta Drage Plečka Niz slučajeva karcinoma, autoimunih bolesti, psihičkih oboljenja i dijabetesa pokazuje da se neumitno može odgađati vrlo dugo. LJUDSKI UM IMA MOĆ REORGANIZIRANJA KOJIM UTJEČE NA ORGANIZAM I ONDA KADA SE SITUACIJA ČINI BEZNADNOM. Prije devet godina se kod mene pojavila 50-godišnja žena s dijagnozom invazivnog karcinoma dojke i nejasnim nalazima jetre. Nakon operativnog zahvata podvrgnuta je kemoterapiji za vrijeme koje sam kod nje primjenio nesvjesnu sugestiju sa izuzetnim efektom. Uopće nije imala nikakve prateće pojave što je dalo naslutiti da loše prognoze onkologa obzirom na tip tumora nisu nužno i njena sudbina. Već sam u toj fazi primjetio koliko osobna povijest može igrati ulogu u pojavljivanju težih bolesti u kasnijem razdoblju života. Žena je prošla niz emocionalnih potresa koji su počeli već u ranom dobu i rezultirali udaljavanjem od majke. Tek ću kasnije kroz koncept „humanog holograma“ dr Robina Kellya shvatiti da postoji mehanizam n